Tonino Picula je zastupnik Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Evropskom parlamentu. Član je Odbora za vanjsku politiku i Odbora za odbranu i sigurnost, te specijalni izvjestilac Parlamenta za Srbiju.
“Nije moguće očekivati konsenzus u institucijama EU o otvaranju novih pregovaračkih poglavlja s Beogradom dok režim pojačava čistke u medijima, policiji, sudstvu i školskom sustavu. Represija se pojačava, a prava se smanjuju ili ukidaju”, kaže Picula u razgovoru za BUKA magazin.
Kako vidite trenutnu političku i društvenu situaciju u Srbiji?
Prošlo je više od 14 mjeseci od izbijanja prvih velikih prosvjeda nakon tragedije u Novom Sadu što je potaknulo kontinuiranu političku nestabilnosti u zemlji. Trenutna opće društvena situacija u Srbiji je veoma neizvjesna, duboko polarizirana i izrazito agresivna, zahvaljujući postupnoj radikalizaciji vladajuće opcije i njihovih satelita. Vučićev režim trenutno priprema strategiju za nadolazeće izvanredne izbore, što uključuje mobiliziranje širokih kruga pristalicauz pripremanje arsenala dobro poznatih političkih poruka o ugroženosti zemlje iznutra i izvana. Ipak, za razliku od ranijih kampanja ova će biti dosad apsolutno najveći izazov za vladajuću mašineriju. Dominacija vladajućih, pogotovo predsjednika se vidi naveliko po medijima, najviše po tabloidima i senzacionalističkim medijima. Bilo je nedavno i poprilično bizarnih eskapada, poput one notorne proslave Božića u društvu polusvijeta i osuđenih kriminalaca. Međutim i u tako nezdravoj i napetoj klimi, gdje je evidentan manjak vladavine prava i slobode medija, postoje ljudi koji se uporno bore za neku bolju Srbiju i pravednije društvo. Hoće li uspjeti na izborima ovisi o cijelom nizu faktora, njihovih procjena i političke zrelosti.
Kako ocjenjujete medijski pejzaž koji oblikuju tabloidi u kojima ste često i Vi blaćeni?
Postoji veliki broj različitih medija, uglavnom tabloidnog i senzacionalističkog karaktera, koji služe kao javni megafoni vladajuće većine. Takvi mediji, tiskani, radijski i televizijski, svakodnevno dopiru do velikog broja građana jer je taj propagandističkisustav osmišljen i dorađivan dugi niz godina. Tu se ruše sve norme novinarske struke i informiranja što ima toksičan utjecaj na društvo. Postoje iznimke koje drže do profesionalnosti, ali one nisu tako lako dostupne i utjecajne. Smatram da su upravo niski standardi većine medija u Srbiji značajno utjecali i na političku kulturu u zemlji, gdje onda dominira polarizirajuća, agresivna i klevetnička retorika. Primjer takve degradacije politike i sluganskih medija se mogao pratiti tokom moje nedavne posjete Beogradu u sklopu misije Europskog parlamenta, ali i kontinuirano još od mog imenovanja za izvjestitelja za Srbiju. Odgovornost za tu političko medijsku hajku snosi naravno, prije svih, predsjednik države, ali mu u tom blaćenju asistiraju mnogi drugi koji mu se i inače dodvoravaju. Sve te harange nimalo ne utječu na moje prosuđivanje stanja u Srbiji, ali su svakako dio društvenog ambijenta kojeg redovito ocjenjujem u svojim izvještajima.
Da li uočavate pomake u odnosu na prethodno posmatrani period kada su u pitanju intervencije u izborni mehanizam i izborni proces?
Najveći broj pitanja otvorenih nakon posljednjih parlamentarnih izbora održanih krajem 2013. godine ostaje neodgovoreno usprkos jasnim kritikama i preporukama međunarodne zajednice kako reformirati izborni proces da bi se budući rezultati mogli ocijeniti poštenima. Potrebne su dakle cjelovite, a ne samo djelomične izborne reforme. Ako bi se danas izbori održali teško bi ih se moglo ocijeniti pozitivno u okviru poznatih kopenhaških kriterija.Ništa nije implementirano od preporuka ODIHR-a. Upravo suprotno, tijekom prošlomjesečne posjete ad hoc misije Europskog parlamenta Beogradu na agendi zasjedanja Narodne skupštine se našao objedinjeni birački spisak, ali je npr. usvojen kontroverzni paket izmjena pravosudnih zakona o čemu nije bilo prethodnih konzultacija ni s Europskom ni s Venecijanskom komisijom. Osim toga, vladajuća većina opstruira procese izbora članova glavnog regulatornog tijela REM-a jer režim grčevito želi u njemu imati većinu.
Postoji li strah od potpunog kolapsa demokratskog uređenja, s obzirom na tendencije tranzicije u autoritarni režim?
Premda je stanje demokracije u Srbiji godinama predmet kritika, od lipnja prošle godine evidentno su ojačale autoritarne tendencije uz sve češću primjenu nasilja protiv prosvjednika. Sve su vidljiviji demokratski deficiti što je motiviralo neke istraživače da ocjene kako se današnja Srbija može svrstati u grupu tzv. hibridnih režima. Naši nedavni susreti s predstavnicima organizacija civilnog društva i akademskom zajednicom otkrili su trend ubrzanja financijske, administrativne i fizičke represije protiv svih onih koji podržavaju studentski pokret. Do listopada prošle godine dogodila su se 1028 uhićenja i 340 nasilnih incidenata. Kao Europski parlament izrazili smo u nekoliko navrata našim raspravama i rezolucijama ozbiljnu zabrinutost stanjem demokracije u Srbiji. Posebno smo zatražili provedbu potpunih i transparentnih pravnih postupaka kako bi se osiguralo da se svi odgovorni za tragediju u Novom Sadu privedu pravdi u skladu s vladavinom prava, kao i odgovorni zbog prekomjerne upotrebe sile protiv prosvjednika, proizvoljnih uhićenja i presije države protiv organizacija civilnog društva i novinara. Sloboda okupljanja, sloboda medija i sloboda rada organizacija civilnog društva temeljni su indikatori koliko je slobodno neko društvo. Svako ograničavanje tih sloboda predstavlja srljanje u autoritarizam.
Da li je Srbija u ovom trenutku daleko od Evropske unije i čime se dodatno udaljava od pridruživanja EU?
Dok se u EU osjeća obnovljeni interes za novo proširenje, a Crna Gora i Albanija sustavno napreduju u svojim pregovorima o pristupanju, pristupni proces Srbije blokiran je već četiri godine. Reforme na koje se Beograd obvezao su uglavnom zastale u nekoliko ključnih područja. Posebno kada je riječ o poštivanju vladavine prava, borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala i pune slobode medija. Evidentna je neusklađenost proklamirane najave da će Srbija do kraja ove godine zaključiti tehnički dio pregovora sa stvarnim stanjem stvari. Nije moguće očekivati konsenzus u institucijama EU o otvaranju novih pregovaračkih poglavlja s Beogradom dok režim pojačava čistke u medijima, policiji, sudstvu i školskom sustavu. Represija se pojačava, a prava se smanjuju ili ukidaju.
Na zastoj pregovaračkog procesa Srbije također je utjecao i nedostatak opipljivijeg napretka u dijalogu Beograda i Prištine kao i kronično niski postotak usklađenosti Srbije sa Zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU. Zbog svega toga Europski parlament učestalo izražava zabrinutost oko strateške orijentacije Srbije. Smatram da se ovakvim vođenjem politike, pogotovo nedavnim potezima poput Vučićevog preskakanja Summita EU – Zapadni Balkan, javlja legitimna sumnja je li aktualnoj vlasti put prema EU samo nominalna opredijeljenost. Ono u što ne treba sumnjati je izrazita sklonost srpskih vlasti u povlačenju sredstava iz raznih fondova EU.
Na čemu EU insistira kada je riječ o pristupanju? Koji su uslovi bez kojih pristupanje nikako neće biti moguće?
Apsorpcijski kapaciteti za novo proširenje EU postoje, ali se sve više inzistira na ugradivanju određenih sigurnosnih mehanizama. Ekonomija i mir nisu više jedini i glavni prioritet politike proširenja nego to sve više postaju pitanja vezana za sigurnost i obranu demokracije kao sustava. U nedavnim zaključcima Europskog vijeća, navedene su jasne poruke Srbiji da predanost reformama tek treba biti dosljedno prevedena u konkretne akcije, održivu provedbu i jasne, nedvosmislene javne poruke. Zaključci su jasno dali do znanja da će svaki daljnji napredak i dalje ovisiti o opipljivom napretku u vladavini prava i temeljnim slobodama. Nedostatak napretka u reformi pravosuđa i limitirani rezultati u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala istaknuti su kao ključna ograničenja. Izražena je zabrinutost zbog izvješća o nasilju, prekomjernoj upotrebi sile i sigurnosti novinara, a sve je to identificirano kao nešto što zahtijeva nepristranu istragu. Šire okruženje za slobodu izražavanja, neovisnost medija i civilno društvo opisano je kao pogoršano, unatoč nedavnim zakonskim izmjenama čiji bi utjecaj ovisio o njihovoj istinskoj i transparentnoj provedbi, uključujući učinkovito funkcioniranje regulatora medija. U vanjskoj i sigurnosnoj politici, očekuje se od Srbije da znatno poveća svoju usklađenost sa stavovima EU-a, identificirajući potpuno usklađivanje s restriktivnim mjerama EU-a protiv Rusije i Bjelorusije kao pitanje od najvećeg prioriteta. Također, napredak Srbije na europskom putu ostaje neodvojiv od potpune i pravovremene provedbe svih sporazuma iz dijaloga s Kosovom, uključujući obveze iz Sporazuma o putu ka normalizaciji iz 2023.