Neki Kubanci kažu da je svakodnevni život na karipskom ostrvu dosegao tačku pucanja usred nestašice goriva izazvane time što SAD stežu dotok nafte u zemlju. U međuvremenu, kanadske aviokompanije obustavile su letove ka ostrvu i vraćaju turiste kući.
„Za mene bi svaka promjena bila bolja od onoga kroz šta sada prolazimo, jer ovo što doživljavamo nije humano“, rekao je Isben Peralta za CBC News u telefonskom razgovoru tokom nestanka struje.
„Neki od nas koji imaju mali biznis imaju nešto za jelo, ali mnogo, mnogo ljudi nema. Veoma je loše.“
Peralta živi u Ciego de Ávili, u centralnoj Kubi, gdje iz svog doma vodi malu piceriju. Kaže da je srećan — i dalje dobija struju nekoliko sati dnevno, ali samo zato što živi blizu mjesta gdje se isporučuje gorivo.
Ponekad dobije i tri sata neprekidne struje. U drugim dijelovima njegove pokrajine, kaže Peralta, ljudi su bez struje 10 ili 11 sati, a zatim je imaju najviše 30 minuta.
„Imamo malo više struje… a onda je opet isključe na pet sati prije nego što je ponovo uključe na kratko.“
U nedjelju je u zvaničnom obavještenju (NOTAM) objavljenom na stranici Američke savezne uprave za avijaciju (FAA) Međunarodni aerodrom José Martí u Havani upozorio da mu ponestaje avionskog goriva. Do ponedjeljka su velike kanadske aviokompanije obustavile letove.
Zemlja u krizi
Kuba se istorijski oslanjala na Venecuelu kao glavnog dobavljača nafte, ali od sredine decembra nije primila sirovu naftu niti rafinirane proizvode od svog glavnog saveznika, nakon što su SAD zarobile njenog predsjednika Nicolása Madura, napale prijestonicu prošlog mjeseca i krenule da blokiraju izvoz te južnoameričke zemlje.
Predsjednik SAD Donald Trump potom je obećao da Kuba više neće dobijati naftu iz Venecuele i 29. januara potpisao izvršnu uredbu kojom se uvode sankcije zemljama koje joj prodaju gorivo. Time je Kuba praktično ostala bez avionskog goriva i goriva za elektroenergetsku mrežu, koja je i prije naftne blokade bila u toliko lošem stanju da su nestanci struje za mnoge Kubance bili uobičajeni.
Mark Entwistle, bivši kanadski ambasador na Kubi, kaže da Trumpova administracija pokušava nanijeti bol i ugušiti ekonomiju zemlje do tačke kolapsa režima.
Kuba se već neko vrijeme suočava s nestašicama hrane i lijekova, kaže Entwistle, te već dugo ima „izazovnu“ energetsku situaciju.
Iako dio problema vuče korijene iz pandemije COVID-19, kada je Kuba zatvorila svoj turistički sektor, Entwistle je za CBC News Network rekao da je humanitarna situacija stvarna i da će se „stalno pogoršavati“ jer je dodatno pogoršavaju američke mjere.
On smatra da bi uskoro moglo doći vrijeme kada će Kanada morati intervenisati i poslati značajnu humanitarnu pomoć uprkos prijetnjama carinama, te se nada da SAD neće biti previše „nemilosrdne“ po tom pitanju.
„Ne vjerujem da bi čak i Trumpova administracija pokušala blokirati humanitarnu pomoć gladnoj djeci.“
„Veoma je loše“
Zbog obustavljenih letova, Luis Escalona je praktično odsječen od svoje porodice u Holguínu, gradu na jugoistoku ostrva. On živi u Winnipegu sa suprugom i sinom od 2015. godine, ali se obično nekoliko puta godišnje vraća na Kubu.
Escalona je jedini član porodice koji živi u Kanadi i kaže da se oslanjaju na njega. Sada neće moći da odvede majku u bolnicu tokom planirane posjete sljedećeg mjeseca, koju je bio primoran odgoditi.
„Dogovorio sam da iznajmim auto i idem s njom kad budem tamo u martu. Sada će morati čekati jer nema struje, zaliha, benzina, a otkazali su nam letove“, rekao je.
„Veoma sam razočaran… kupio sam mnogo stvari koje su mojoj porodici potrebne za preživljavanje, a koje je na Kubi nemoguće nabaviti ili ih ne mogu priuštiti.“
Planirao je ponijeti kofer pun Tylenola, vitamina, higijenskih proizvoda, sapuna, šampona i spreja protiv komaraca.
Život je sada težak za njegovu porodicu, kaže Escalona.
Pristup vodi je ograničen, a bez struje ne mogu kuhati. Bez prevoza ne mogu ni na posao da zarade za hranu, a kada nema struje — nema ni telefona.
„Vrlo je teško danima čekati vijesti od svojih najmilijih kod kuće“, rekao je.
Mnoge firme i dalje rade
Uprkos nestašici goriva, jedan Kanađanin koji živi u Havani kaže da ljudi na Kubi pronalaze načine da se snađu.
„Na ulicama nema opipljive panike“, rekao je Sean Lulker, vlasnik firme za nabavku dijelova sa sjedištem u Torontu, koji vrijeme dijeli između svog doma u Ajaxu (Ontario) i Kube.
Kaže da mnoge firme ostaju otvorene, iako se ljudi suočavaju s čestim nestancima struje i nestašicama ključnih potrepština.
Iako su Kubanci pokazali otpornost, Lulker kaže da situacija nije laka.
„Sumorno je, teško je“, rekao je za CBC News tokom telefonskog razgovora iz Havane u ponedjeljak, kada mu se veza prekinula usred višesatnog nestanka struje. Njegova firma se, kaže, okrenula solarnoj energiji i baterijama kako bi se nosila s prekidima, a napravio je i zalihe goriva dovoljne do marta.
U međuvremenu, u Ciego de Ávili, Peralta kaže da je situacija očajna, a plate ljudima ne omogućavaju da kupe dovoljno hrane.
„Sve je propalo i u veoma lošem stanju“, rekao je.