Povratak Milorada Dodika iz Izraela obilježen je još jednim verbalnim ubrzanjem koje je u Bosni i Hercegovini već dobro poznato.
Predsjednik SNSD-a ponovo je nagazio na papučicu gasa, izvukavši političke narative koji se ciklično vraćaju kad god mu zatreba mobilizacija – priču o nezavisnoj Republici Srpskoj, „izbornom zakonu RS“ i tvrdnju da je Dejtonski sporazum srušen.
Nakon sastanka s predsjednikom Srbije, Dodik je poručio da je Dejton mrtvo slovo na papiru, a da bi, u slučaju proglašenja nezavisnosti Republike Srpske, čak 15 država „odmah“ priznalo Republiku Srpsku Iste teze, gotovo identične formulacije, isti politički refren koji se ponavlja godinama – bez ikakvog realnog ishoda, ali sa stalnim političkim efektom.
Otcjepljenje, izlazak iz Dejtona i najave „istorijskih odluka“ tako ponovo zauzimaju centralno mjesto u javnom prostoru, dok stvarni problemi ostaju po strani.
Politička analitičarka Tanja Topić ocjenjuje da se Dodik iz Izraela vratio dodatno ohrabren, oživljavajući retoriku zbog koje je, barem formalno, trebalo da bude politički uklonjen.
„Milorad Dodik se osokoljen vratio iz Izraela, oživjevši staru retrogradnu retoriku, zbog koje je i uklonjen iz političkog života. Barem je trebalo da bude, ali ko u BiH još od političara poštuje sudske odluke“, naglasila je Topić za BUKA.
Ona ističe da se fokus više ne može zadržavati isključivo na Dodiku i njegovim porukama.
„Ovdje više nije riječ o Dodikovim željama i narativu. Ovdje je ozbiljno pitanje da li većina građana Republike Srpske pati od svojevrsnog stokholmskog sindroma – da li će po ko zna koji put povjerovati u ista reciklirana obećanja i ‘nikad bolji međunarodni položaj entiteta’, ili će konačno zahtijevati od političke kaste život dostojan čovjeka“, dodaje Topić.
Posebno naglašava da se isti politički rekviziti ponovo izvlače iz fioka.
„Izborni zakon RS-a je retorički ‘oživljen’, ponovo se govori o 15 prijateljskih zemalja koje će priznati nezavisnost. Dodik se gotovo pretvorio u Trumpa – samo se možemo nadati da entitet neće ponuditi kao novu državu Sjedinjenim Američkim Državama“, zaključila je Topić.
Komunikolog Mladen Bubonjić upozorava da se priča o otcjepljenju već godinama koristi prvenstveno kao instrument unutrašnje politike.
„Priča o otcjepljenju kod Dodika funkcioniše prije svega kao politički alat za domaću upotrebu – kako prema biračima u Republici Srpskoj, tako i prema ‘partnerima’ na nivou BiH“, rekao je Bubonjić za BUKU.
Prema njegovim riječima, narativ ima dvostruku funkciju.
„S jedne strane, stalnim podgrijavanjem nacionalističkih emocija Dodik zadržava ulogu navodnog nacionalnog zaštitnika, dok teza o napadima sa svih strana služi homogenizaciji baze i skretanju fokusa sa konkretnih problema. S druge strane, prijetnja otcjepljenjem drži ‘političko Sarajevo’ u stalnoj neizvjesnosti i postaje sredstvo za cjenkanje i izvlačenje političke koristi.“
Bubonjić upozorava da je riječ o narativu koji je istovremeno potrošen i opasan.
„Izlizana je jer se ponavlja ciklično – pred izbore, uoči važnih datuma, nakon poteza međunarodnih aktera ili pred sastanke. Opasna je jer se normalizuje bez ikakve odgovornosti i posljedica“, naglašava on.
Iako smatra da je mirni scenario otcjepljenja u realnosti malo vjerovatan, posljedice stalnog prizivanja krize su duboke.
„Stalno podgrijavanje ove teme proizvodi trajnu atmosferu straha i latentne netrpeljivosti, čime se čuva status kvo koji vlastima ide na ruku“, zaključuje Bubonjić.