Zbog sve češćih i snažnijih poplava povezanih s klimatskim promjenama, raste opasnost da se s brojnih odlagališta otpada štetne tvari isperu u rijeke, zemljište i širi ekosistem.
To pokazuje obimno istraživanje koje su proveli Guardian, Watershed Investigations i Investigate Europe. Riječ je o prvom sveobuhvatnom mapiranju odlagališta otpada na nivou čitavog kontinenta, navodi The Guardian.
Upozorenja stručnjaka
Patrick Byrne sa Univerziteta Liverpool John Moores upozorava da posljedice mogu biti ozbiljne. Kako objašnjava, porast intenziteta poplava i erozije povećava vjerovatnoću da otpad dospije u prirodu. To obuhvata ne samo plastiku i građevinski šut, već i opasne supstance poput PFAS hemikalija i PCB-ova.
Sličan stav ima i Kate Spencer, profesorica geohemije životne sredine sa Univerziteta Queen Mary u Londonu. Ona navodi primjer obalnog odlagališta u Tilburyju, gdje je pronađena raznovrsna vrsta otpada, uključujući i predmete nalik starim bolničkim kesama za krv. “Ako takve lokacije nisu zaštićene i nalaze se u područjima sklonim poplavama, postoji više načina da zagađenje dospije u podzemne i površinske vode, ali i u lanac ishrane”, ističe Spencer.
Ogroman broj lokacija i nedostatak podataka
Procjene pokazuju da u Evropskoj uniji postoji do pola miliona odlagališta otpada, pri čemu je oko 90 % njih nastalo prije uvođenja savremenih propisa o zaštiti životne sredine. To znači da mnoga nemaju osnovne zaštitne sisteme poput podloga koje sprječavaju procjeđivanje.
U istraživanju je evidentirano više od 61.000 lokacija, od čega se skoro trećina nalazi u zonama s visokim rizikom od poplava. Modeli ukazuju da bi stvarni broj ugroženih mjesta mogao dostići 140.000.
Istraživači su ukazali i na strukturalni problem: ne postoji centralizovana evropska baza podataka, a evidencije država članica često su fragmentarne, neujednačene i teško dostupne.
Opasne supstance već ulaze u okoliš
Više od polovine mapiranih odlagališta nalazi se u područjima gdje podzemne vode već ne ispunjavaju standarde kvaliteta, što sugerira mogući doprinos zagađenju. I dok su novija odlagališta uglavnom sigurnija, mnoga stara i napuštena mjesta predstavljaju realan rizik.
Byrne je, primjerice, u rezervatu Newgate u Cheshireu pronašao procjedne vode s koncentracijama PFAS hemikalija koje i do dvadeset puta prelaze dozvoljene vrijednosti za vodu za piće.
U Grčkoj su testiranja na bivšem odlagalištu Maratholaka pokazala povišene nivoe PFAS-a, žive i kadmija koji se slijevaju u rijeku Nedontas, iako lokalne vlasti tvrde da nema dokaza o trenutnom uticaju na okoliš.
Ugrožena izvorišta vode za piće
Na hiljade odlagališta u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Španiji, Nizozemskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu smješteno je u zonama koje su ključne za vodosnabdijevanje. Samo u Engleskoj i Velsu postoji više od 4.000 starih lokacija bez ikakve kontrole zagađenja.
Stručnjaci upozoravaju da se rizik ne može pravilno procijeniti dok se ne utvrdi šta ta odlagališta sadrže i da li štetne tvari dospijevaju u podzemne vode. Evropska komisija naglašava da se kvalitet vode mora osigurati “na česmi”, a države su obavezne reagirati pri prekoračenju propisanih vrijednosti.
Obalna odlagališta najkritičnija
Odlagališta smještena uz obalu posebno su izložena eroziji i snažnim olujnim talasima. Istraživanje je otkrilo 335 takvih lokacija u Engleskoj, Velsu i Francuskoj, te dodatnih 258 širom Evrope na udaljenosti manjoj od 200 metara od obale.
Prema Spencer, ovo je tek mali dio problema. Već su registrovani slučajevi povećane koncentracije arsena i olova u okolišu u blizini erodirajućih odlagališta, a očekuje se da će klimatske promjene pogoršavati stanje.
Ilegalno odlaganje otpada kao oblik organizovanog kriminala
Situaciju otežava i nezakonito odlaganje otpada, koje Europol svrstava među najbrže rastuće oblasti organizovanog kriminala. U Hrvatskoj je nedavno uhapšeno 13 osoba osumnjičenih da su nezakonito odlagale najmanje 35.000 tona otpada iz nekoliko evropskih zemalja.
U Engleskoj je otvoreno više od stotinu istraga, dok se u italijanskoj regiji Kampanija ilegalno zbrinjavanje toksičnog otpada povezuje s porastom oboljenja i smrtnosti.
Šta donosi budućnost?
Kako Evropa nastoji da se nosi s naslijeđem starih odlagališta, kapaciteti za nova se brzo smanjuju. U Engleskoj i Velsu postoje procjene da bi raspoloživi prostor mogao biti iscrpljen do 2050. godine. Britanska Agencija za zaštitu okoliša navodi da blisko sarađuje s industrijom radi boljeg razumijevanja uticaja PFAS hemikalija, dok Ministarstvo za okoliš poručuje da su posvećeni smanjenju količine otpada koji završava na odlagalištima.