Ugledni časopis foreignpolicy objavio je analizu odnosa nove američke administracije prema Miloradu Dodiku, upozoravajući da SAD sad pomaže Vladimiru Putinu ukidajući sankcije secesionisti i bivšem predsjedniku RS.
Članak prenosimo u cijelosti:
Dok Evropa još uvijek nada da bi Donald Trump mogao posredovati mir u Ukrajini, njegovi noviji potezi u Bosni pomažu Rusiji da destabilizira kontinent.
29. oktobra administracija Donalda Trumpa ukinula je sankcije Miloradu Dodiku, nacionalističkom bivšem lideru entiteta s većinskim srpskim stanovništvom, Republike Srpske. To je uslijedilo nedugo nakon što je Ministarstvo finansija Sjedinjenih Država 17. oktobra ukinulo sankcije za četiri Dodikova saradnika.
Sjedinjene Države su Dodika sankcionisale 2017. zbog održavanja referenduma kojim je formalno obilježeno stvaranje odvojene „Srpske republike“ 1992. godine unutar Bosne i Hercegovine. Taj potez predstavljao je otvoreno prihvatanje ciljeva Srba iz vremena ratnih sukoba i bio je direktno kršenje Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je okončao rat i postavio okvir za suživot i podjelu vlasti među tri konstitutivna naroda u BiH.
Dayton se nekoliko puta našao na ivici raspada — često kao posljedica Dodikove secesionističke politike. Sada, ukidanjem sankcija Dodiku, Trumpova administracija ojačava iste snage koje ruski predsjednik Vladimir Putin želi iskoristiti da razore mir iz Dayttona i oslabe Evropu iznutra.
Dodikovo približavanje Moskvi počelo je ubrzo nakon njegove pobjede na mjestu premijera Republike Srpske 2006. godine. Sjedinjene Države su se tada već bile preusmjerile na ratove u Afganistanu i Iraku. NATO je nekoliko godina ranije prenio mirovne aktivnosti na manju i oprezniju snagu Evropske unije. Paddy Ashdown, posljednji međunarodni visoki predstavnik u BiH sa stvarnom moći, najavio je odlazak krajem 2005. Njegovi nasljednici oklijevali su koristiti ovlasti iz Bonna da smjene opstruktivne zvaničnike i nametnu zakone. U Briselu je prioritet prešao s reforme BiH na upravljanje migracijama.
Tolerisanjem Dodika umjesto suočavanja s njim, Evropa mu je dala prostor da testira granice Daytonskog sporazuma i odupre se međunarodnom nadzoru. Putin je to primijetio — i učinio Dodika, suvernog pravoslavnog Srbina, svojim čovjekom na Balkanu.
Dodik je postao redovan gost u Kremlju, gdje ga je Putin tretirao ne kao regionalnog političara, već kao šefa države. Državni ruski mediji pojačavali su njegove govore, a pravoslavni vjerski zvaničnici blagosiljali su njegove nacionalističke pohode. Dodik je pozivao Gazprom, ruskog državnog energetskog giganta, kao i ruske banke i firme u Republiku Srpsku — puneći sopstveni džep dok je istovremeno činio bosanske Srbe zavisnima o Moskvi.
Rusija je također štitila Dodika od odgovornosti. 2021. je prisilila da se iz rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, kojom se obnavlja mandat EU mirovne misije, izbrišu sve reference na Kancelariju visokog predstavnika (OHR). Ta promjena oslabila je ovlaštenja OHR-a za provođenje Daytona. Efektivno je odvojila civilni nadzor od vojne provedbe, smanjujući sposobnost Zapada da obuzda one koji prijete krhkom poretku u Bosni.
Dok je Rusija slabila međunarodni nadzor nad Bosnom, istovremeno je koristila regionalnu politiku da produbi svoj utjecaj. BiH je postala koristan instrument za održavanje Srbije u ruskom orbiti i daleko od Evropske unije.
Srbija je započela pregovore o pristupanju EU 2014., godinu nakon što je susjedna Hrvatska ušla. Ali ti pregovori do sada nisu napredovali. Taj zastoj ide u korist Putinu — i Dodiku. Zastoj omogućava Dodiku da širi narativ o „Velikoj Srbiji“. Riječ je o istom narativu koji je 1992. izazvao građanski rat u Bosni i koji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ne može jednostavno odbaciti bez narušavanja svog nacionalističkog ugleda. Istovremeno, Vučić to ne može u potpunosti prihvatiti bez ugrožavanja puta Srbije prema EU. Ta napetost omogućava Moskvi da zadrži polugu utjecaja na Balkanu.
Još jednu polugu koju je Kremlj uspješno iskoristio predstavlja mađarski premijer Viktor Orban. Budimpešta je više puta blokirala ili odgađala EU sankcije protiv Dodika, štiteći ga od koordiniranog pritiska koji bi mogao obeshrabriti njegove secesionističke namjere. Orbanovo kočenje omogućilo je Kremlju da proširi svoj utjecaj unutar same EU — podrivajući jedinstvo oko Bosne i otkrivajući ranjivost Evrope na unutrašnje sabotaže.
Rusija je u početku djelovala i kao branitelj Bosne. Devedesetih je bila ključna članica Kontakt grupe, radeći zajedno s Britanijom, Francuskom, Njemačkom, Italijom i SAD na nalaženju rješenja za rat. Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, Rusija je doprinijela otprilike 1.200 vojnika NATO implementacionoj sili (IFOR), a potom i stabilizacionoj sili (SFOR). Te snage pomagale su u patroli centralne Bosne, osiguravanju skladišta oružja i nekada nesigurnoj koordinaciji s NATO partnerima. Bio je to jedan od rijetkih istinskih trenutaka posthladnoratovske saradnje između Moskve i Zapada.
Odluka Trumpove administracije da ukine sankcije Dodiku ispunjava ključni cilj Putinove strategije: frakturiranje zapadnog poretka. Bosna možda više nije roba za naslovnice širom svijeta, ali ako je Evropa sada zanemari — uskoro hoće. Njeno rasplitanje destabilizirao bi kontinent i oslabio napore da se odupre ruskoj agresiji. Ako Evropa želi zadržati liniju u Ukrajini, mora također braniti mir u Bosni — i dokazati da i dalje može oblikovati stabilnost na svom vlastitom tlu.
Odluka da se ukinu sankcije izgleda manje kao rezultat jasne politike prema Bosni, a više kao posljedica toga što je Dodikova vlast angažovala nekoliko Trumpovih saradnika kao lobiste. Među njima je i kompromitirani bivši guverner Illinoisa Rod Blagojevich, čiju je zatvorsku kaznu Trump 2020. skratio, a kojeg je kasnije pomilovao 2025. Blagojevich, sin srpskih imigranata, predstavio je sankcije protiv Dodika kao političko proganjanje.
Za Dodika, ukidanje sankcija je potvrda onoga što on naziva „teškom nepravdom“ prema srpskom narodu. Još važnije, to mu daje priliku da učvrsti svoj stisak nad vlasti. U augustu je Centralna izborna komisija BiH poništila njegov mandat za obavljanje funkcije. Trumpov potez ga rehabilitira kod kuće i pozicionira za ponovno učvršćivanje dominacije u političkom aparatu Republike Srpske.
Mehanizmi odgovornosti već slabe. Ove sedmice državni tužilac privremeno je obustavio istragu protiv Dodika i dvoje drugih zvaničnika iz Republike Srpske zbog „napada na ustavni poredak“ — potez koji, bez obzira na motiv, pokazuje koliko su državne institucije postale nevoljne da mu se suprotstave.
Dodik će najvjerovatnije pojačati napore da destabilizira institucije Bosne i Hercegovine. Možda će raditi s bosansko-hrvatskim liderima na rasparčavanju Daytona i stvaranju autonomnog hrvatskog entiteta. Ili će se direktnije posvetiti svojoj secesionističkoj agendi za Republiku Srpsku. U svakom slučaju, rezultat bi bio pobjeda za Putina i poraz za Bosnu i Hercegovinu te Evropsku uniju.