27. novembra 1995. parafiran je Dejtonski
mirovni sporazum.
Skoro tri decenije nakon
završetka rata Bosna i Hercegovina je i dalje duboko polarizovana zemlja s
konstantnim tenzijama i s vječitim pitanjem – koliko smo blizu novog rata? Na
vlasti su mahom, ili i dalje aktivni u političkom životu, lideri koji su zemlju
uveli u rat.
Naši
sagovornici govore o stanju mira, onima koji podrivaju mir i kako građani
gledaju na mir.
Aktivista i prošlogodišnji dobitnik
mirovne nagrade “Goran Bubalo” Nihad Suljić u razgovoru za BUKU kaže da građani/ke BiH žive
prividni mir.
“Nisam nimalo optimističan u vezi sa
klimom koja je prisutna u Bosni i Hercegovini. Imam osjećaj da fašisti,
nacionalisti trenutno nemaju dovoljno resursa i snage, ali da samo čekaju
idealnu priliku da ponovo unište mir. Kao neko ko se vrlo često kreće po
cijeloj Bosni i Hercegovini kao običan čovjek svjedočim da su u nekim društvima
i zajednicama najveći rušitelji mira, najveći protivnici mira heroji i uzori
što je zabrinjavajuće. S druge strane tješi i vraća nadu da toliko
drugih građana i građanki želi mir, prosperitet i pokušava se izdignuti iznad
tih suludih fašističkih ideja”, kaže Suljić.
Odgovornost za stanje u kojem se
nalazimo velikim dijelom vidi u starijim generacijama, ne samo zbog rata, nego
i zbog odgovornosti koju snose jer su takve ideje zla prenijeli i na generacije
koje su dolazile poslije.
“Nažalost te starije generacije se
nikada nisu suočile sa svojom odgovornošću, uvijek su je prebacivali na neke
druge strane. Ono što je zabrinjavajuće za mene jeste da su te starije
generacije imale priliku živjeti u nekoj zdravijoj okolini, živjeti u vremenu
gdje se forsiralo zajedništvo, gdje se nije mahalo različitostima kao danas.
Oni su to uprkos tome uništili. Rođeni ili odrasli u miru vremenom su postali njegovi
neprijatelji i rušitelji”, dodaje Suljić.
Zabrinut je jer se pita šta onda
očekivati od generacija koje su rođene u vremenu najvećeg zla, šta očekivati od
generacija kojima su zločinci predstavljeni kao heroji, kojima je korupcija
recept za uspjeh i koji, ukoliko se nisu dobro potrudili izaći iz okvira i
okova zajednice, nisu mogli okusiti ljepšu stranu života bez predrasuda.
Sociolog i docent Fakulteta
političkih nauka u Sarajevu Amer Osmić za BUKU kaže da je po svim
sociološkim karakteristikama bosanskohercegovačko društvo izloženo stalnim
oblicima konflikata.
“Koje proizvode najčešće političke elite u nedostatku tema
koje se odnose na prosperitet društva, tako da smo gotovo od Daytona do danas
zarobljeni u retorici koja je vladala 90-tih godina kreirajući uvijek nekog
“drugog” kao krivca za “naš” neuspijeh”, rekao je Osmić za
BUKU.
Napominje i da građani BiH imaju iskrivljenu percepciju
značenja pojma mir.
“Analogno tome percipirani mir kod velike većine članova društva
ogleda se u tome da “samo ne puca”, što nas dovodi do stanja opće
bezperspektivnosti u svim segmentima društvenog života. Unutarnji (ne)mir ljudi
osjećaju jer nema pomaka u standardu života, pa jedini izlaz vide u odlasku i
pronalasku mira u okvirima druge države koja(e) nudi(e) sve ono što je prosječnom
Bosancu najvise potrebno: perspektiva, sigurnost, briga, uređen zdravstveni,
obrazovni i sudski sistem. Strategijski pristup u BiH nažalost još nije ugledao
svjetlo dana, a problemi bosanskohercegovačkog drustva koji se ogledaju u jako
niskoj razini politicke i medijske pismensti dovode do zaključka da veliki broj
stanovnika mir percipiraju iskljucivo u odsustvu oružanog konflikta”, ocjenjuje
Osmić.
Novinar i vojni analitičar Đuro Kozar za BUKU govori
kako mir u BiH nije potpun, te da tome doprinose težnje za ostvarivanjem ratnih
ciljeva.
“Mir će u BiH biti potpun kad definitivno budu poražene
one skupine i pojedinci koji u miru žele da provedu svoje neostvarene
ratne ciljeve. Ovi ciljevi se javno proklamiraju ili prikriveno iskazuju – kao
što je secesija RS-a od BiH, formiranje trećeg (hrvatskog) entiteta, ili
stvaranje unitarne države – i oni mogu narušiti teško stečeni mir u Dejtonu.
Ove antidejonske tendencije više-manje potpomažu određene politike iz susjednih
država kojima ovakva BiH ne odgovara i koje se nikad nisu pomirile s tim da BiH
bude jedinstvena, nego da bude podijeljena ili rascjepkana. Eto, zbog takvih
pokušaja ovdje su potrebne međunarodne vojne snage (EUFOR) da štite
integritet i suverenitet BiH, a približavanje BiH NATO-u, također, može biti
faktor odvraćanja neprijatelja BiH u njihovim opasnim namjerama”, mišljenja je
Kozar.
Aktivistkinja Azra Berbić uvjerenja je da samo
odsustvo konflikta ne podrazumijeva mir.
“Ja
ne vjerujem da mi živimo stvarni mir u postdejtonskoj BiH jer na individualnom
nivou ljudi su izloženi svakodnevno retraumatizaciji na različite načine posebno
u ovoj godini”, kaže Berbić.
Vjeruje
ipak da smo napredovali u borbi za ljudska prava, a mir i pravo na život je
osnovno ljudsko pravo, zahvaljući borbi aktivista/kinja, građana/ki koji
tjeraju vlasti da poštuju i primjenjuju ratifikovane međunarodne konvencije.
“Iako
većina građana, posebno marginaliziranih grupa, ne uživaju svoja osnovna
ljduska prava u punoći i to je vidljivo od LGBTIQ osoba, romske zajednice,
osoba sa invaliditetom, žena, posebno žene i djevojčice žrtve nasilja.”
Mogu li mladi dovesti uspostave potpunog mira u BiH?
Istraživanja pokazuju da zbog sveukupne
društvene situacije većina maldih želi napustiti Bosnu i Hecrcegovinu. Druga
smo zemlja u svijetu po emigraciji stanovništva, što je rizik za odliv mozgova.
No, mogu li mladi koji ostaju u Bosni i Hercegovini biti snaga koja će
uspostaviti potpuni mir?
“Mladi mogu, ali i moraju biti neko ko
će uspostaviti mir, mi kao mladi ljudi moramo prestati živjeti tu suludu ideju
da će neko negdje tamo uraditi taj dio posla za nas. Potpuno trezveno i razumno
moramo prigrliti ovu zemlju, ovo društvo i početi ga mijenjati i kreirati kao
drugačije mjesto za život od onog kakvo je ono danas. U suprotnom
odlazimo u još dublji ambis”, smatra Suljić.
Političke elite u BiH nisu previše
zainteresovane za izgradnju potpunog mira jer konstantnim dizanjem tenzija
stvaraju strah među stanovništvom kojim se hrane i održavaju na vlasti.
Narativima o neprijateljima i odbrani spinuju stvarnost koja govori da gubimo
stanovništvo, imamo korumiran sistem i živimo ispod ili na granici siromaštva.