Misija Artemis II uspješno je okončana. Četvero astronauta obišlo je stražnju stranu Mjeseca i vratilo se kući, kako je to NASA nazvala, savršenim uronom u Tihi okean.
Svemirska letjelica Orion pokazala se izvrsnom, a fotografije koje su astronauti snimili oduševile su novu generaciju mogućnostima svemirskih putovanja.
No znači li to da će današnja djeca, očarana Artemisom, moći živjeti i raditi na Mjesecu? Možda čak otići i na Mars? To su pitanja na koja stručnjaci ne mogu dati jasan odgovor. Obilazak Mjeseca bio je relativno lak, težak posao tek slijedi.
Posada je srušila niz rekorda: Victor Glover postao je prva osoba afroameričkog porijekla, Christina Koch prva žena, Jeremy Hansen prvi Kanađanin, a zapovjednik Reid Wiseman najstarija osoba koja je putovala izvan niske Zemljine orbite.
Dosegli su i rekordnih 252.756 milja od Zemlje, nadmašivši Apollo 13 iz 1970. godine.
Dijete Hladnog rata
Kada su Armstrong i Aldrin 1969. sletjeli na Mjesec, mnogi su mislili da je to tek početak stalnih misija.
To se nije dogodilo jer program Apollo nije nastao iz želje za istraživanjem, već kao proizvod Hladnog rata. Kada je cilj postignut, Kongres je ugasio program. Samo nekoliko godina nakon „velikog koraka za čovječanstvo“, interes javnosti je opao, troškovi su porasli, a budući letovi su otkazani.
Ovoga puta, tvrdi NASA, ambicije su drugačije. Direktor Jared Isaacman izjavio je da Artemis II „nije samo jedna misija, već početak povratka na Mjesec, ne kao posjeta, nego s ciljem izgradnje baze i postavljanja temelja za misije s posadom prema Marsu“.
Sljedeća posada, dodao je, „počinje pripreme za povratak na površinu i izgradnju baze. Mjesec više nikada nećemo napustiti.“
Plan je ambiciozan: Artemis 3 sredinom 2027. testira spajanje s komercijalnim letjelicama u orbiti, Artemis 4 početkom 2028. trebao bi donijeti prvo slijetanje s posadom, a Artemis 5 krajem iste godine započeti izgradnju baze, s ciljem jedne misije godišnje.
„Zvuči kao naučna fantastika“, kaže Josef Aschbacher, direktor Evropske svemirske agencije. „Ali mjesečeva ekonomija će se razvijati. Trebat će vremena, ali hoće.“
SpaceX i Blue Origin kasne
Da bi astronauti kročili na površinu, NASA treba funkcionalne letjelice za slijetanje. Ugovoreni su modeli privatnih kompanija, SpaceX-ov Starship i Blue Originov Blue Moon Mark 2.
Oba projekta kasne. Prema izvještaju NASA-e iz marta, SpaceX kasni najmanje dvije godine, a Blue Origin oko osam mjeseci, dok mnogi tehnički problemi još nisu riješeni.
Nove letjelice moraju nositi opremu, vozila i dijelove buduće baze, što zahtijeva ogromne količine goriva, više nego što jedna raketa može ponijeti. NASA planira skladištiti gorivo u orbiti i dopunjavati ga kroz više od deset misija tankera.
„S fizikalnog aspekta ima smisla“, kaže naučnik Simeon Barber, „ali ako je punjenje teško na Zemlji, bit će još teže u orbiti.“
Čak ni povratak nije prošao bez rizika. Kapsula Orion ušla je u atmosferu velikom brzinom s toplinskim štitom za koji su već ranije uočeni nedostaci. Ipak, misija je završena uspješno, iako NASA priznaje da takav pristup nije održiv dugoročno.
Utrka s Kinom
Rok za prvo slijetanje 2028. nije samo tehnički cilj, povezan je i s političkim ambicijama.
Analitičari smatraju da je taj rok nerealističan, ali projekat se i dalje finansira jer postoji ozbiljan konkurent – Kina, koja planira slijetanje oko 2030. godine, uz jednostavniji pristup.
Pravi cilj ostaje Mars. Elon Musk govori o tridesetim godinama ovog stoljeća, dok stručnjaci procjenjuju da će to biti tek u četrdesetim. Samo putovanje, koje traje do devet mjeseci kroz svemirsko zračenje, predstavlja ogroman izazov.
Euforija oko Artemisa II brzo se sudara s realnošću troškova. Razvoj rakete SLS i kapsule Orion već je koštao više od 44 milijarde dolara, dok ukupni budžet programa premašuje 100 milijardi.
Za poređenje, jedan let košta više od polovine godišnjeg budžeta Evropske svemirske agencije.
Proces je pokrenut i ima zamah, ali ostaje pitanje, hoće li biti dovoljno da čovječanstvo ponovo stigne na Mjesec, a zatim i na Mars.