Poznato je da je nedavno predsednik Srbije Aleksandar Vučić bio u Briselu, gde je sa najvišim evropskim zvaničnicima, Ursulom fon der Lajen i Antoniom Koštom, imao radnu večeru. Prema Vučiću, postignut je visok stepen saglasnosti po svim pitanjima, dok su evropski zvaničnici, 101. put, poručili da je važno da Srbija radi na unapređenju vladavine prava i medijskih sloboda.
Slučajno ili ne, odmah po povratku iz Brisela, ničim izazvan, Vučić je izjavio: Nadam se da će do kraja godine šatori ispred Skupštine biti uklonjeni, daću sve od sebe da utičem na to! Šta bi? Do juče je za njega Ćacilend bio „jedino ostrvo slobode u Evropi“. Prvi je, i u duetu sa predsednicom Skupštine Brnabić, promovisao slogan „I ja sam Ćaci“, a štampani su i bedževi sa velikim ćiriličnim slovom Ć, koje su nosili crnokapuljaši koji su batinama „unapređivali“ nedavno održane lokalne izbore u pojedinim mestima. Kad se očekivalo da na predstojeći Dan državnosti, Sretenje, 15. februar, predsednik dodeli medalje Obilića Ćacilendu, ili bar šefu portirnice koga ‘viču’ „Karađorđe“, on se nada i daće sve od sebe da šatorsko naselje između Predsedništva i Skupštine bude uklonjeno.
Da se podsetimo, šatorsko naselje u Pionirskom parku osnovano je, i prijavljeno kao skup „Studenata koji hoće da uče“, početkom marta, neposredno pred veliko okupljanje studenata 15. marta. Kamp je prijavio „Najbolji student“ Miloš Pavlović, iz familije „Turšija“ od Doboja grada. Svrha toga je bila da se studentima u blokadi onemogući pristup Predsedništvu i Skupštini.
U početku je u kampu bilo tek nekoliko studenata, na čelu sa „Najboljim studentom“. Ostali „studenti koji hoće da uče“ su bili iz redova stranačkih aktivista zaposlenih u javnim službama, a bilo je i socijalnih slučajeva, kao i lica sa kriminalnim dosijeima. Odmah je udarena dvostruka metalna ograda, koja je premazana tovatnom mašću, a šatorsko naselje se proširilo do zgrade Skupštine. Stiglo je grejanje, postavljeni su novogodišnji ukrasi, a struja je priključena na banderu ulične rasvete. Postavljena je i portirnica, kojom je komandovao komandant koga su ‘vikali’ „Karađorđe“. Niko nepozvan nije mogao prići, sve je obezbeđivala policija u uniformama i civilu.
Za sve ovo vreme desilo se sijaset incidenata, maltretirani su građani i aktivisti koji su prolazili pored šatorskog naselja, prebijen je jutjuber, opozicioni poslanici su sprečavani da uđu u Skupštinu na glavni ulaz, novi „najbolji student“ Vladimir Balać, poreklom od Bosanskog Grahova, pretio je klanjem opozicionoj poslanici Biljani Đorđević, u komadu sa paljenjem i pucanjem ranjen je jedan „stanovnik“ Ćacilenda, koji je zaposlen kao čuvar u Narodnoj banci. Dijana Hrka, koja je nedaleko štrajkovala glađu, trpela je gnusne uvrede… Sve to vreme prisutna policija nijednom nije reagovala. Nije reagovala ni kod poslednjeg incidenta, kad je čovek, koji je bio u zatvoru 15 godina zbog ubistva, izašao iz šatorskog naselja i napao TV ekipu N1, oduzeo kamermanu kameru i razbio je.
Na godišnjoj konferenciji za štampu MUP-a, javnosti se obratio Direktor policije, i rekao da je bilo preko 2700 okupljanja „Blokadera“, na kojima je, po njegovom brojanju, bio zanemarljiv broj studenata i građana, i da je najvažnije, što je naglasio, da je stopa kriminala u Srbiji u padu! Tom prilikom je, pitan zašto prisutna policija nije reagovala prilikom napada na ekipu N1, odgovorio da je tako procenjena situacija, ali da je za počiniocem, koji ni posle tri nedelje nije priveden, raspisana potraga. O istom slučaju se izjasnio i ministar policije Dačić, koji je rekao da nije nadležan za slučaj, jer se ne meša u operativni rad policije. A na pitanje zašto tužiteljki, koja je izašla na uviđaj, to nije dozvoljeno, odgovoreno je da policija odlično sarađuje sa tužilaštvom. Na to je tužiteljka odgovorila da Direktor policije ne govori istinu, jer je policija upozorila i odvratila od uviđaja u Ćacilendu. Zli jezici po društvenim mrežama na ovo kažu da potraga za počiniocem napada na ekipu N1 nije uspešna „jer MUP nema potpisan ugovor o izručenju sa Ćacilendom“!
Dakle, ostaje otvoreno pitanje šta će biti sa Ćacilendom, odnosno da li će predsednik uspeti da ga raspusti. Možda bi tačka na ovu Ćacilend epzodu mogla da bude velika promocija dugo najavljivane predsednikove knjige „Kako sam pobedio obojenu revoluciju“. Aforističar Aleksandar Baljak predlaže da bestseler „bude štampan na toalet papiru, imaće veći tiraž i prisniji kontakt sa čitaocima“.