Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić u petak je iznio tezu da je afera “spengavanje” došla zbog činjenice da se “ne može ništa prigovoriti federalnoj vladi kad je u pitanju ekonomska situacija, ispunjenje zahtjeva o rasterećenju privrede, minimalnoj plati, donošenju prijedloga zakona o fiskalizaciji itd.
Iz navedenog je lahko iščitati da premijer FBiH dosadašnje aktivnosti vlade na čijem je čelu ocjenjuje idealnim. Krenimo redom.
Rasterećenje privrede – SDP, koalicioni partneri i premijer Nikšić godinama obećavali cjelokupnu fiskalnu reformu. Rezultat: Stopu doprinosa za penziono i zdravstveno osiguranje vlast je sredinom ove godine smanjila s 41.5 na 36 posto, iako su ekonomisti i privrednici uglavnom insistirali da se doprinosi smanje minimalno na 30 posto.
Minimalna plata – najniža primanja u Federaciji BiH od početka ove godine su 1.000 KM. S obzirom da je minimalna plata značajno podignuta, a da prethodno nisu smanjena opterećenja na rad, kao rezultat smo dobili rast cijena proizvoda i usluga. Također, ono što je posebno pogubno jeste činjenica da Federacija BiH prvi put nakon pandemijske 2020. godine bilježi konstantan pad broja zaposlenih u ovoj godini.
Prijedlog zakona o fiskalizaciji – dokument koji je Vlada usvojila tek prije nekoliko dana i koji još nije prošao parlamentarnu proceduru. Prema najavama, fiskalizacija u realnom vremenu trebala bi stupiti na snagu tek polovinom naredne godine.
Dakle, ovo su tri stavke koje premijer navodi kada želi da pohvali rad Vlade i ekonomsko stanje u FBiH.
Dvije od tri su tek započete, treća je usvojena, ali je donijela dosta negativnih posljedica po ekonomiju u Federaciji BiH.
Ima li smisla hvaliti se tek započetim i nedovršenim projektima, te da li je tačna premijerova teza da se Vladi ne može ništa prigovoriti kada je riječ o ekonomskoj situaciji, za Buku analizira ekonomski stručnjak Igor Gavran.
“Vratimo se nekoliko godina unazad. U vrijeme mandata prethodne vlade, postojali su određeni paketi tzv. fiskalne reforme s promjenama visine doprinosa. To je u parlamentu bilo u nekoliko navrata i nije nikada usvojeno. Još tada, prije dosta godina, kritikovala se tadašnja vlada, zašto nisu bolji prijedlozi fiskalne reforme. Oni koji su se tada približavali izbornoj kampanji, a koji su sada na vlasti, uključujući aktuelnog premijera i one koji su u Vladi FBiH, su i prije i poslije preuzimanja vlasti stalno naglašavali da je jedan od ključnih prioriteta fiskalna reforma. I to ne samo povećanje minimalne plate i blago smanjenje doprinosa, nego stvarana fiskalna reforma koja istovremeno smanjuje doprinose, povećava plate radnika. Također, fiskalizacija je bio drugi projekat, najavljivano je da sve to ide u paketu, da za sve to imaju planove kako će da ispune. Imali smo obećanja da će biti prve godine vladanja, pa nije bilo ništa, pa obećanja da će biti druge godine, pa nije bilo ništa. Onda smo dobili od početka ove godine haotičnu situaciju oko minimalne plate gdje u novogodišnjoj noći nije bilo jasno koliki su doprinosi i da li će biti pomoći poslodavcima ili ne. Dakle, Vlada je imala višegodišnji trend obećanja koja nisu ispunili”, govori na početku razgovora Gavran.
Negativni efekti postupaka Vlade FBiH
Potom se osvrće na minimalno smanjenje doprinosa koje u vladi smatraju reformom.
“Vlada je obećala da će doprinosi biti dodatno smanjeni od početka naredne godine. Sve i da se ispuni ovo što je obećano, nije nešto za pohvalu, ali je makar bio neki pokušaj ublažavanja negativnih efekata. Negativnih efekata koji su nastali zbog načina na koji je Vlada postupala. Prvo se potpuno bezobzirno povećala minimalna plata bez ikakvog smanjenja doprinosa, od čega već osjećamo brojne posljedice poput gubitka radnih mjesta. Međutim, ako sada Vlada odustaje od dodatnog smanjenja doprinosa koje je obećala, to je tek katastrofa. Druga bitna stvar je da se ovakve stvari rade ozbiljno, prave se simulacije, zna se unaprijed koliko će utjecati na prihode. Potpuno je neshvatljivo da se Vlada može iznenaditi da su pali doprinosi u prva dva mjeseca primjene izmijenjenog Zakona o doprinosima. Kakve su onda oni pravili planove? Zašto su onda pravili ovakve mjere ako nemaju pojma šta se dešava? Jesu li oni napamet sve ovo radili? Dakle, potpuno neozbiljno”, objašnjava naš sagovornik.
Prije nekoliko sedmica premijer Nikšić je kazao kako Vlada odustaje od dodatnog smanjenja doprinosa, jer nisu zadovoljni koliko su poslodavci povećali plate radnicima nakon smanjenja doprinosa s 41.5 na 36 posto. Naveo je kako će o dodatnom smanjenju doprinosa razmišljati tek kada kroz dva kvartala vide kakvi su efekti primjene novog sistema fiskalizacije koji je planiran da započne sredinom naredne godine.
Gavran primjećuje da Vlada ni u slučaju fiskalizacije ne zna kakvi će biti efekti.
“Dakle, ista stvar se ponavlja kao u slučaju doprinosa. Vlada ne zna kakvi će biti efekti, iako je trebala imati urađene simulacije. Mogu vas iznenaditi neka neznatna odstupanja, ali vas ne smije iznenaditi da imate 40 miliona manje novca od doprinosa. Dakle, ono što je do sada urađeno nije bilo dobro, ono što se najavljivalo nije bilo dovoljno dobro, ali bi makar ublažilo negativne efekte. Ovo što se sada govori, da će se čekati na smanjenje doprinosa još godinu, dakle dok prođu izbori. Ko će uopšte biti na vlasti tada, šta će se dešavati, sve je upitno. Troškovi života konstantno rastu, a plate ne rastu jednakim tempom. Pitanje je koliko će sadašnja minimalna plata vrijediti na godinu i koliko će radnika uopšte biti zaposleno”, ističe Gavran.
Greška jer rast minimalca i obaranje doprinosa nisu išli sinhronizovano
Također, smatra bezobraznim prebacivati odgovornost na poslodavce jer nisu značajno povećali plate radnicima nakon što su doprinosi smanjeni tek za 5.5 posto.
“To je apsurdno prebacivanje odgovornosti. Tačno je da mnogi poslodavci imaju sredstava i bez tog smanjenja doprinosa da plaćaju radnike više nego što ih plaćaju. U konkretnom slučaju, prvo je Vlada drastično povećala doprinose. Poslodavci su šest mjeseci plaćali te veće doprinose, što je urađeno bez ikakve pripreme i na štetu poslodavaca. Sada su djelimično smanjeni doprinosi, i poslodavci pokušavaju nadoknaditi troškove iz prvih šest mjeseci ove godine. Ne znam po kojoj logici je neko očekivao da će odmah taj novac biti preusmjeren radnicima, jer onda i dalje plaćaju isto što su plaćali prvih šest mjeseci ove godine. Ne vidim kakvu im je onda uslugu učinila Vlada smanjenjem doprinosa. To nam još jednom pokazuje koliko je Vlada pogriješila jer sve nije uradila odjednom 1. januara. Dakle, i povećanje minimalne plate koje u tom slučaju moglo biti i iznad 1.000 KM i smanjenje doprinosa, ali značajnije smanjenje, a ne ovo koje imamo sada na snazi. Tek tada bismo imali mehanizam da poslodavci moraju isplaćivati veću platu ali i manji otpor poslodavaca jer bi realno imali razlog da je povećaju jer bi imali osjetno smanjenje opterećenja. Opet dolazimo do toga da se nadležni u Vladi nisu bavili ni matematikom ni logikom”, naglašava ekonomista.
Prema podacima Porezne uprave FBiH, tokom cijele 2025. godine imamo manji broj radnika nego što smo imali na kraju prošle. Premijer Nikšić i ovaj poražavajući podatak pokušava predstaviti pozitivnim, ponavljajući tezu kako su promašili ekonomisti koji su predviđali da će biti oko 20.000 radnika manje.
“Da imamo 25.000 radnika manje, vjerovatno bi premijer rekao kako je to dobro jer nemamo 50.000 otpuštenih radnika. To su tragični argumenti. Ekonomija u Bosni i Hercegovini, u ovom slučaju u Federaciji BiH, je u takvom stanju da svaka vlada koja ne doprinese drastičnom povećanju broja radnika može se smatrati promašenom, a o smanjenju se uopšte ne smije ni razmišljati. Dakle, ni u ovom slučaju se vlada nema čime pohvaliti. Ne postoji fiskalna reforma koja će spasiti naš penzioni sistem ako nam se broj radnika ovako smanjuje”, podvlači Gavran.
Stvara se lažna slika da nije bilo pada zaposlenosti
Posljednjeg dana oktobra na evidenciji zaposlenih u FBiH je bilo 547.520 radnika. To je za 4.322 manje zaposlenih u odnosu na početak godine. Vrijedi napomenuti da Vlada FBiH ove godine izdvaja oko 100 miliona KM budžetskog novca za očuvanje 70.000 radnih mjesta, s obzirom da se javni novac uplaćuje poslodavcima koji nisu bili u stanju plaćati razliku u doprinosima nakon što je Vlada u novogodišnjoj noći podigla minimalnu platu na 1.000 KM. Dakle, da nije novca poreznih obveznika, u ovom momentu bismo imali preko 74.000 radnika manje nego prošle godine, što je mnogo više od onoga što su ekonomisti predviđali.
“To je jedan od najcrnjih elemenata, ovog, uslovno rečeno, projekta, kojim se potpuno lažno stvara slika da nije bilo štete po broj zaposlenih. Imamo situaciju da se desetine hiljada radnika drži na kisiku, vještačko održavanje kompanija. Uz to, kompanije se uče da budu socijalni slučajevi. Inače imamo široku praksu, koja se dešava i na državnom nivou, da se sve veći broj ljudi koji bi trebali da imaju prihode od rada svode na socijalne slučajeve umjesto da se njihovi prihodi održivo povećavaju. Redovno im se daju neke bijedne sadake i neki vidovi pomoći. Kako se radnik u tom slučaju osjeća ako mu stalno treba neka pomoć? Čak se i neki poslodavci povremeno pohvale pa kažu kako su isplatili pomoć svojim radnicima. Pa sramno je da vašim radnicima treba pomoć. E, takav je slučaj i s Vladom FBiH. Donijeli su mjeru koja je pogrešna i štetna (povećanje minimalca bez smanjenja doprinosa) a onda su napravili kompromis s poslodavcima koji podrazumijeva spašavanje onih koji su zbog mjere vlade došli na rub opstanka novcem iz budžeta. Uz sve to, pravit ćemo se da je sve kako treba i da broj radnika nije u padu”, jasan je Gavran.
Ono što je također problematično jeste što je davanjem subvencija za doprinose Vlada prigušila mnoge kritičare među poslodavcima.
Od predstavnika poslodavaca iz Ekonomsko-socijalnog vijeća smo često ove godine mogli čuti kako govore da nije pao broj zaposlenih, iako su ih podaci Porezne uprave demantovali kroz čitavu godinu.
“Kada je riječ o poslodavcima, veliko je pitanje reprezentativnosti, odnosno koliko su male firme zastupljene. Kada govorimo efektima, slično je kao i kod zabrane rada nedjeljom. Naravno da su najveći gubici malih trgovina kada ne rade nedjeljom. Trgovački lanci koji imaju objekte i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj nemaju problema jer njima prihod u globalu može ostati sličan ili isti. Oni imaju neke druge pozitivne efekte. Naravno da vlasnik velikih lanaca ima utjecaja i na vladu i na medije i normalno je da će oni reći da su zadovoljni. Realnije je pitati obrtnike da li su zadovoljni što im se doprinosi obračunavaju prema prosječnoj a ne prema minimalnoj plati. To su grupe koje imaju najmanje glasa u javnosti, obrtnici, mali i porodični biznisi. Oni se uglavnom izgube među ovim glasovima milionera koji se uglavnom predstavljaju kao predstavnici privrede”, zaključuje Gavran.