Vahid Halilhodžić i dalje ljut zato što nije imao ulogu u reprezentaciji Jugoslavije kakvu smatra da je zaslužio. To je rekao i Miljanu Miljanu u lice.
Legendarni jugoslovenski fudbaler Vahid Halilhodžić (73), potom uspješan trener iz BiH, otvorio je dušu o svojoj velikoj boli koju “vuče” još iz perioda SFRJ. I dalje ne može da oprosti što u svom igračkom mandatu u reprezentaciji, od 1976. do 1985. godine, nije sabrao više od 15 nastupa.
Vidi više razloga za to, a kao prvi ističe da mu je, kako kaže, “bilo predugačko prezime za beogradske semafore”.
“Istina je to. Sve što se dešavalo na ovim prostorima, a nikad se nisam politikom bavio. U svakom slučaju, da je imalo veliki uticaj da li si Srbin, Hrvat, Musliman… To je imalo milijardu odsto, u to sam sada uvjeren. Dugo je bilo prezime, teško za izgovaranje. Sve to ja znam. Znam kakvu su hajku svojevremeno vodili”, rekao je Halilhodžić za “KORNER“.
Tadašnjem selektoru, legendarnom Miljanu Miljaniću nije mogao da oprosti, niti je ikad to učinio, iako shvata da je legendarni “Čiča” bio u komplikovanoj situaciji.
“Čiča je bio trener, imao sam prijatelje među novinarima u Maderi. Mnogi veliki novinari imali su veliki uticaj na Čiču, na određivanje tima, igranje… Uvijek su mi tražili mane. Nikakvu ovdje nisam karijeru napravio, jer nisam bio dobro tretiran u reprezentaciji, iako sam bio u mladim kategorijama najbolji igrač, najbolji strijelac Evrope. (Velimir) Zajec i ja smo bili među starijim igračima koji su mogli da igraju za mladu reprezentaciju, tada smo bili prvaci Evrope. A, bio sam rezerva (u reprezentaciji). Bio sam 1978. igrač godine, a stalno rezerva. To me je toliko frustiralo u mom bitisanju, kada sam dolazio i gledao ko igra na mom mjestu, a ne zna dva puta da žonglira”, govorio je Halilhodžić u dahu.
“Nisam htio devetku, znao sam da sam rezerva”
Odvijao je da zaduži “devetku” u reprezentaciji, svjestan kakva ga uloga čeka u timu koji je u tri kvalifikaciona ciklusa za Mundijale izborio samo jednom plasman, 1984.
“Nisam htio da nosim ni ‘devetku’, jer sam znao da sam rezerva. Nije ni bilo centarfora, igrali smo neku taktiku šupljaka. Onakav tim da ispadne u kvalifikacijama. Strašno me je to frustriralo, pogodilo. Taktika reprezentacije je trebalo da se pravi prema meni, bio sam strijelac, rođeni strijelac”.
Kada je sve prošlo, sreo se ponovo sa pokojnim Miljanićem (1930 – 2012), koji je sjedio na klupi nacionalnog tima od 1979. do 1982.
“Godinama kasnije pozvao me Olimpijski komitet u Sarajevo, bio je tamo Čiča. Rekao sam mu da ga pozdravljam jer sam fino vaspitan, pa ga pozdravljam kao starijeg. Insistirao mi je da mi kaže i na kraju mi je rekao da mu je najveća greška u karijeri što me je izbacio iz tima i da shvatim ako mogu. Rekao sam mu da ne mogu da shvatim i da neću nikad shvatiti”, rekao je Halilhodžić.
“Treneru je vrlo teško, ali sam znao i tada”
“Trenerski posao je vrlo težak, ali sam znao da neki igrači moraju da igraju. I onda se odjednom pojavio višak. Rekao sam jednom beogradskom novinaru na pitanje zašto sam igrao malo u reprezentaciji. Odgovorio sam mu ‘Čuj bre, dugo prezime, nije moglo da stane na semafor, pa nisu mogli da mijenjaju semafor’. Zapravo u toj ironiji i sarkazmu ima puno istine, prema mom mišljenju”.
Svjestan je Halilhodžić da nije bilo jednostavno sa njim sarađivati.
“Karakter sam i nije sa mnom lagano. Kada me je vodio na Svjetsko prvenstvo, rekao sam mu ‘Da sam ja trener, sebe bih sto puta izbacio iz reprezentacije’. Sve sam radio da me izbace”.
Da li je to bila politika ili nacionalizam?
“Proveo sam devet-deset godina u reprezentaciji Jugoslavije, a imao samo dvadesetak nastupa. Sada i ja znam zašto. Jednom mi je jedan beogradski novinar rekao da imam malo nastupa, pa sam mu odgovorio da nije moglo na semafor Marakane da mi stane prezime. Bilo je cinično, ali sada vidim da ima tu drugih stvari, da ima privilegovanih… Da li je to bila politika ili nacionalizam? Teško je reći. Živjeli smo toliko zajedno, kleli se u bratstvo i jedinstvo, ali sad vidim da je to bila laž. Međutim, neki nisu mislili kao što smo mi mislili. U početku ti želim biti prijatelj u odnosu, a ako želiš da mi budeš neprijatelj, ja sam ti dupli neprijatelj”, rekao je Halilhodžić za “Face TV”.
Tri puta izborio Mundijal, pa dobijao otkaz
Halilhodžić je napravio veliku karijeru igrajući za matičnio Velež iz Mostara, potom za Nant i Pari Sen Žermen, u kojem je završio 1987. godine. Potom je početkom devedesetih postao trener i ostvario velike uspjehe, vodeći Lil, Ren, PSŽ, ali prije svega reprezentacije – Obalu Slonovače, Alžir, Japan i Maroko.
Sa Obalom Slonovače se kvalifikovao za Mundijal u Južnoj Africi, ali je potom dobio otkaz pred turnir, što mu se ponovilo i 2018. godine sa Japanom i 2022. godine sa Marokom. Na Mundijalu je vodio Alžir i odveo ga do istorijskog rezultata, plasmana u osminu finala 2014. u Brazilu.
“Otišao sam u jedan trži centar u Brazilu nakon svega da kupim suvenire, tamo su me Alžirci prepoznali i nosili me na rukama“, objasnio je Halilhodžić.