Bosnu i Hercegovinu je 2025. godina ostavila bez pomaka ka Evropskoj uniji, ali s rekordnim računima koje će platiti građani. Političke blokade, raspad vladajuće koalicije i niz teških afera obilježili su godinu u kojoj je evropski put praktično stao, dok su javni budžeti pražnjeni brže nego ikad.
Put ka EU – loš, mi spori, Evropa sve dalje. Simbol tog zastoja postao je granični prelaz u Gradišci, izgrađen kreditom koji BiH već vraća s kamatom, ali i dalje nije otvoren.
„Poražavajuće je što granični prelaz u Gradišci nije otvoren. Zadužili smo se, vraćamo kredit, a prelaz stoji“, upozorava poslanica PDP-a u Predstavničkom domu PS BiH Mira Pekić.
Dupli aršini Evrope
Istovremeno, Evropska unija i Zapad, kojima BiH formalno teži, sve češće pokazuju dvostruke standarde. Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić smatra da se principi demokratije i vladavine prava primjenjuju selektivno.
„Sankcije skidaju kad im se isplati, kad imaju korist. A ovamo nas uče vladavini prava. Loši profesori i loši učenici“, ističe Cenić.
Dodik – od predsjednika do političkog pada
Političku 2025. godinu obilježio je i Milorad Dodik. Od predsjednika Republike Srpske, preko lica sa potjernice, do političkog kraja – put koji je, prema riječima poslanika SDS-a Mladena Bosića, ostavio snažan utisak.
„Navodno nije priznavao Ustavni sud i Sud BiH, donosio zakone o ‘vraćanju nadležnosti’, a onda preko noći zaokret od 180 stepeni. Prihvatanje svega i pad u blato“, podsjeća Bosić.
Diplomatski skandali dodatno su obilježili Dodikovu završnicu. Politička analitičarka Vildana Selimbegović kao najgori trenutak izdvaja protjerivanje njemačke ministarke iz Banjaluke.
„To je bio momenat kada sam pomislila da ne možemo pasti niže. Naredba MUP-u da se pod prijetnjom oružja protjera strana ministarka“, kaže Selimbegović.
Svađe bez rezultata, afere bez epiloga
Arogancija, prijetnje i širenje nacionalne mržnje postali su opšti obrazac ponašanja političkih elita u BiH.
„Svađe, blokade i prijetnje rade političari koji nemaju nikakve rezultate“, smatra politička analitičarka Ivana Marić.
I dok su se afere nizale gotovo svakodnevno, nijedna nije dobila sudski, moralni ili društveni epilog.
„Najtragičnije je što nema nikakve odgovornosti – ni krivične, ni moralne“, upozorava sociolog Vladimir Vasić, dodajući da društvo sve više liči na brod koji besciljno pluta.
Račun koji stiže građanima
Cijena takve politike već je poznata:
120 miliona KM – Vijadukt, koji nije građen, ali je naplaćen
100 miliona KM – „kumova zgrada“
300 miliona KM – posao za brata Rašida
200 miliona KM (najava) – odšteta za vjetropark Trusina
Dok se budžeti prazne, građana je sve manje, a siromaštvo sve veće. Ostaje pitanje da li smo nešto naučili ili je ipak tačna ona gorka izreka – da svaki narod na kraju dobije vlast kakvu zaslužuje.