Mladi politički/društveni aktivisti i aktivistkinje iz Bosne i Hercegovine, alumnisti/kinje programa Akademije političke odgovornosti (APO), kreirali su zajedničku deklaraciju o štetnosti hidroenergetskog projekta “Gornji horizonti” u Hercegovini, o čijim su posljedicama učili kroz terensku posjetu područjima zahvaćenim ovim projektom.
Akademija Političke Odgovornosti (APO) je program u organizaciji Fondacije Boris Divković (BDF), koji kroz 12. generacija okuplja mlade aktiviste/ice iz Bosne i Hercegovine (18 do 35 godina) koji dolaze iz različitih političkih stranaka, nevladinih organizacija, te studente/ice različitih usmjerenja, mlade novinare/ke koji imaju ambiciju da nauče više o osnovama političke kulture i pismenosti, odnosu religije, etike, morala u društvenom i političkom životu, odgovornom novinarstvu, ljudskim pravima, rodnoj ravnopravnosti, zaštiti okoliša i mnogim drugim temama koje su nužne za odgovorniju politiku ali su nažalost nedovoljno zastupljene u našem društvu i javnom diskursu. Dosadašnji Alumni moduli su najviše bili fokusirani na zaštiti životne sredine u Bosni i Hercegovini.
Fondacija se za ovo alumni okupljanje odlučila posvetiti projektu “Gornji horizonti”, za kojeg stručnjaci smatraju da je jedan od najkontroverznijih hidroenergetskih projekata u Evropi, te prijeti devastaciji riječnih ekosistema Bune, Bunice, Zalomke, Bregave, Neretve te Hutovog blata. Projekat predstavlja ozbiljnu prijetnju biodiverzitetu i kulturnom identitetu lokalnih zajednica, kako u BiH, tako i u Hrvatskoj u delti Neretve. Nažalost, bh. Društvo i dalje nike dovoljno upoznato sa projektom, te njegovim nemjerljivim i nepovratnim posljedicama.
Ukratko, “Gornji horizonti” je hidroenergetski megaprojekt kompleksnih i velikih zahvata u slivu rijeke Trebišnjice, a sistem se sastoji od sedam hidroelektrana, šest akumulacijskih bazena te kanala i tunela kojima se sakuplja voda slivnog područja rijeke Trebišnjice u energetske svrhe.
Učesnici/ce su kroz studijsku posjetu obuhvatili obilazak ugroženih područja:
- Blagaj i rijeka Buna, gdje smo razgovarali sa aktivistom Adnanom Đulimanom iz udruženja Novi val Eko centra Blagaj;
- Selo Budisavlje i korito rijeke Zalomke (Nevesinjsko polje);
- Dabarsko polje, Berkovići lokacija hidroelektrane “Dabar” – koja je već u procesu izgradnje;
- Stolac i rijeka Bregava, susret i razgovor s aktivistom Demirom Mahmutćehajićem;
- Pravoslavni manastirr Žitomislić, gdje smo razgovarali o ulozi religija u zaštiti okoliša.
Nakon terenskih posjeta, učesnici/e su kroz predavanja i diskusije s predavačima Alenom Kristićem (dugogodišnji saradnik Fondacije Boris Divković, programski direktor Centra za mirovno obrazovanje) i Vladimirom Topićem (Centar za životnu sredinu, Banja Luka) istraživali koncept vodne pravde kao socijalno-ekološkog, religijskog i kulturnog imperativa, te analizirali ekonomske i ekološke posljedice projekta, te moguće mehanizme spriječavanja izgradnje.
Alumni modul je pokazao da mladi političari i političarke, aktivisti i aktivistkinje mogu imati ključnu ulogu u borbi za očuvanje prirodnih resursa, i odgovornog odnosa prema zajedničkom dobru: vodi, prirodi i zajednici.
Kao produkt našeg okupljanja, učesnici/ce su kreirali zajedničku deklaraciju nastalu nakon okupljanja u Buni (03.11. – 05.11.2025) koja jasno iskazuje ekološke, društvene i ekonomske posljedice ovog štetnog projekta, te poziva na akciju.
Stoga ovim putem urgiramo javnost, institucije, vladin i nevladin sektor, da se posveti istraživanju i spriječavanju ovog štetnog projekta. Potrebno je da zajedničkim snagama dižemo svijest o sličnim prijetnjama, te da tražimo domaće i međunarodne partnere sa kojima bi ova borba bila lakša!
Tekst deklaracije pročitajte ovdje