Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine danas je objavila konačne rezultate Opštih izbora u BiH. Potpredsjednik Republike Srpske iz reda Bošnjaka biće Ćamil Duraković, nekadašnji načelnik Srebrenice i aktuelni odbornik u Skupštini te opštine. Duraković je kao nezavisni kandidat iza sebe ostavio kandidata SDA Senada Bratića. O radu na funkciji potpredsjednika Republike Srpske, odnosu prema Miloradu Dodiku, te položaju marginalizovanih grupa, Duraković je govorio za BUKU.
BUKA: Osvojili ste mandat potpredsjednika Republike Srpske, vaše prethodnike rijetko smo čuli. Šta ćete Vi raditi naredne četiri godine i šta možemo očekivati od Vas?
Od mene možete očekivati sve suprotno od onoga što nam se nudilo proteklih 27 godina, a to je stalna politička svađa koja produkuje dublje etničke podjele, od kojih naši građani imaju najveću štetu. Neću dozvoliti da me se tretira ili da svjesno budem predstavnik samo svoga naroda u institucijama, već ću raditi u interesu svoga naroda, a i drugih, kroz institucije koje su nam zajedničke. To znači da sam ja potpredsjednik entiteta Republila Srpska iz reda bošnjačkog naroda, a ne potpredsjednik samo Bošnjacima. Pravo na to mi ne može niko oduzeti, pa ni oni koji godinama misle da je entitet Republika Srpska ekskluzivitet jednog naroda. Hrvati, Srbi i Bošnjaci su po ustavu entiteta konstitutivni i ravnopravni narodi, tako ću se i ponašati. Moja politika će biti politika srednjeg puta, pružene ruke i otvorenog srca prema svima.
BUKA: Rekli ste, pružiću Dodiku ruku, to je naišlo i na neka negodovanja. Dakako, i Vi i Dodik ste tu zbog naroda, u kojim poljima biste voljeli ostvariti tu saradnju?
Ne znam zašto je pružanje ruke naišlo na negodovanje. Pružanje ruke je odraz kulture i civilizovanog odgoja. Pitanje odnosa Dodika i mene na ličnom nivou nije pitanje naših naroda, to je privatna stvar, ali je odnos njega kao predsjednika i mene kao potpredsjednika entiteta stvar međusobnog poštovanja naših građana i stvar legitimnog predstavljanja istih. Mnogo je posla pred nama, moramo zajedno prihvatiti da trenutni nastavni planovi i programi u osnovnom i srednjem obrazovanju ne uključuju sve narode i sve građane. Kada bismo samo napravili male iskorake u načinu kako ovo društvo uključuje nove generacije – napravili bismo iskorak. To ne možemo uraditi u konfrontaciji, morate mi dozvoliti da pokušamo to napraviti u dogovoru i uvažavanju.
BUKA: Zašto mislite da je Dodik spreman na promjene i kakve?
Ja ne znam da li je on spreman, ali sam siguran da sam ja spreman pružiti ruku za dobrobit naših građana. Ukoliko je on ne želi, to je već njegov problem, a ne moj. Mislim da smo svi svjesni dokle nas je retorika poput Dodikove dovela u proteklih dvadeset godina. Poprilično smo svi od toga umorni, pa i on sam. Evo, to bi mogao biti signal, a vrijeme je da nešto moramo mijenjati za dobrobit svih. Postoje stvari koje bi on, vjerujem, podržao bez problema. Želimo uspostaviti Poslovnu mrežu povratničkih zajednica koja bi ohrabrila investicije iz dijaspore i iz većih kompanija u FBiH. To može donijeti samo dobro, radna mjesta i ulaganja u izolirane zajednice gdje žive povratnici. Ili, naprimjer, kao načelnik Srebrenice sam svjedočio spremnosti načelnika i gradonačelnika iz FBiH da pomažu kroz svoje budžete projekte od interesa za povratak. Zašto tu saradnju preko entitetske linije ne bismo produbili i osnažili, a nećemo nikome dirati u nadležnosti. Hajmo mi na konkretnim prilikama mijenjati naše odnose.
BUKA: Mislite li da ćete biti na meti vaših protivnika, prije svega SDA zbog nekih vaših stavova, naprimjer zbog izjave da nećete ukidati Republiku Srpsku?
Ja nemam i ne vidim protivnike u SDA, niti u bilo kojoj drugoj probosanskoj političkoj stranci. I, evo, ne znam ko je od tih stranaka ikada rekao da im je politička misija da ukinu entitet Republiku Srpsku? Ja se bar toga ne sjećam. Ne mislim da ću biti na meti bilo koga ako se držim ustava i zakona Bosne i Hercegovine i njenih entiteta. Zašto bih bio? Na ovom prostoru barem 10% stanovništva čine ljudi koji ne dolaze iz srpskog naroda. Naša misija treba biti da se ova populacija prestane tretirati kao marginalna, kao građani drugog reda. Ta promjena bi bila naša najveća pobjeda.
BUKA: Nakratko smo mislili da će Vaš kolega biti Ivan Begić, međutim, ipak je to Davor Pranjić. S kim biste radije sarađivali?
Sa onim koga potvrdi CIK BiH. Ivana sam imao priliku lično upoznati, Davora još nisam. Radujem se našem viđenju i zajedničkom radu, posebno na borbi za prava nevećinskih zajednica u entitetu Republika Srpska. Volio bih da zajedno stvorimo okvir kojim će se konačno urediti pitanje ravnopravne upotrebe bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika u RS-u. Također, mislim da bi važno bilo da zajedno posjetimo mjesta povratka širom BiH i ponovno pokrenemo međuetnički dijalog.
BUKA: Dolazite iz Srebrenice, gdje ste odbornik, a bili ste i načelnik, možete li i hoćete li insistirati, s obzirom na to da ćete boraviti u Banjaluci, da se prestane sa praksom negiranja genocida?
Ne trebam ja insistirati na nečemu što je civilizacijska norma, a odnedavno i zakonska. Krivičnim zakonom BiH definisane su kaznene odredbe za sve one koji negiraju genocid utvrđen presudama međunarodnih i domaćih sudova. Genocid nije bošnjački politički narativ, već pravna činjenica utvrđena sudskim presudama. To nije predmet politike, insistiranja, niti političko mišljenje mijenja bilo šta glede toga. Memorijalni centar Srebrenica je državna institucija čiji je mandat čuvanje istine o genocidu, a sud i tužilaštvo su pravosudni čuvari činjenica. Oko činjenica se ne pregovara. Minimum što možemo uraditi, kao politički predstavnici, jeste da se suzdržimo od izgovaranja riječi koje mogu povrijediti žrtve i porodice žrtava. Hajde da nam to bude minimum dogovora u Banjoj Luci.
BUKA: Mnogo je kandidata na izborima koji nisu zadovoljni radom Centralne izborne komisije. Da li Vi smatrate da je CIK radio dobro i u skladu sa zakonom?
CIK BiH radi u skladu za Izbornim zakonom BiH. Ja nisam mjerodavan da sudim rad jedne državne institucije. Svi imamo zakonske mogućnosti da se žalimo, kako CIK-u, tako i Sudu BiH. Prije bih rekao da nam Izborni zakon i politička kultura nisu na nivou transparentnosti jednog savjesnog demokratskog društva. U RS-u moramo osnažiti civilno društvo, mnogo je organskih inicijativa koje prave pomake tu. I mediji imaju ulogu.
BUKA: U svom programu koji ste predstavili pominjete temeljna ljudska prava, no, uključuje li to i osobe s invaliditetom, djecu s teškoćama, LGBT zajednicu? Nekako se o pravima ovih marginalizovanih grupa rijetko i stidljivo govori?
Forum za saradnju i istraživanja je zabilježio 30 napada na Bošnjake u posljednjih 5 godina, za koje postoji jasna okolnost da je riječ o nasilju nad licima i imovinom motiviran mržnjom zasnovan na etničkoj i vjerskoj netrpeljivosti. Naša zajednica se suočava sa kršenjima prava u pristupu obrazovanju, zapošljavanju, javnom proračunu, građanskom učešću. Mislim da se o tome rijetko i stidljivo govori. Prihvaćeno je kao ‘naviknuta normalnost’. Naši sugrađani Srbi moraju da razumiju koliki je to teret za ovo društvo i za generacije koje dolaze. Imam osjećaj da je o tome puno teže pronaći sagovornika nego za prava drugih marginaliziranih grupa. Za mnoge probleme s kojim se suočavamo često upravo u tim grupama možemo pronaći najviše razumijevanja. Za svaku tu kategoriju uvijek je dodatni uteg kada još i ne pripadaju većinskom narodu. Kada ste dijete s invaliditetom u izoliranoj povratničkoj zajednici, na kraju jedinu šansu za normalno odrastanje vaši roditelji vide u Sarajevu ili Tuzli, gdje postoje neki uslovi – kojih npr. u istočnoj Bosni nema. Kada pripadate LGBT zajednici, gledate u Sarajevo gdje se održava Pride, gdje se barem razgovara o izazovima ove zajednice, gdje postoji Sarajevski otvoreni centar koji radi aktivno sa različitim marginalizovanim grupama, dok je to u RS-u tabu tema, tolika da se u javnom diskursu spominje isključivo kao alat diskreditacije javnih ličnosti. Ja nemam straha da okupljam ljude iz marginalizovanih grupa. Svi smo građani, svi plaćamo poreze, svi trebamo imati jednak pristup pravima i servisima – lokalnim, entitetskim, državnim. Ne dozvolimo da nas ikada uvjere u drugačije.