U izdvojenom segmentu iz BUKA Podcasta, bivši član Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine i predsjednik Strateškog odbora Koalicije „Pod lupom“, Vehid Šehić govori o jednoj od najdramatičnijih situacija iz svog mandata – poništavanju izbora u cijeloj izbornoj jedinici zbog brutalnog falsifikovanja glasačkog materijala. Njegova svjedočenja otvaraju ključno pitanje: šta danas može i mora da uradi CIK nakon najnovijih izbornih dešavanja u Republici Srpskoj?
Od prvog trenutka, Šehić naglašava da „treba sve provjeriti“ i da CIK ima obavezu da po službenoj dužnosti ispita svaku nepravilnost:
„…da treba sve proveriti. Centralna izborna komisija mora i po službene dužnosti da proveri određene stvari.“
Prisjećajući se perioda dok je i sam bio član CIK-a, Šehić otkriva kako je došlo do jednog od najradikalnijih poteza u modernoj izbornoj praksi BiH:
„Mi smo u jednoj opštini poništili izbore zbog izbornik rađa na način da smo, na primer, utvrdili da je falsifikovano negdje tri hiljade potpisa.“
Objašnjava i kako je izgledala najčešća metoda izborne prevare:
„Neiskorišteni glasački lističi nakon što se zatvore biračka mjesta, zlopotrebljavaju, oni se popunjavaju, preferencije sadaju njihovom favoritu, a onda se falsifikuju potpisi na izvodu iz centralnog biračkog spiska.“
O ozbiljnosti situacije govore i brojke koje navodi:
„U ovom slučaju to nisu bili ni potpisi, nisu bili ni parafi, neke crte, tako da smo na osnovu toga mi poništili izbore u čitavoj izbornoj jedinici.“
Šehić otkriva i da su se već tada pojavljivali obrasci identični onima koje danas problematizuje opozicija u RS-u:
„I tada je bilo biračke mjesta gdje je izašlo 95%, što je nama bilo i sumnjivo.“
Naglašava da CIK mora provjeriti sve što može uticati na rezultat:
„Treba učiniti sve da se utvrdi stvarno činjenično stanje, proveriti sve ono što su političke stranke dostavile centralnoj izbornoj komisiji.“
Za njega nema dileme ko snosi najveći dio odgovornosti:
„Odgovornost za provedbu izbornog procesa, zakonitost je u prvom redu na izbornoj administraciji, u konkretnom slučaju centralnoj izbornoj komisiji.“
Govoreći o biračkom spisku, Šehić kaže da je on tehnički među najboljim projektima nakon rata:
„Ja mislim da je naš birački spisak nešto najbolje i najbolji projekat koji se desio posle rata.“
Detaljno objašnjava kako nastaju neslaganja u brojevima:
„Ono što stvara zabunu je da na biračkom spisku trenutno ja mislim da ima negdje oko 3 miliona 360 hiljada birača, a da po popisu stanovništva ima 3 miliona 400 hiljada stanovnika.“
Dodaje da razliku stvaraju građani koji žive u inostranstvu:
„Na biračkom spisku se nalaze svi građani BH koji imaju ličnu kartu i državljanstvo BiH, bez obzira da li žive u BiH ili žive van teritorija BiH.“
Ističe da najveći problem nisu „mrtvi glasači“ nego ljudi koji zloupotrebljavaju sistem:
„Nisu uopšte problem mrtvi. Problem je od članova biračkih odbora. Ko je dozvolio da neko glasa umjesto njega?“
Upozorava i da političke stranke i dalje predlažu ljude koji učestvuju u manipulacijama:
„I takvih ima članova biračkih odbora jer njih i dalje predlažu političke stranke koji će popunjavati sami neiskorištene glasačke listiće.“
Zaključak je jasan i težak:
„Centralna izborna komisija ne samo da treba da prebroji sva biračka mjesta gdje je velika izlaznost, nego da izvrši uvid u izvode centralnog biračkog spiska da li tu ima falsifikata, potpisa građana birača koji nisu izašli na izbore, a neko ih je potpisao.“