Dok javnost bruji o sječi stabala na obali Vrbasa, za Vladimira hadži Bilbiju to je čupanje porodičnog korijena.
tabla koja su nedavno pala pod pilama, posadili su njegov otac i stričevi prije više od pola vijeka, sa jasnim i životno važnim ciljem da sačuvaju porodičnu kuću od rijeke.
– Djed, tata i stričevi su to drveće sadili 60-ih godina. Ispod naše kuće je bila kafana, pored mali dućan, a Vrbas je tada opasno potkopavao obalu. Sadili su to drveće da zaustave eroziju zemljišta i spasu imovinu – ispričao je Vladimir za Srpskainfo.
Ono što je priroda, uz pomoć ljudske ruke, čuvala decenijama, pile su uništile u trenutku. Za porodicu Bilbija, to drveće je bilo jedini preostali živi trag njihove imovine na parceli Kč 90, zbog koje već 30 godina igraju „mačke i miša“ sa institucijama.
Priča o placu od oko 400 kvadrata u srcu Banjaluke natopljena je porodičnom tragedijom. Vladimir svjedoči o tome kako su njegovi baka i djed doslovno umrli boreći se za svoju zemlju.
Djed je dobio moždani udar i umro 1972. godine zbog tog placa. Baka je 1978. umrla na sudu, tokom ročišta za tu zemlju. Mi danas ne možemo da vratimo ono što je bilo 1/1 na baki. Svi oko nas su vratili zemlju, samo Bilbije ne mogu – priča Vladimir.
Ispričao je da im je kuća srušena bagerom, preko noći, nakon zemljotresa, iako je bila uslovna za život, a porodična parcela je oduzeta, odnosno nacionalizovana.
Iako su se obraćali svim nadležnima, od RUGIP-a do gradonačelnika, i dan danas dobijaju isti odgovor – prebacivanje odgovornosti.
Sječa stabala na obali Vrbasa za porodicu Bilbija je novi šamar.
– Osjećamo se uvrijeđeno i ogorčeno. Ja, kao potomak, osjećam taj bijes, a možete misliti kako je tek mojim stričevima koji su ta stabla sadili svojim rukama – zaključuje Vladimir.
Dok gradske vlasti govore o projektima i novim vizijama, na parceli Kč 90 ostaju samo panjevi onoga što je nekada štitilo dom porodice Bilbija. Zemlja koja je, prema Vladimirovim riječima, „prokleta jer su ljudi umirali zbog nje“, i dalje čeka pravdu.