Korak naprijed, nazad dva – tako već godinama izgleda “teturanje” Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji. Više je bilo razgovora nego dogovora, više političkog nadmudrivanja nego konkretnih koraka, a sada se na sto vraća pitanje koje je već godinama kamen spoticanja: ko će biti glavni pregovarač BiH sa Evropskom unijom?
Iako se radi o jednoj od ključnih funkcija u procesu evropskih integracija, izbor glavnog pregovarača pretvorio se u – kako mnogi ocjenjuju – političku licitaciju.
Politička borba oko funkcije
Na prijedlog stranaka Trojke i opozicije iz Republike Srpske, Predstavnički dom usvojio je zaključak prema kojem on treba imenovati glavnog pregovarača, bez učešća Doma naroda. Poslanici SNSD-a i Srpskog kluba glasanje su bojkotovali.
Predsjedavajuća Savjeta ministara BiH, Borjana Krišto, odmah je poručila da je ta odluka neustavna i da nije obavezujuća za Savjet ministara – jedini organ, kako tvrdi, nadležan za imenovanje.
Lider HDZ BiH Dragan Čović dodatno je odbacio mogućnost da Predstavnički dom imenuje pregovarača, poručivši da “ne dolazi u obzir da se tamo pokazuje sila”.
Dogovor “dvije trojke” predviđao je da opozicija iz Srpske do 10. novembra dostavi kandidata – što se nije desilo. U međuvremenu, pojavile su se različite opcije:
- PDP je pominjao Branka T. Neškovića, bivšeg ambasadora u Londonu.
- SDS je istakao Mirka Šarovića kao najbolji izbor.
- Lista za pravdu i red predložila je poslanicu Zagorku Grahovac.
- SDP i Naša stranka ponudile su Lejlu Hasanović i Lejlu Ramić-Mesihović kao zamjenice.
- NiP ostaje neodlučan, SDA se povukla.
U međuvremenu, SNSD je podnio zahtjev Ustavnom sudu BiH da ocijeni ustavnost odluke o formiranju kancelarije glavnog pregovarača – iako taj sud čas priznaju, čas ne priznaju.
“Cirkus”, poručuje bivši ambasador
Bivši ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu, Slobodan Šoja, bez uvijanja je proces imenovanja nazvao – cirkusom.
Isplivavaju imena koja sigurno neće biti imenovana jer se ne može ni legalno ni realno izvesti izbor bez saglasnosti SNSD-a i HDZ-a. Čemu ulaženje u procese koji unaprijed znamo da neće uspjeti?”
On podsjeća da se u ozbiljnim državama dogovori postignu iza zatvorenih vrata, a javnost se obavijesti tek kada postoji konsenzus.
U BiH je, kaže, sve obrnuto:
“Mi prvo javno bacimo imena, pa pratimo navijački spektakl u kojem nema pobjednika, a država je jedini gubitnik.”
Šoja upozorava da će Brisel očekivati da glavni pregovarač govori “u ime države”, a ako to ne bude slučaj, smatra da bi EU trebalo da prekine pregovore dok BiH ne “nauči elementarne lekcije”.
Evropa čeka – a BiH se spori sama sa sobom
Dok se u zemlji vodi politička borba za pozicije, ključni evropski zakoni – poput novog Zakona o VSTS-u i Zakona o sudu – tek čekaju usvajanje.
A glavni pregovarač, umjesto da vodi zemlju naprijed, ostao je tek još jedna tačka podjela.
BiH nastavlja da se kreće ka EU – ali, kao i mnogo puta do sada, u rikverc i u krug.