Iako većina zemalja slavi Božić, bilo kao državni praznik ili kao kulturni događaj, nekoliko država je izričito zabranilo ili strogo ograničilo javne božićne proslave iz političkih, vjerskih ili ideoloških razloga.
Zemlje u kojima su božićne proslave zabranjene ili značajno ograničene uključuju:
Sjeverna Koreja: Božić je u Sjevernoj Koreji praktično zabranjen. Vlada sprovodi strogi državni ateizam, a svako vjersko praktikovanje van državne kontrole je zabranjeno i može dovesti do teških kazni, uključujući zatvor. Umjesto toga, promovišu se državni praznici povezani sa vladajućom dinastijom Kim.
Somalija: Vlada Somalije je 2015. godine zvanično zabranila javne proslave Božića i Nove godine, navodeći da su takvi događaji nespojivi sa islamskom kulturom zemlje i da bi mogli izazvati napade ekstremističkih grupa.
Brunej: Javne božićne proslave, uključujući isticanje dekoracija, postavljanje jelki ili nošenje kapa Djeda Mraza, ograničene su prema šerijatskom zakonu. Nemuslimanima je dozvoljeno da slave privatno u svojim domovima ili bogomoljama, ali im nije dozvoljeno da promovišu praznik među muslimanima.
Tadžikistan: Vlada je uvela postepena ograničenja stranih kulturnih simbola, zabranjujući božićne jelke, razmjenu poklona i lik Djeda Mraza u školama i javnim institucijama. Privatne proslave su uglavnom dozvoljene.
Kina: Iako Božić nije zabranjen na nivou cijele zemlje, Komunistička partija Kine (KPK) je u pojedinim regionima pooštrila kontrolu nad božićnim proslavama, uz posebne zabrane u nekim školama i državnim institucijama. Vlada često obeshrabruje prihvatanje zapadnih praznika.
U drugim zemljama sa većinskim muslimanskim stanovništvom, poput Saudijske Arabije, Irana, Alžira, Libije i Jemena, Božić nije zvanični državni praznik, a javno obilježavanje je minimalno ili zabranjeno, iako se privatno bogosluženje hrišćanskih manjina ili zajednica stranih državljana često toleriše u privatnim okvirima.