Nakon što su objavljene prijave o vršnjačkom nasilju u Mrkonjić Gradu, cijela zajednica našla se u stanju napetosti. O tome kakvo je trenutno stanje govori nam Borislav Boban Đurić, izvršni direktor OO “Centar” koji godinama radi sa mladim ljudima.
On ističe da sama prijava jeste ozbiljna tema, ali da je atmosfera koja se stvara oko nje postala jednako zabrinjavajuća. „Vidljivo je da je zajednica uznemirena, da se ljudi dijele i da se cijela priča preliva sa djece na odrasle. To je, dugoročno, jednako opasno kao i sam čin nasilja,“ poručuje on.
Prema Đuriću, prvi korak ka smirivanju situacije je da nadležne institucije preuzmu jasnu i odgovornu komunikaciju. On smatra da se teret procesa trenutno prelio na roditelje, koji u strahu i emotivnoj reakciji preuzimaju ulogu koju im sistem ne može prepustiti.
„Svi treba da uspore i da puste da se posao radi profesionalno, a ne u komentarima na društvenim mrežama,“ naglašava on.
Ono što je postalo najosjetljivija tačka jeste javno prepoznavanje djece. Đurić navodi da se javljaju i roditelji djece koja tvrde da su trpjela nasilje i roditelji djece koja se pominju u prijavama. Poruka je svima ista:
„Djeca koja su prijavila da su trpjela nasilje trebaju sigurnost i stručnu podršku. Djeca za koju postoji sumnja da su činila nasilje takođe trebaju pomoć, ali i tretman koji predviđa rehabilitaciju, a ne doživotnu etiketu.Jedni ne smiju biti izloženi linču, drugi ne smiju biti izloženi dodatnom povređivanju.“
Borislav dodaje da će, ukoliko se istragom utvrdi da je nasilje postojalo, odgovorni morati snositi posljedice , ali isključivo u skladu sa zakonom, ne prema sudu javnosti.
U jeku tenzija, Mrkonjić se, kaže Đurić, našao pred opasnošću polarizacije. On upozorava da trenutni način javne rasprave može ostaviti dugoročne tragove na djeci:
„Ovaj slučaj će jednom biti završen, ali tragovi koje ostavimo kao zajednica vidjeće se možda za pet, možda za deset godina. Kako će se ova djeca osjećati tada? Hoće li biti prihvaćena u društvu, školi, na poslu?“
Prevencija je ključ, a atmosfere panike se moramo čuvati
Govoreći o sprečavanju eskalacije, Đurić podsjeća da problem vršnjačkog nasilja ne počinje niti završava jednim slučajem. Pomaže samo sistemski pristup: stručni rad u školama, dovoljan broj psihologa i pedagoga, jasan protokol i uključeni roditelji.
On podsjeća na višegodišnje programe vršnjačke edukacije koje je vodila Asocijacija XY, a u kojima je i OO “Centar” učestvovao:
„Taj period je pokazao da zajednički, organizovan pristup daje stvarne rezultate. Danas vidimo koliko nam takav model nedostaje.“
Vezani tekstovi
Razgovor sa psiholozima: Kako prepoznati da je dijete žrtva vršnjačkog nasilja
Zašto djeca šute kad ih neko od vršnjaka tuče više od godinu dana?