Margareta Gertruida Zele, poznatija kao Mata Hari, jedna je od najmističnijih i najkontroverznijih figura 20. vijeka. Egzotična plesačica, kurtizana i navodna dvostruka agentkinja, završila je život pred streljačkim vodom 15. oktobra 1917. godine – kao simbol izdaje, ali i kao žrtveni jarac iscrpljene Francuske u jeku Prvog svjetskog rata.
Rođena 7. avgusta 1876. u holandskom Leuvardenu, Margareta je već u mladosti pobjegla od sivila svakodnevice. Sa osamnaest godina odlazi na Javu, gdje živi nekoliko godina, a početkom 20. vijeka seli se u Pariz. U gradu svjetlosti isprobava sve što bi joj moglo donijeti novac – od cirkuske jahačice do modela za slikare.
Pravu slavu stekla je kada je osmislila lik egzotične plesačice i uzela umjetničko ime Mata Hari, koje na indonezijskom znači “sunce”. Na sceni se predstavljala kao javanska princeza, odgajana u indijskoj svešteničkoj kasti i podučena svetim plesovima Istoka. Gotovo ništa od toga nije bilo istina, ali priča je savršeno funkcionisala.
Senzacionalni nastupi, provokativni kostimi i samouvjeren nastup učinili su je zvijezdom. Brzo je ušla u visoko društvo – u salone generala, političara i diplomata iz Francuske, Rusije, Njemačke i drugih zemalja. Iako nije bila klasična ljepotica, Mata Hari je važila za jednu od najuspješnijih kurtizana svog vremena.
Kada je izbio Prvi svjetski rat, Holandija je ostala neutralna, što joj je omogućilo slobodno kretanje Evropom. Putovala je između Francuske i Holandije, najčešće preko Španije i Engleske, svaki put privlačeći veliku pažnju.
Njeni odnosi sa visokim savezničkim oficirima izazvali su sumnje. Tokom jednog razgovora sa britanskim obavještajcima izrekla je nesmotrenu tvrdnju da radi za francusku vojsku, što je kasnije protumačeno kao priznanje.
U januaru 1917. francuska obavještajna služba presrela je njemačke šifrovane poruke iz Madrida u kojima je pominjan agent H-21. Odmah su zaključili da je riječ o Mati Hari, iako se kasnije ispostavilo da su Nijemci koristili šifru za koju su znali da je Francuska odavno provalila. Mnogi istoričari vjeruju da je poruka namjerno poslana kako bi je kompromitovala.
U trenutku kada je Francuska bila iscrpljena ratom, bez pobjeda i sa milionima poginulih, javnosti je bio potreban krivac. Mata Hari je uhapšena 13. januara 1917. i izvedena pred vojni sud. Bez čvrstih dokaza proglašena je krivom za špijunažu za Njemačku i optužena za smrt desetina hiljada vojnika.
Strijeljana je 15. oktobra 1917. u 41. godini. Navodno je odbila poveze preko očiju i ruku, ostala potpuno sabrana i, prema jednoj priči, poslala poljubac vojnicima pred streljanje. Nakon smrti niko nije zatražio njeno tijelo. Glava joj je završila u pariškom Muzeju anatomije, odakle je misteriozno nestala, vjerovatno tokom preseljenja 1954. godine. Nestao je i ostatak tijela.
Mit o fatalnoj dvostrukoj špijunki živio je mnogo duže od same Marginine sudbine. Hollywood ga je učvrstio filmom „Mata Hari“ iz 1931, u kojem je glumila Greta Garbo, a kasnije su nastala desetine knjiga, serija i filmova. Većina nema mnogo veze sa stvarnim događajima – ali legenda je bila jača.
U stvarnosti, Mata Hari vjerovatno nije bila ni briljantni agent ni smrtonosna zavodnica koja ruši imperije. Prije svega, bila je žena koja je živjela iznad svojih mogućnosti, donosila loše odluke i potcijenila opasnosti vremena u kojem je živjela. A kada je Francuskoj bila potrebna krivica, našli su je u njoj.
Tako je umrla – ne kao opasni špijun, već kao žrtveni jarac jedne izmučene nacije.