Svjetski je dan slobode medija. Ovim danom 3. maj proglasila je Generalna skupština UN kako bi podigla svijest o važnosti slobode medija i podsjetila vlade da je njihova dužnost poštovati i osigurati slobodu izražavanja. Upravo ta sloboda danas je dovedena u pitanje.
BiH je, prema Svjetskom indexu medijskih sloboda, po ovom pitanju nazadovala, te ovaj dan obilježavamo u trenutku prijetnje po medijske slobode, ali i lošim statusom medijskih radnika.
Između čekića i nakovnja
Dugogodišnji novinar Ljubo Ljubojević kaže za Buku da se novinarstvo danas nalazi između čekića i nakovnja.
“Iako sam u novinarstvu proveo četrdesetak godina, radeći i u printanim i u elektronskim medijima, najteže mi je odgovoriti na pitanje – postoji li danas medijska sloboda i kakva je pozicija novinarstva u društvu u kojem živimo?
Uvijek postoji strah od uopštenosti i banalizacije teme ili degradiranja ove, za mene, još uvijek bitne i časne profesije.
Najradije bih rekao da se novinarstvo kod nas nalazi ‘između čekića i nakovnja’, jer je u svakom društvenom i političkom sistemu podložno uplivu dnevne politike, s jedne strane, i individualnog, profesionalnog pristupa poslu koji svakodnevno obavljamo, kao što ga, uostalom, obavljaju i predstavnici svih drugih profesija”, kaže za Buku Ljubojević i dodaje – “Nije i ne može novinarstvo biti izvan sistema i izvan društva, jer bi, tako odrođeno i neartikulisano, postalo samo sebi svrha i ušlo bi u sferu anarhije i paradoksa.”
Sistem za rano upozoravanje
Brojni teoretičari novinarstva, kaže Ljubojević, ovu profesiju vide kao “dio sistema” ili, pak, podsistem sa malo više slobode i samostalnosti.
“Mediji informišu, ali i artikulišu, odnosno oblikuju određena stanja društvene svijesti i uočenih problema, čine ih, dakle, javnim. U idealnim situacijama oni su ‘sistem za rano upozoravanje’ društva na određene probleme. Neki teoretičari tvrde da su mediji ‘psi čuvari društvenog poretka’, dodjeljujući medijima i takvu, prilično nezahvalnu ulogu. Mediji svojim djelovanjem mogu da, na određeni način, uočavaju i kritikuju negativne društvene pojave, sve do trenutka dok se ne zamjere političkim moćnicima koji u nerazvijenim demokratijama, poput naše, nastoje da budu ‘mjera svih stvari’ nama običnim smrtnicima”, kaže za Buku Ljubojević.
Novinarstvo je ogledalo društva
Nakon četiri decenije provedene u medijima, Ljubojević ističe i da je novinarstvo ogledalo društva u kojem živimo.
“Ni bolje, a ni lošije od bilo kakve druge časno obavljane profesije. Ukoliko poštujemo novinarski kodeks i novinarsku etiku, ukoliko profesionalno obavljamo svoje radne zadatke, treba li onda da se plašimo za svoju i za budućnost ove profesije. Sve je do nas samih, koji, kao i rudari, zarađujemo taj novinarski hljeb sa ‘devet kora’, kaže za Buku Ljubojević.
Medijske slobode u BiH su svedene na izuzetke
“Medijske slobode u BiH su svedene na izuzetke od pravila i ekscese. A pravilo je da su mediji postali notorne propagandne mašine u rukama autokratske vlasti, korumpirane i sklone govoru mržnje, kao što je i sama ta vlast.
Druga devijacija je pretvaranje novinara u ‘profesionalne’ držače mikrofona i prenosioce gluposti, laži i propaganda, bez komentara, odnosno kritičkog odmaka.
Treća devijacija su lažni kritičari negativnih pojava, koji u svom pristupu polaze iz otvorenog ili prikrivenog nacionalističkog diskursa. Skloni da prepoznaju negativnosti samo kad se one dešavaju kod drugog i drugačijeg, a ne i kod sebe i ‘svojih’.
I jedni i drugi i treći su, zapravo, saučesnici, umjesto kritičari, stvaranja negativnog društvenog okruženja i kriminalnih aktivnosti – pljačke javnih sredstava i prirodnih bogatstava, gaženja po ljudskim pravima i građanskim slobodama, uključujući i slobodu javne riječi, onemogućavanja funkcionisanja pravne države, jačanja partokratije i autokratije, destabilizacije društva i njegovog guranja na ivicu sukoba, zarad ličnih interesa domanovićevskih vođa” , rekao je za Buku Samir Šetan, urednik portala Antikorupcija.
Šestan dodaje i da ono malo zaista drugačijih “spašavaju čast odavno moralno posrnule profesije”.
“Oni funkcionišu kao usamljenička ostrva nade ili još nepolupane sijalice u balkanskoj krčmi u kojoj ludaci svako malo gase svjetla.
A to da se borba protiv gušenja slobode javne riječi i građanskog organizovanja vodi u krugu redakcija par portala i nevladinih organizacija i desetak novinara i aktivista, a da se respektabilna masa građana okuplja jedino na ‘protestima’ koje organizuje vlast u zaštitu svojih kriminalnih interesa i napljačkanog bogatstva, metafora je opšteg beznađa, koja dovodi u pitanje i samu vjeru u demokratiju”, kaže Šestan za Buku.
Samo odgovorno novinarstvo je slobodno novinarstvo
Da je sloboda medija u današnje vrijeme pitanje smisla, mišljenja je i Drago Vuković profesor Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
“Nikada nismo imali više upotrebe, u pojmovnom smislu, slobode govora, ljudskih prava, a danas je sve to malo, rekao bih, iskomplikovano i iskompromitovano. Dakle, danas moderna demokratska društva podrazumijevaju dostignuti nivo sloboda, pa tako i medijskih sloboda. A kada je riječ o medijskim slobodama, mi tu imamo problem odgovornosti. Ja sam u medijima prošao razne faze i danas mogu reći da samo odgovorno novinarstvo je slobodno novinarstvo. Imate jedan nivo profesionalne i moralne odgovornosti, gdje ćete da registrujete sve ono što se dešava u društvu, da razvijete zdravo, kritičko mišljenje, istraživačko novinarstvo, ali da ne patite od senzacionalizma”, rekao je Vuković za Buku.
Novinarstvom, navodi dalje Vuković za Buku, ne bi smjelo da se manipuliše. “Ono ne smije da se hrani lošim vijestima, samo zato da bi se čitalo, zbog crne hronike.”
Novinari sve češće mete napada
Vijeće Evropske unije napominje da su medijski radnici, a posebno novinarke, sve češća meta prijetnji i napada. Izložene su stigmatizaciji, seksističkom govoru mržnje i rodno uslovljenom nasilju. Kako navode, 73 odsto novinarki u nekom trenutku, tokom obavljanja svoje dužnosti, bile su meta ucjene, prijetnji i uznemiravanja.