U Bosni i Hercegovini je tokom prošle godine usvojeno svega 25 djece, od čega najviše mališana do dvije godine starosti, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH.
Od tog broja, 17 djece je usvojeno u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, dok Brčko distrikt nema dostupne podatke o uzrastu, polu i kategorijama usvojene djece. Zabrinjava i činjenica da je od pomenutih 17 mališana njih desetoro napušteno od strane roditelja.
Najviše djece usvojeno je uzrasta do dvije godine, a u 2024. godini usvojeno je i četvoro djece starosti od tri do pet godina, te petoro uzrasta od šest do 10 godina.
Kada je riječ o starateljstvu, u BiH je tokom prošle godine ukupno 2.255 djece bilo smješteno u starateljske porodice.
U Republici Srpskoj je, prema zvaničnim podacima, usvojen samo jedan dječak, uzrasta do dvije godine. Stručnjaci navode da je glavni razlog tako malog broja usvojenja činjenica da biološki roditelji nerado potpisuju saglasnost za usvajanje.
Irena Joldžić, direktorica Centra za socijalni rad Banjaluka, ranije je pojasnila razliku između potpunog i nepotpunog usvajanja.
„Kod potpunog usvojenja dijete je najčešće mlađe od 10 godina, a biološki roditelji ne dobijaju informacije o tome ko ga je usvojio i gdje se nalazi“, istakla je Joldžićeva.
Psiholog i porodični terapeut Maja Savanović Zorić kaže za „Nezavisne novine“ da je proces usvajanja u BiH i dalje dug, komplikovan i emotivno iscrpljujući – i za djecu i za potencijalne roditelje.
„Postupak uključuje brojne administrativne i pravne korake, ali i periode neizvjesnosti i čekanja. Za djecu je posebno težak osjećaj odbačenosti i nesigurnosti, dok su usvojitelji izloženi sumnjama, pritiscima i sopstvenim strahovima da neće biti dovoljno dobri“, naglašava Savanović Zorićeva.
Ona dodaje da je usvajanje u ranijem uzrastu lakše zbog bržeg razvoja emocionalne povezanosti, dok starija djeca, naročito ona s traumatičnim iskustvima, zahtijevaju više vremena, strpljenja i podrške.
„Usvajanje nije samo pravni postupak, već duboko emotivan čin – čin ljubavi, odgovornosti i povjerenja. Porodica nije uvijek mjesto gdje smo rođeni, nego ono što svjesno gradimo kroz razumijevanje i posvećenost“, zaključila je ona.