Nekadašnji naftni gigant iz Broda danas se nalazi na korak od ambisa. Sa akumuliranim gubitkom koji je dostigao vrtoglavih 963 miliona maraka i drastičnim padom broja radnika, Rafinerija Brod sve više postaje spomenik promašenoj ekonomskoj politici vlasti u Republici Srpskoj.
„Ovo je najbolje moguće rješenje“ – tim riječima je prije dvije decenije tadašnji predsjednik Vlade Republike Srpske Milorad Dodik predao Rafineriju Brod ruskim partnerima. Ambicije su tada bile velike: planirana je proizvodnja od 4,2 miliona tona nafte godišnje.
Ipak, stvarnost je ubrzo demantovala velika obećanja. Umjesto miliona tona nafte, rafinerija je u godinama koje su uslijedile uglavnom „proizvodila“ gubitke.
Finansijski podaci za 2025. godinu dodatno potvrđuju dubinu problema. Na ostvarenih oko 65 miliona KM prihoda, rashodi su premašili 143 miliona maraka.
Sa novim minusom, akumulirani gubitak kompanije premašio je 963 miliona KM, čime se Rafinerija Brod približava dugu od čak jedne milijarde maraka. Put u finansijski sunovrat dodatno je ubrzao i nikada do kraja razjašnjeni požar iz 2018. godine.
Iako je ministar energetike Republike Srpske Petar Đokić još 2019. godine u Narodnoj skupštini uvjeravao javnost da ruski partneri ostaju i da uskoro počinje remont postrojenja, pet godina kasnije pogoni i dalje stoje.
Istovremeno, broj zaposlenih u Rafineriji Brod kontinuirano se smanjuje:
2018. godine: 920 radnika
2024. godine: 649 radnika
Danas: svega 533 zaposlena
Samo tokom protekle godine preduzeće je napustilo 116 radnika, što znači da je otišao gotovo svaki peti zaposleni.
Pitanje kako je kompanija koja je nekada zapošljavala više od 1.300 ljudi i bila simbol energetske nezavisnosti pretvorena u logističko skladište i dalje nema jasan odgovor.
Poslanica PDP-a u Parlamentarnoj skupštini BiH Mira Pekić podsjeća da je ugovor o prodaji rafinerije od samog početka bio strogo čuvana tajna. Ona postavlja pitanje da li je tim ugovorom uopšte predviđena mogućnost prestanka proizvodnje nakon dvadeset godina i da li se aktuelne najave o projektima reciklaže plastike koriste samo kao paravan.
S druge strane, aktuelni predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić ovu temu smatra zatvorenom, ističući da nema šta da komentariše. Slična tišina vlada i u upravi Rafinerije, odakle na pitanja o budućnosti kompanije odgovaraju šturim saopštenjima, upućujući javnost na objave na internet stranici Banjalučke berze.
Dok uprava govori o mogućim projektima gasne elektrane i postrojenja za reciklažu plastike, ekonomista Milenko Stanić upozorava da su takve ideje trenutno veoma daleko od realizacije.
Prema njegovim procjenama, za takve investicije bilo bi potrebno između 150 i 300 miliona evra, a izvor tog kapitala zasad je potpuno neizvjestan.
Stanić smatra da će u naredne tri do pet godina u Brodu vjerovatno vladati status quo – prostor rafinerije koristiće se prvenstveno kao skladište, dok će ozbiljna industrijska proizvodnja ostati na čekanju.
Krug se tako zatvara tamo gdje je i počeo – na velikim obećanjima bez konkretnih rezultata.
Dok Srbija kroz rafineriju u Pančevu čuva energetsku stabilnost i ublažava udare rasta cijena goriva, Republika Srpska je svoj nekadašnji energetski stub pretvorila u prostor skladišta i zapuštenih pogona, ostavljajući iza sebe gotovo milijardu maraka duga i radnike koji svoju budućnost sve češće traže van njenih granica.