Erma Ramić-Kunić, doktorica nauka iz oblasti ligvističke bosnisitike i autorica dvije knjige o Čajničkom jevanđelju oglasila se prošle sedmice na svom Facebooku i upozorila na nestanak ovog spomenika bosanske pismenosti nastalog početkom 15. vijeka koji se čuvao u crkvi u Čajniču. 2007. je crkvena organizacija Čajniče dala saglasnost da ono bude nacionalni spomenik, a 2013. je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika i donijela takvu odluku u kojoj između otalog piše kako je iznošenje ovog nacionalnog spomenika iz BiH zabranjeno.
“Ovih dana saznajem da je neko otuđio Čajničko evanđelje iz Bosne i Hercegovine. Čajničko evanđelje je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine i jedini rukopis crkvenoga karaktera koji se čuva u Bosni i Hercegovini. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 3. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 25. do 29. aprila 2013. godine u Sarajevu, donijela je Odluku po kojoj inošenje nacionalnog spomenika iz Bosne i Hercegovine nije dozvoljeno“, kaže Ramić-Kunić.
Na izjavu Ramić-Kunić reagovala je članica Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH iz Republike Srpske Anđelina Ošap Gaćanović koja ističe da je vlasnik Čajničkog jevanđelja Srpska pravoslavna crkva (SPC), a ne BiH i da ovo dobro pripada isključivo SPC i pravoslavnim vjernicima.
Anđelina Ošap Gaćanović smatra da su hrvatski i bošnjački članovi ove komisije neosnovano i lažno optužili SPC, insinuirajući “otimačinu” vrijednog srpskog srednjovjekovnog rukopisa – Čajničkog jevanđelja.
“Tobože zabrinuti bošnjački i hrvatski članovi Komisije i pojedini kvazi naučnici iz Sarajeva, isfabrikovali su aferu “otimačine” Čajničkog jevanđelja, iako su u stvari oni nosioci stvarne i orkestrirane otimačine srpskog kulturnog blaga i identiteta u BiH. Više od nekoliko decenija traje ideološki napad na kulturno i duhovno blago SPC i identitet njenih vjernika, a u ove aktivnosti uključene su brojne nevladine organizacije, naučni i akademski krugovi u Sarajevu, ali nažalost u ovome im pomažu i neke institucije na nivou BiH, kao što je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, a često i neki predstavnici međunarodne zajednice u BiH”, smatra Ošap Gaćanović i dodaje da je “Čajničko jevanđelje isključivo zahvaljući SPC i pravoslavnim vjernicima ostalo očuvano 500 godina tamo gdje je i nastalo – kroz liturgijsku upotrebu u SPC”, rekla je.
Starješina hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Čajniču, u kojoj se čuva Čajničko jevanđelje, protojerej Dragiša Simić, oglasio se za Fenu i potvrdio da se ovo bh. dragocjeno kulturno blago trenutno ne nalazi u ovom hramu.
“Čajničko jevanđelje je na restauraciji i konzervaciji i ono će se, čim se sve uspješno završi, vratiti. Tim povodom ćemo organizovati promociju restauriranog jevanđelja. Svi će ga moći vidjeti”, podvukao je protojerej Dragiša Simić.
Faruk Kapidžić iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine oglasio se o ovom pitanju na svom facebook profilu te je, između ostalog, naveo da je Čajničko jevanđelje za našu državu, a pogotovo za svakog vjernika bilo koje konfesije duhovna i vjerska neprocjenjiva vrijednost.
On je također naveo da su dva člana Komisije o tome obavijestili sve nadležne organe i institucije.
Čajničko jevanđelje, ćirilični spomenik iz jugoistočne Bosne i Hercegovine, pisan je na pergameni potkraj XIV ili početkom XV vijeka.
Po zapisima na margini rukopisa drži se da je pripadao vlastelinskoj porodici Rađenović. Čuva se u hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Čajniču. Očuvano je 167 listova, dok su početak i kraj izgubljeni.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine odlukom iz 2013. Čajničko jevanđelje proglasila je pokretnim dobrom i rukopis se treba tretirati u skladu sa propisanim zakonskim normama.