Sinoć su u Studentskom kulturnom centru Univerziteta u Banjaluci predstavljeni turistički vodiči o zemljama kojih više nema Extinguished Countries, autora Đovanija Valea, italijanskog novinara i putopisca koji godinama živi i radi u Zagrebu.
Kroz istoriju, naši prostori bili su sastavni dio više imperija koje su nestale s političke mape svijeta, ali koje su i dalje prisutne u našem svakodnevnom životu kroz nasljeđe koje su ostavile. Dvije takve države bile su Mletačka Republika i Habzburška Monarhija, koje sada možemo “turistički obići” na ovom jedinstvenom putovanju kroz vrijeme.
Pomiješana osjećanja prema bivšim državama
Istoričari, ali i obični ljudi, danas imaju različita mišljenja i često pomiješana osjećanja u vezi sa prošlim državama u čijem smo sastavu bili, rekao je autor ovih vodiča tokom sinoćne promocije.
„Neki osjećaju nostalgiju, a neki otpor, ali mapa iz 1914. godine pokazuje da je Habzburška Monarhija imala 13 država. To nam pokazuje da možemo živjeti u jednoj državi sa 11 zvaničnih jezika, sa više religija, gdje su institucije komplikovane, ali funkcionišu, i gdje postoji balans između mnogo naroda.“
Često se, kaže Vale, polemiše o tome da li je Habzburška Monarhija bila tamnica naroda ili Evropska unija tog perioda. U svojim knjigama on ne daje odgovor, ali čitaocima nudi uvid u širi kontekst, kako bi razumjeli zašto se ovo pitanje uopšte postavlja.
Govoreći o iskustvima naroda u BiH prema Austro-Ugarskoj, Vale ističe: „Još su komplikovanija, jer tu počinje kraj Austro-Ugarske. Istoričari se još uvijek pitaju kakav je pristup bio – kolonijalni ili nekolonijalni. Odgovor zavisi od toga koga pitate. Jedan će reći da je Austrija mnogo uradila, izgradila i modernizovala ove prostore, a drugi će reći suprotno. Tu je i priča o Gavrilu Principu – heroj ili ne. Ja ne dajem odgovor na ta pitanja. Turistički vodič je tu da objasni zašto posjetilac vidi grafit Gavrila Principa na nekom zidu u BiH“, pojašnjava Vale.
Istina je, kaže autor, da su Beč, Budimpešta i Venecija izgrađeni resursima iz ostatka države, ali ističe i da su ti gradovi bili multikulturalni. „U Veneciji je 20% stanovništva bilo iz Dalmacije, tako da su, ne samo resursi, već i ljudi iz ostatka države učestvovali u izgradnji tih gradova.“
Palačinke “ujedinjuju narode“
U kontekstu onoga što su nam nekadašnje države ostavile, a što nas i danas povezuje u zajednički prostor, autor navodi gastronomiju. „Zajednički prostor počinje i završava tamo gdje se peku palačinke“, kaže autor. Tipično je, dodaje, da svaki narod prisvaja jelo koje je prisutno na cijelom prostoru bivše imperije.
„Gastronomija mnogo povezuje narode – mađarski gulaš, bečka šnicla, špricer, gemišt kao nasljeđe Austro-Ugarske, ili pašticada i brudet koje nam je ostavila Mletačka Republika. To su jela koja imate svuda na Mediteranu, od Italije do Krfa. Kada lokalni kuhar u Zadru priprema pašticadu i kaže ‘to je naše’, kako da mu objasnim da pašticada postoji i na Krfu? Poenta knjige nije da kažemo odakle je recept potekao, već kako je ista riječ putovala u kulturnom prostoru Mletačke Republike.“
Ipak, najvidljivije nasljeđe je arhitektura.
„Gradovi na ovim prostorima su počeli biti gradovi u vrijeme Austro-Ugarske. Primjerice, Zagreb je u 18. stoljeću imao svega 3000 stanovnika i razvija se tek u vrijeme Austro-Ugarske. U arhitekturi ovih gradova vidi se zajednička nit – iste javne zgrade, teatri, isti model.”
Igre prijestolja
Turistički vodiči sadrže brojne anegdote – od priče o tome kako je bakalar dospio do Venecije i kakve su današnje ekonomske posljedice toga (90% norveškog bakalara izvozi se u Italiju), do podatka da postoji marginalna grupa ljudi koja vjeruje da Mletačka Republika pravno još nije završila i koja je čak izabrala 121. dužda. Tu su i priče o italijanskom naučniku koji je, nakon što je preživio golgotu Osmanskog carstva, prvi donio vijest o kafi u Italiju, kao i o tome da je Ivo Andrić, nakon vijesti o atentatu na austrijskog prestolonasljednika u Sarajevu, krenuo vozom u BiH pa bio uhapšen u Splitu.
“To je baš ‘Game of Thrones’”, kaže autor, ukratko opisujući burnu istoriju i isprepletene sudbine naroda ovih krajeva.
Vale je svjestan političkih implikacija događaja koje opisuje, ali se njima ne bavi u svojim vodičima. Fokus njegovih knjiga je na onome što nas povezuje – kulturi, gastronomiji i muzici – a ne na onome što nas dijeli.
Najavio je i nove projekte, među kojima su vodiči kroz Osmansko carstvo i Jugoslaviju.
Jučerašnji događaj moderirao je istoričar umjetnosti Mladen Banjac, a organizator je Katedra za romanistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, uz podršku Ambasade Italije u BiH i Univerziteta u Banjaluci.