U okviru manifestacije „Dani vakufa“, danas je u Banjaluci položen kamen temeljac za izgradnju Sahat-kule, najstarije u BiH, i jednog od najprepoznatljivijih gradskih simbola koji je srušen 1993. godine.
Obnova Sahat-kule rezultat je protokola o saradnji potpisanog 2020. godine između Generalne direkcije vakufa Republike Turske, Vakufske direkcije Islamske zajednice, Grada Banja Luka i Muftijstva banjalučkog. Nakon višegodišnjih priprema, pribavljene su sve neophodne dozvole i stvoreni administrativni i tehnički uslovi za početak radova.
Projekat, vrijedan oko 1,5 miliona KM, finansira Generalna direkcija vakufa Republike Turske, a realizuje se posredstvom Vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH. Planirano je da radovi traju oko 24 mjeseca.
Sahat-kula se vraća na svoje izvorno mjesto, u neposrednoj blizini Ferhadije, gdje je vijekovima bila jedan od orijentalnih i urbanih orijentira grada. Njena prošlost, međutim, i dalje je ispunjena nejasnoćama i različitim tumačenjima.
Zagonetka zvona iz 1501. godine
Najveća misterija banjalučke Sahat-kule je njeno čuveno zvono. Iako se smatra da je kulu izgradio Ferhad-paša Sokolović oko 1587. godine, na originalnom zvonu stajala je oznaka „MDI“ – 1501. godina.
Istoričari i danas raspravljaju: da li je kula postojala i prije Ferhad-paše ili je zvono iz 16. vijeka stiglo kao ratni plijen iz Venecije? Upravo to zvono, koje je kucalo vijekovima, daje ovoj kuli status najstarije u državi, starije čak i od onih u Sarajevu, Travniku i Mostaru.
Kula koja je “rasla” kroz vijekove
Izgled koji pamtimo sa starih fotografija nije onaj koji je kula imala na početku. Izvorno je bila visoka tek 19 metara, zidana od sedre, sa skromnim četvorovodnim olovnim krovom. No, Banjaluka je rasla, a s njom i njena kula.
Tokom vijekova, ona je nadograđivana dok nije premašila 24 metra, mijenjala je krovove – od olova do drvene šindre nakon Prvog svjetskog rata – pa čak i namjenu. U jednom periodu svoje burne istorije, unutar njenih zidova bila je smještena čak i vatrogasna sirena.
Sat koji je radio zahvaljujući majstorstvu Josipa Lenarda
Stari Banjalučani pamte da satni mehanizam nije uvijek bio precizan. Kula je mijenjala mehanizme iz Beča i Zemuna, a sat je godinama besprijekorno radio zahvaljujući pažnji i majstorstvu Josipa Lenarda, koji ga je ponovo pokrenuo 1971. godine.
Povratak identiteta
Današnja obnova, koja će trajati naredna 24 mjeseca, predstavlja pokušaj da se gradu vrati dio njegovog izgubljenog identiteta. Nadležni ističu da je izazov pronaći balans između autentičnosti (korištenja sedre i starih metoda) i savremenog arhitektonskog pristupa.
Kako će tačno izgledati obnovljena Sahat-kula ostaje da se vidi u naredne dvije godine. Ono što je izvjesno jeste da se jedan od najvažnijih simbola grada vraća na mapu Banjaluke – zajedno sa pričama, slojevima i sjećanjima koja su ga pratila više od četiri vijeka.