Inzistiranje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da se radi
o ruskom projektilu, unatoč zaključcima Poljske, SAD-a i NATO-a – koji
baš i nemaju interesa lagati u korist Rusije – sigurno ne pomaže da se
ova nesreća uvaži kao takva i krene dalje.
No u sjeni tog prijepora, u kojem Zelenski riskira nepotrebno
pokvariti odnose s najvećim saveznicima, ostaje mnogo važnije pitanje –
hoće li Ukrajina i Rusija morati opet sjesti pregovarački stol?
Rusija očito misli da hoće, što s obzirom na poraze koje mjesecima
trpe na bojnom polju i nije posebno iznenađenje. Tako je glasnogovornik
Kremlja Dmitrij Peskov i jučer pozvao SAD da “gurne” Kijev prema
pregovorima, ali i da ne može zamisliti “javne pregovore” kakve je
zatražio Zelenski.
Naime, ukrajinski predsjednik je u srijedu pred novinarima u Kijevu
izjavio da je “primio signale da (ruski predsjednik Vladimir) Putin želi
izravne pregovore”, rekao je Zelenski novinarima u Kijevu, ali i predložio da takvi pregovori budu javni jer “Rusija vodi javni rat”.
I Zelenski i Putin spalili most prema pregovorima
No Zelenski je u prošlotjednom intervjuu kod CNN-ove voditeljice
Christiane Amanpour na pitanje o pregovorima odgovorio da Kremlj još
uvijek ne želi kraj rata, već samo pauzu, a da je od Putina dosad čuo
samo ultimatume.
Zelenski je, podsjetimo, nakon Putinovog potpisivanja aneksije četiriju ukrajinskih oblasti, sam potpisao dekret kojim se daljnji pregovori s Moskvom proglašavaju “nemogućim” – dok god je Putin na čelu Ruske Federacije.
Tako je i on praktički spalio mostove prema mirovnom rješenju, ali
tek nakon što je to napravio Putin ilegalnom aneksijom i inzistiranjem
da je ukrajinski teritorij koji je okupirao sada “zauvijek” ruski.
“Nećemo dozvoliti Rusiji da čeka, ojača snage i potom započne novi
niz terora i globalnu destabilizaciju. Neće biti Minska 3 koji bi Rusija
odmah prekršila”, rekao je Zelenski ovog tjedna u video-obraćanju
summitu G20.
Minski sporazum 1 i 2, sklopljeni 2014. i 2015. uz posredništvo
Francuske i Njemačke, trebali su okončati tadašnji rat u Donbasu, ali
nijedna strana nije ispunila uvjete sporazuma – Kijev jer je bio
nepovoljan za njega, a Moskva pod ciničnom izlikom da nije zaraćena
strana, iako su ruski separatisti u Donbasu bili svo vrijeme pod njenom
kontrolom.
Kremlj priznao da je ostavljanje Ukrajine bez struje ucjena
To je potvrđeno i jučerašnjom presudom nizozemskog suda o separatističkom rušenju putničkog zrakoplova prijevoznika Malaysia Airlines iz Amsterdama za Kuala Lumpur.
Peskov je pak dao vrlo ilustrativan odgovor na pitanje o još jednom
golemom raketnom napadu na ukrajinsku električnu i toplinsku
infrastrukturu u utorak, kad je ukrajinski projektil i završio u
Poljskoj u pokušaju obaranja ruskog.
“To se dogodilo zbog kijevskog odbijanja vođenja pregovora s
Rusijom”, rekao je ruskoj novinskoj agenciji TASS, priznajući tako da im
je strategija energetskom ucjenom i terorom natjerati Kijev na prekid
rata pod njihovim uvjetima. Koliko god je takva ucjena odvratna i
kukavička, toliko je i tipična za ratnu strategiju režima Vladimira
Putina.
I drugi dužnosnici Kremlja, pa i sam Putin, već više od mjesec dana
signaliziraju da su opet otvoreni za pregovore koji su prekinuti još u
travnju.
Meduza,
nezavisni ruski portal koji je morao preseliti u Latviju, objavio je u
listopadu da Putin kao glavni uvjet za prekid sukoba ima zadržavanje
Krima. S obzirom da je samo koji tjedan ranije proglasio aneksiju
Hersonske, Zaporiške, Donjecke i Luhanske oblasti, pitanje je koliko je
istine u tome.
Ipak, za Kijev je daleko važnije što i iz Washingtona dolazi sve
primjetniji pritisak da, ako već nije spreman nastaviti pregovore s
Moskvom, ne isključuje tu opciju u budućnosti.
Američki vojni zapovjednik: Vojna pobjeda vjerojatno nije ostvariva
Prvi takav izvještaj objavio je Washington Post,
pozivajući se na izvore iz administracije Joe Bidena, prema kojima je
ukrajinsko odustajanje od pregovora izazvalo zabrinutost u Europi i
drugim dijelovima svijeta. Ipak, i oni se slažu s Kijevom da Moskva
trenutno nije ozbiljno zainteresirana za konkretne pregovore.
No daleko najjače je odjeknula prošlotjedna izjava zapovjednika združenog stožera američkih oružanih snaga, generala Marka Milleyja:
“Mora postojati obostrano priznanje da vojna pobjeda vjerojatno nije
ostvariva, u pravom smislu riječi, vojnim sredstvima, i stoga se morate
okrenuti drugim sredstvima.”Dodao je da bi očekivano zimsko zatišje u
ratovanju moglo predstavljati “priliku za pregovore” Kijeva i Moskve.
Milley je i u četvrtak na
tiskovnoj konferenciji u Pentagonu ponovio da, unatoč ruskim
strateškim, operativnim i taktičkim porazima, “vjerojatnost ukrajinske
vojne pobjede – definirane kao izbacivanje Rusa iz cijele Ukrajine,
uključujući Krim”, nije visoka te da je realnije “političko rješenje u
kojem bi se, politički, Rusi povukli”.
Nakon što je Milleyjeva izjava izazvala spekulacije da bi SAD mogao
ostaviti Ukrajinu na cjedilu – pogotovo sad kad su republikanci, čiji
birači su mnogo skeptičniji oko vojne pomoći toj zemlji, osvojili većinu
u donjem domu Kongresa – Bijela kuća je, prema pisanju lista Politico,
požurila uvjeriti Kijev da će ga nastaviti vojno podržavati. u
nadolazećim bitkama i da ne očekuje da odmah krene u pregovore s
Moskvom.
Strah od nuklearnog armagedona
Ipak, Washington je sve zabrinutiji po pitanju mogućeg ruskog
korištenja nuklearnog oružja. I sam Biden je prošlog mjeseca upozorio na
opasnost od “nuklearnog armagedona”,
jednaku kao u vrijeme Kubanske raketne krize 1962. Tu je i zima bez
ruskog plina za Europu, ali i opasnost da slanje oružja Ukrajini
kritično isprazni vojne zalihe NATO-a.
Predviđanjima da će rat završiti pregovorima u međuvremenu se
pridružio i Jens Stoltenberg, glavni tajnik NATO-a, ali i naglasio “da
je ishod tih pregovora usko povezan sa snagom na bojnom polju”, te da je
“na Ukrajini da odluči” kada će to pregovarati.
Zelenski i njegovi dužnosnici poput njegovog savjetnika Mihajla
Podoljaka redovito poručuju da mogu pregovarati s Rusijom tek nakon što
se ruske snage povuku iz cijele Ukrajine, uključujući Krim, koji je
ilegalno anektiran još 2014. S jedne strane, takva beskompromisna
pozicija je apsurdna, jer jednom kad Rusi vrate čitav okupirani
teritorij, gotovo da se i nema više o čemu pregovarati.
Putin je do znanja da ga ne zanima kompromis
S druge strane, ukrajinsko odbacivanje pregovora nije tako
iracionalno kao što to zagovornici podilaženja Putinu i mira pod bilo
koju cijenu predstavljaju. Rusija je nebrojeno puta dala do znanja da
želi barem dio ukrajinske zemlje, kad već zbog vlastite nesposobnosti i
ukrajinskog herojskog otpora nije kadra pokoriti ju cijelu.
Prijedloge o kompromisnom rješenju slušali smo s raznih strana, od
bivšeg američkog ministra vanjskih poslova Henryja Kissingera (vraćanje
na liniju razgraničenja od 23. veljače) do vlasnika Tesle i Twittera,
Elona Muska (ponovljeni referendumi u anektiranim regijama pod nadzorom
UN-a, uz prihvaćanje ruskog Krima).
Ian Bremmer, američki politolog i predsjednik konzultantske kuće
Eurasia Group tvrdi da mu je Musk priznao da je o svom mirovnom
prijedlogu prethodno razgovarao s Putinom, što Musk poriče.
No i Bremmer sad zagovara mirovne pregovore – ali napominje da oni
mogu uspjeti jedino ako Ukrajina u njih uđe sa “snažne vojne pozicije” s
koje može “nametnuti ishod” koji želi. To bi, po njemu, bilo daleko
više od Muskovog prijedloga koji je neprihvatljiv i Kijevu i NATO-u.
No neovisno o opravdanosti njihovih prijedloga, o spremnosti Kijeva
da ih prihvate i o opasnosti formalnog ili neformalnog prekrajanja
međunarodno priznatih granica, ostaje nerješivi problem – Moskva ni u
jednom trenutku ni na koji način nije sugerirala da je spremna odreći se
teritorija koji je okupirala i pripojila.
Dapače, više puta je dala do znanja da to ne dolazi u obzir. Putin je
u govoru povodom aneksije izričito rekao da je “jedini put prema miru”
da Kijev prihvati rezultate nakaradnih referenduma koje su njegove
okupatorske vlati provele pred aneksiju.
Index