Dimitrije Vujadinović, autor izložbe “Srpkinja, heroina Velikog rata”, koja je danas trebala biti otvorena, ali su je organizatori iz ZVO-a zbog pritisaka gradskih i državnih vlasti odgodili za decembar, poslao je saopćenje medijima u kojem naglašava da nekome očito smeta riječ “Srpkinja” u nazivu.
“Očigledno smeta riječ Srpkinja! Političari u Srbiji jedva su to dočekali. Nitko od službenika koji su reagirali u obje države nije se potrudio da nešto više sazna o temi i načinu prezentacije. Kao kulturolog, ja sam tako i prišao ovoj temi koja je, nažalost, ostala nepoznata široj javnosti”, napisao je i istaknuo da je tragični kontekst Prvog svjetskog rata doveo do važne društvene promjene položaja žena u svim zaraćenim državama.
“Već u drugoj godini rata njemačke žene organiziraju pobune, posebno u Kölnu, tražeći prekid rata, uspostavljanje mira i bolje uvjete života. U Beču žene prodaju odjeću i nakit da bi osigurale hranu za porodicu. U Italiji žene osnivaju i masovno se pridružuju pokretu ‘kruh i ruže’, posebno u Torinu, tražeći da se njihovi očevi, supruzi i djeca odmah vrate s fronta”, napisao je Vujadinović.
“U Rusiji žene u veljači 1917. godine u Petrogradu podižu ‘pobunu kruha’, koja dovodi do pada cara. U Velikoj Britaniji žene masovno napuštaju seoske poslove, postaju tvorničke radnice, odlaze u pubove (gdje piju pivo i javno puše) i na zaprepaštenje većine Britanaca osnivaju ženski nogometni klub. U Francuskoj moda se iz osnova okreće i nastupaju kreacije Coco Chanel. Velika emancipacija žena, makar bila i privremena, u svim europskim državama prikazana je na ovoj izložbi”, dodao je.
Najviše primjera, istaknuo je, ima iz Srbije, koja je bila pod okupacijom. “To su konkretni primjeri ‘običnih’ žena – baka, majki, sestara i kćerki, koje nisu neposredno sudjelovale u ratu, već su ostale kod kuće, čuvale djecu i starije, brinule se o održavanju doma i običaja i stalno strepjele za život svojih koji su bili na frontu. Nisu se žalile ni kukale. One su očuvale ognjište na koje su se oni sretnici koji su preživjeli rat mogli vratiti. Posebno je kroz nekoliko premijera obrađena tema obrazovanih žena koje su trpjele teror”, priopćio je autor izložbe.
“Upravo kroz tu konkretnost prikazuje se univerzalnost teme primjenjive na sve ‘obične’ žene na domaćem frontu u zaraćenim državama koje su se svakodnevno, na razne načine, snalazile da obitelji osiguraju ‘koricu kruha’. Opća poruka izložbe je jasno antiratna. U svakom ratu i onaj koji se osjeća kao pobjednik, kao i poraženi, su gubitnici. U ratnim stradanjima nema pobjednika!” ustvrdio je.
Naveo je da ga je posebno iznenadila reakcija ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, koju i osobno poznaje. “Dok je bila istraživač u kulturi, bar se u tom periodu zalagala za mir i rodnu ravnopravnost. Moja namjera, kao autora, apsolutno je jasna. Ako se prikaz svakodnevnih muka i stradanja žena u ratnim uvjetima i antiratne poruke izložbe ne uklapaju u obilježavanje vukovarske tragedije, to je već nešto drugo od sadržaja same prezentacije teme. Nadam se da će izložba biti prikazana u nekom drugom terminu i bez politizacije, koja je potpuno neprimjerena temi kojom se bavi”, zaključio je Vujadinović.
Reagirao je i Viktor Lazić, počasni predsjednik Udruženja za kulturu, umjetnost i međunarodnu saradnju Adligat iz Beograda, čije je sudjelovanje na manifestaciji “Dani kulture Srba u Hrvatskoj” u Vukovaru također odgođeno. Rekao je da razumije da je novembar osjetljiv mjesec za Hrvatsku, ali je upitao koji je to mjesec u godini da tokom rata nisu činjeni zločini, te je postavio i pitanje da li žrtve u Vukovaru vrijede više od žrtvi u Dubrovniku ili nekom drugom mjestu.
“Moramo da krenemo naprijed. Ja sam imao šest godina kada je taj rat počeo i deset kada se završio. Ja zaista mislim da nova generacija mora biti okrenuta drugim stvarima. Drugo, šta biste rekli da ja sad vama kažem da ne dozvoljavamo da Hrvati čitaju ljubavnu poeziju u ovom muzeju tokom avgusta, zato što je u avgustu pokrenut rad Jasenovca? Mislili biste da nisam normalan”, izjavio je Lazić na TV N1, dodavši da ovako nešto do sada nije doživio.
“Pošto pišem putopise, stotinu zemalja sam obišao, 15 godina putovao, još nešto ovako nisam doživio, ali dobro možda je ovo za nauk svima nama”, dodao je on.
Rekao je da su ga organizatori o otkazivanju obavijestili jednom porukom koja je bila, kako je naveo, birokratski hladna, ali zapravo “veoma zastrašujuća”.
“Da se zbog bezbjednosti i sigurnosne situacije i sigurnosti učesnika i publike, otkazuje. Mi smo bili voljni, ima nas desetak učesnika ukupno, da smo čak i usprkos svemu ovom što se događa da odemo, jer nismo htjeli da posustanemo pred nasilnicima. Mi ne radimo ništa loše – čitamo poeziju, pričamo o kulturi, predstavljamo knjige, rukopise Miroslava Krleže… U ovom muzeju se nalazi jedna od najvećih zbirki knjiga o Hrvatskoj, to su desetine hiljada knjiga. Htjeli smo da čitamo poeziju i nismo smatrali da bilo koga ugrožavamo, nismo htjeli da posustanemo pred nasiljem. Mi smo bili spremni da odemo za Vukovar, pa makar iza kordona policije, da pročitamo tu poeziju koja je toliko opasna i da pričamo o knjigama iz cijelog sveta, a možda čak i da podučimo te mlade ljude koji su došli tu sa tako lošim namjerama”, izjavio je Lazić.