Eksploatacija uglja lignita na lokalitetu Bistrica kod Prijedora je okončana, ali je iza mašina „Drvo-exporta“ iz Teslića ostala pustoš koju mještani nazivaju – ekološkom katastrofom.
Stanovnici sela Bistrica, koji se više od dvije godine bore protiv rudnika otvorenog svega 300 metara od njihovih kuća, kažu da je stanje nakon odlaska bagera katastrofalno. Nakon prvih kiša aktivirala su se klizišta, a nekadašnje njive i šume pretvorene su u blato i jalovinu koju potok već odnosi niz Kozaru.
„Blato do koljena“ – mještani bez čizama
Mještanin Zoran Ninić, jedan od najaktivnijih u borbi protiv otvaranja rudnika, kaže da je pokušavajući snimiti trenutno stanje – ostao bez čizama.
„Upao sam u blato i nisam mogao drugačije da izađem nego da ih ostavim. Nema više kopanja, ali to što su poravnali nije ni blizu rekultivacije. Zemlja se već osipa, klizi i odnosi kroz potok“, rekao je Ninić za Kapital.
Dodaje da u selu više nema mašina ni vage za ugalj, a da je šljunak sa pristupnih puteva uklonjen. „Navukli su sloj zemlje, ali to ništa ne znači. Gore su ostale velike hrpe jalovine, vjerovatno će tako i ostati“, kaže on.
Kompanija tvrdi: Zemljište vraćeno u prvobitno stanje
Predstavnik kompanije „Drvo-export“, Srđan Klječanin Rufi, tvrdi suprotno. On ističe da je „rudnik zatvoren“ i da je zemljište vraćeno u prvobitno stanje.
„Mi smo sa rudnikom Bistrica sve završili i zemljište je vraćeno u prvobitno stanje. Mnogo je ljepše nego što je izgledalo. Mislim da smo čak i dobili rješenje Ministarstva energetike i rudarstva o zatvaranju rudnika“, rekao je Klječanin.
Bez dozvola, bez nadzora – sve počelo prije koncesije
Rudarska eksploatacija u Bistrici počela je mnogo prije nego što je kompanija dobila ekološku dozvolu ili koncesiju. Vlasti i inspekcije godinama su ignorisale pozive i proteste mještana, pa i odluku Skupštine grada Prijedora o obustavi radova.
U oktobru 2024. godine Okružni sud u Banjaluci poništio je ekološku dozvolu Ministarstva građevinarstva, prostornog uređenja i ekologije RS, jer je izdata osam mjeseci nakon što je iskopavanje već počelo.
Ugovor o koncesiji potpisan je tek u septembru 2023. godine, a kompaniji je dozvoljeno da u komercijalne svrhe eksploatiše ugalj i plaća naknadu od 2,6 KM po toni.
Bukova Kosa – nova prijetnja
Ništa bolja situacija nije ni u Bukovoj Kosi, nekoliko kilometara dalje. Aktivista Miroslav Stakić upozorava da je na lokalitetu Veliko Palančište zemlja raskopana, klizišta pokrenuta, a šteta – dugoročna.
„Sanirali su površno, zatrpali neravnine, ali ništa nije riješeno. Posljedice će se osjećati 20 godina. Depoe uglja koje su napravili ne mogu isprazniti ni za nekoliko mjeseci“, kaže Stakić.