Prije nekoliko dana predstavljen je izgled budućeg parohijskog doma uz Hram Hrista Spasitelja u centru Banjaluke, što je ponovo otvorilo raspravu u javnosti o njegovom arhitektonskom rješenju i uklapanju u postojeći ambijent.
Iako gradske vlasti i Crkva ističu značaj objekta za duhovni i društveni život zajednice, dio građana i stručne javnosti izražava zabrinutost zbog dimenzija planirane građevine i njenog uticaja na izgled jedne od najprepoznatljivijih urbanih cjelina grada koji mnogi smatraju jednim od rijetkih mirnih urbanih prostora u užem jezgru grada.
Podsjetimo, parohijski dom je prvobitno bio planiran u znatno manjim gabaritima unutar porte Hrama Hrista Spasitelja, ali je nakon oštrog protivljenja dijela stručne javnosti odustalo od tog rješenja i pristupilo traženju kompromisa. Danas smo dobili projekat većih dimenzija čime se ponovo otvorilo pitanje njegovog urbanističkog i vizuelnog uklapanja na ovoj osjetljivoj lokaciji.
Ognjen Šukalo, docent na Arhitektonsko-građevinskog-geodetskog fakulteta u Banjaluci, pojašnjava da je prirodna potreba parohije da u blizini objekta crkve ima prateće, korisne prostore.
“Nažalost, svojevremeno se pokušalo sa zadovoljenjem te potrebe kroz izgradnju omanjeg prizemnog objekta, čime je prostorno i estetski narušena cjelina postojećeg trga. Tom narušavanju treba dodati i krajnje neprikladno zatvaranje arkade (niza lukova na stubovima) između crkve i zvonika, za namjenu prodaje svijeća. Jedno vrijeme, u raznim varijantama regulacionih planova, bio je predviđen još jedan parohijski objekat na tom trgu, tj. u porti crkve. Bio je spratnosti prizemlja, sa potkrovljem i trebalo je da bude bliže Banskom dvoru. To je bila već mnogo ozbiljnija prijetnja za integritet trga”, rekao je za BUKU Šukalo.
Podsjeća da su tokom 2022. i 2023. došli, u najvećoj mjeri, do planskih rješenja koja su sada na snazi.
“Prvo je javnost, kako stručna, tako i šira, iskazala nezadovoljstvo tada aktuelnim prijedlogom izmjena regulacionog plana za centar grada. Problem su bile, kako prevelika predviđena izgrađenost na tzv. ‘Rupi’, tako i (nešto povećan) novi objekat u porti hrama.
U međuvremenu, stanari iz susjednog naselja (iza nekadašnjeg Kina kozara) oborili su na sudu cijeli regulacioni plan (iz 2018. godine), a u novom planu više nije bilo objekta u porti. Grad je, tada, napravio kompromis sa željama Crkve, ali u kvadrate investitora na ‘Rupi’ nije dirao – ako ih nije i povećao”, smatra Šukalo.
Dodaje da ipak parohijski objekat nije nestao iz plana, nego je ucrtan upravo na poziciji o kojoj se govori ovih dana.
“U skladu sa načinom na koji se Grad odnosi prema uticajnim investitorima, promjena lokacije investitoru je itekako nadomještena većim kapacitetima. Više ne govorimo prizemlju i potkrovlju, nego u svemu tome imamo još dva dodatna sprata. Istina, za razliku od trga, ova nova lokacija visinski odgovara pomenutim spratnostima – iako je potpuno izvan strukture bloka i negira bilo kakvo cjelovito rješavanje šireg prostora”, rekao je Šukalo.
Napominje da je sa planske strane cijela situacija je odavno završena i definitivno nije idealna, ali predstavlja konačni rezultat želja investitora, javnih negodovanja i već dobro poznatog nezamjeranja Grada Crkvi.
“Iskoristio bih priliku i da kažem nešto o konkretnom rješenju koje je prikazano ovih dana. Prvo, regulacioni plan predviđa prizemlje, dva sprata i potkrovlje, a sa slika je prilično jasno da pred sobom imamo vrlo veliku mansardu, možda i sa dvije etaže skrivene unutra. Ta mansarda nekako vrlo rječito govori o jednoj pohlepi za maksimalnim kvadratima. Izdržaće to trg nekako, ali djeluje neprikladno”, smatra Šukalo i dodaje:
“Drugo, u pitanju je jedna arhitektura teškog stilskog kompromisa, u kojem se, tobož, pokušava pomiriti tradicionalno i savremeno, ali se, nažalost, ne dobija nijedno. Treće, nije u redu da javnost ostane uskraćena za ime autora, ako već uobičajena zatvorenost Crkve i ćutanje Grada i Zavoda čine konkurs nemogućim za ovakvu zgradu u strogom centru. Ipak, jedna stvar zaista raduje: nakon što se korisni kapaciteti parohije u tolikoj mjeri razviju, konačno će se doći u priliku da prodaja svijeća bude izmještena iz arkada Hrama, i da se uklone nadstrešnice iz tog izuzetno lijepog, iako malog, prostora”, kaže Šukalo.
Igor Uletilović iz Centra za životn sredinu, kaže da prča o parohijskom domu traje već nekoliko godina.
“Parohijski dom je bio tema iz vremena kada se o javnosti dosta govorilo o izmeni Regulacionog plana „Rupe“. Tada se ponovo aktivirala i tema oko izgradnje parohijskog doma. Naime, prvobitno je taj objekat bio planiran između hrama i Banskog dvora, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo i snažno protivljenje javnosti. Nakon toga je lokacija izmijenjena i predviđena na sadašnjoj poziciji”, rekao je Uletilović za BUKU.
On dodaje da je tada održana serija javnih rasprava koje su bile istorijski posjećene, a tokom kojih se i stručna javnost odlučno protivila ideji izgradnje objekta te namjene na planiranoj lokaciji.
“Takav stav smo imali i mi iz Centra za životnu sredinu jer smatramo da ne postoji opravdana potreba za izgradnjom objekta tog tipa na zelenoj površini u samom centru grada. Pored toga, postavlja se i pitanje ambijentalnog uklapanja objekta u postojeće okruženje, kao i njegovog uticaja na degradaciju urbanističke slike tog dijela grada. Da šteta bude još veća, nedavno je ponovo mijenjan taj regulacioni plan, pri čemu se išlo u pravcu povećanja gabarita samog objekta. Dakle, imamo situaciju formalne legalnosti, ali uz većinsko protivljenje kako javnosti, tako i struke”, pojašnjava Uletilović.
Prema riječima advokata Aleksandra Jokića, u pitanju je odluka koja je unijeta u Regulacioni plan.
“Prvobitno je bilo planirano da se parohijski dom smjesti ispred Banskog dvora, ali je nakon negodovanja stručnog dijela javnosti lokacija pomjerena. Tada se to smatralo kompromisnim rješenjem iako niko zapravo nije bio potpuno i za tu novu opciju. Svi su načelno bili protiv, ali tadašnja situacija zahtijevala je kompromis. Danas je rasprava o ovom pitanju praktično bespredmetna, jer tada nismo bili naročito protiv pomjerenog rješenja”, smatra Jokić.
Parohijski dom u centru Banjaluke predstavlja kompromis između potrebe Crkve i interesa javnosti, ali izaziva podijeljena mišljenja zbog svojih dimenzija i uticaja na urbani ambijent. Struka i građani upozoravaju da projekat, iako legalan, narušava vizuelni integritet jednog od rijetkih mirnih prostora u užem centru grada.