Prošla su slavlja, 14. je januar, vrijeme da se vratimo u stvarnost.
A u ovoj banjalučkoj stvarnosti, čini se, čekaju nas hladniji radijatori i prazniji novčanici.
Najave iz Eko toplana o mogućem snižavanju temperature u stanovima na 19, pa čak i na 17,5 stepeni Celzijusa nisu samo tehničko pitanje grijanja, već još jedan jasan simptom duboko poremećenog sistema upravljanja gradom, u kojem se problemi godinama ne rješavaju, nego se prelamaju preko leđa građana, onih koji su već odavno na granici izdržljivosti.
Eko toplane tvrde da već sada griju iznad propisanog minimuma, obezbjeđujući temperature od 22 stepena, te da je planirano „prilagođavanje“ logičan odgovor na rast troškova i izostanak konkretne reakcije Grada Banjaluka.
“S obzirom da je nabavka energenta direktno povezana sa mogućnostima plaćanja, plan nabavke energenta moramo prilagoditi limititiranim platežnim mogućnostima”, istakli su iz Eko toplana (detaljnije čitajte OVDJE)
Međutim, zakon po tom pitanju ne ostavlja prostor za slobodno tumačenje jer komunalna usluga se ne pruža po principu dobre volje, već u skladu sa ugovorima i važećim propisima.
Advokat Milko Grmuša je još krajem prošle godine podsjetio na ono što bi u uređenom sistemu trebalo da bude elementarno, a to je da finansijski problemi ne daju pravo pružaocu komunalne usluge da jednostrano mijenja režim grijanja. Ako su troškovi porasli, postoje samo dvije zakonite opcije, a to su povećanje cijene ili subvencija, a obje moraju biti jasno obrazložene, dokumentovane i odluku Skupštine. Sve drugo predstavlja kršenje zakona i ugovornih obaveza.
Ali Banjaluka već dugo ne funkcioniše kao grad sa jasnim sistemom odlučivanja. Ona funkcioniše kao prostor stalne improvizacije, u kojem se problemi ne rješavaju na vrijeme, nego se guraju pod tepih dok ne prerastu u krizu. A tada se, po ustaljenom obrascu, teret krize prebacuje na građane.
Grijanje danas, voda juče, smeće prekosutra
Priča o Eko toplanama nije jedina. Tu je i voda koje je od januara poskupila za čak 44 posto, kanalizacija za skoro 30, a „Čistoća“ traži povećanje cijena od 32 procenta.
“Trenutna situacija u Društvu je izuzetno teška. U periodu od posljednjeg povećanja cijena usluga do danas došlo je do enormnog povećanja troškova na koje Društvo nije moglo uticati. Ukoliko se hitno ne odobri povećanje cijena usluga, „Čistoća” AD neće moći dugoročno garantovati kontinuitet pružanja komunalnih usluga u obimu i kvalitetu na koji su građani navikli, čak će biti prinuđena da krene sa fazom restriktivnog odvoza komunalnog otpada”, saopšteno je iz “Čistoće” a.d. Banjaluka.
Ne zaboravimo i za 10 posto skuplju mrežarinu od 1. februara u cijeloj Republici Srpskoj.
Sve to dolazi u trenutku kada plate ne prate rast troškova života, kada su cijene osnovnih namirnica već odavno izvan realnih mogućnosti velikog broja domaćinstava i kada se sistemski neuspjesi redovno saniraju preko kućnih budžeta.
Iz udruženja za zaštitu potrošača upozoravaju da ovakva poskupljenja ne znače samo veće račune, već direktno utiču na kvalitet ishrane, ulaganja u zdravlje i obrazovanje djece, te mogućnost dostojanstvenog života. Drugim riječima, ovo više nije pitanje komunalne ekonomije, nego pitanje socijalne stabilnosti.
A Grad ćuti
Najproblematičniji dio cijele priče nije ni najava snižavanja temperature, ni potencijalno novo poskupljenje, već uporno odsustvo jasne, odgovorne i pravovremene reakcije Grada. Eko toplane i „Čistoća“ mjesecima upozoravaju na probleme, traže rješenja i razgovor, dok gradska vlast uglavnom ćuti ili odlaže odluke.
U takvom ambijentu, „privremene mjere“ postaju trajno stanje, a vanredne okolnosti nova normalnost. Zakoni, međutim, ne poznaju privremeno poštovanje standarda. Ili se poštuju, ili se formalno mijenjaju. Sve između je zloupotreba sive zone i političko izbjegavanje odgovornosti.
Ako Grad ne zna kako da upravlja sistemima koje je preuzeo ili čiji je suvlasnik, onda to mora jasno reći. Ono što ne smije da radi jeste da hladne stanove i prijetnje restrikcijama koristi kao sredstvo pritiska ili kao paravan za sopstveni izostanak odluka.