Psihičko nasilje ne počinje uvijek povišenim glasom niti udarcima. Ponekad započne tišinom, kontrolom poruka, „brigom“ o tome kako se neko oblači ili s kim se viđa. Upravo takvi, naizgled bezazleni primjeri, danas sve češće dovode mlade žene do sigurnih kuća i to već nakon prve ozbiljne veze. Posljednji slučajevi iz sigurne kuće u Sarajevu, nažalost pokazuju kako se starosna granica žrtava nasilja godinama sve brže spušta čemu svjedoče i sve veće brojke djevojaka u ranim dvadesetim godinama koje se javljaju i traže pomoć. Psihologinja Melika Musa koja radi u Centru za žene kaže kako je rizik od nasilja u prvim vezama sve veći, te da problem nastaje u činjenici da se ono često dešava u periodu kada mlade žene još uvijek razvijaju sposobnost samostalnog odlučivanja i prepoznavanja rizičnih obrazaca u odnosima.
„Ranije partnerske veze se često odvijaju u fazi života u kojoj djevojke nemaju dovoljno iskustva da prepoznaju gdje prestaje briga, a počinje kontrola. Zato su edukacija, pravovremena podrška i osnaživanje ključni za prevenciju dugoročnih psihosocijalnih posljedica“, navodi psihologinja Musa.
‘RED FLAGS’ KOJE NE TREBA IGNORISATI
Kontrola telefona, nadzor kretanja, pritisak na način odijevanja ili izolacija od porodice i prijatelja sve su to obrasci koji se, prema iskustvu organizacija koje rade sa žrtvama nasilja, često zanemaruju ili opravdavaju ljubomorom i „pažnjom“. Prema mnogim istraživanjama u ‘red flags’ spadaju i suptilni oblici emocionalne manipulacije poput gaslightinga, umanjivanja osjećaja, testiranja lojalnosti ili naglog, ubrzanog zbližavanja. Iako se često doživljavaju kao bezazleni, oni su rani pokazatelji dinamike moći i potencijalne eskalacije nasilja. Mladi, u moru informacija kojima ih svakodnevno obasipaju tradicionalni mediji i društvene mreže, često nisu u stanju na prvu prepoznati nasilje. Zato mnogi o ovoj temi imaju različita mišljenja, pa zbog svega nerijetko ne žele izlaziti u javnost. Ipak, u razgovorima sa nekima od njih jasno je kako su svjesni da nasilje ne predstavlja samo fizički udarac.
Psihologinja Emina Kučuk upozorava da psihičko nasilje često ne izgleda onako kako ga ljudi zamišljaju. „Nekada ne znate gdje svađa počinje, imate osjećaj da gubite razum. Psihičko nasilje je teško prepoznati jer ne ostavlja tragove na koži, ali duboko narušava samopouzdanje i sliku o sebi“, objašnjava Kučuk, podsjećajući na definiciju Svjetske zdravstvene organizacije, prema kojoj je nasilje svaka namjerna upotreba sile ili moći koja rezultira ili može rezultirati psihološkom štetom, poremećajem u razvoju ili deprivacijom. „Ako iz odnosa ne izlazite nasmijani, ako vam nije lijepo i ugodno vrijeme je da se zapitate zašto ste tu“, poručuje psihologinja Kučuk.
SIGURNA KUĆA KAO PROSTOR IZBORA, NE PRISILE
Iz Udruženja “Viva žene” upozoravaju da se oblici nasilja mijenjaju i postaju sve brutalniji. Dok je ranije nasilje često bilo impulsivno, danas je ono sve češće plansko i sistematično. „Počinitelji koriste različite mehanizme kontrole, izoliraju žrtve, uskraćuju osnovne potrebe poput hrane i kontakta s vanjskim svijetom, a u nekim slučajevima nasilje je praćeno upotrebom oružja ili psihoaktivnih supstanci“, navode iz udruženja. Posebno zabrinjavaju prijetnje koje se posljednjih godina ponavljaju, a koje referiraju na javno poznate slučajeve femicida, čime se nasilje dodatno brutalizira i normalizira.
Proces osnaživanja žena da napuste nasilnu vezu ne podrazumijeva pritisak već izbor. Smještaj u sigurnoj kući može trajati do šest mjeseci i ženama omogućava distancu od nasilja i okoline koja često vrši dodatni pritisak. „Ne forsiramo odluke. Podržavamo žene da same procijene šta je najbolje za njih bilo da se odluče na samostalan život ili povratak partneru. Vrata su im uvijek otvorena“, poručuju iz Udruženja “Viva žene”. Podrška uključuje i pomoć pri zapošljavanju, edukaciji, doškolovavanju i razvijanju zdravih životnih rutina, ali i učenje asertivne komunikacije i postavljanja granica. Radionice o zdravim granicama, nenasilnoj komunikaciji i „crvenim zastavicama“ održavaju se u školama i zajednicama širom sjeveroistočne Bosne, uz poruku da nasilje nije privatna stvar i da se prepoznaje mnogo prije nego što eskalira.
BROJKE KOJE UPOZORAVAJU
Podaci iz istraživanja o nasilju nad ženama iz 2023. u Bosni i Hercegovini pokazuju da problem koji se često minimizira u privatnim krugovima ima široke razmjere u društvu. Prema zvaničnim podacima iz 2023. godine, gotovo polovina žena u BiH iskusi barem jedan oblik nasilja tokom života nakon navršene petnaeste godine. Najčešći počinitelji su sadašnji ili bivši partneri, a partnersko nasilje zabilježeno je u oko 70% slučajeva nasilja nad ženama. Iako statistika pokazuje da veliki broj žena doživi nasilje, samo mali procenat prijavljuje ga nadležnim institucijama. Istraživanja navode da tek oko 25% žena prijavi nasilje, dok većina trpi u tišini, često zbog stigme, straha ili osjećaja da će problem ostati neriješen.
Podaci Visokog sudskog i tužilačkog vijeća pokazuju da je u Bosni i Hercegovini u periodu od 2023. do sredine 2024. godine zabilježeno više od 4.000 prijava nasilja u porodici, što potvrđuje da je nasilje i dalje jedna od najproblematičnijih društvenih tema kojima se sistemski ne bavimo. Ove brojke jasno pokazuju i da nasilje u partnerskim odnosima nije rijetka anomalija, već ozbiljan i strukturalni društveni problem koji zahtjeva hitne mjere prevencije, obrazovanja i podrške posebno među mladima, kod kojih se obrasci nasilja često formiraju već u prvim vezama i prate ih tokom života.
Ovaj članak nastao je uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru programa Mreže za izvještavanje o različitosti. Za njegov sadržaj isključivo je odgovoran implementator, Udruženje “Zemlja djece u BiH” i on ne odražava nužno stavove Evropske unije niti Mreže za izvještavanje o različitosti.