Četiri mjeseca nakon ilegalno započetih radova na obali Vrbasa, te zaustavljanja istih od strane republičke inspekcije, radovi su nastavljeni, ističu iz Centra za životnu sredinu.
“Iz Grada Banjaluka prije dva dana potvrdili su da su dobili građevinsku dozvolu, jer su, ‘ranije pribavili sve potrebne saglasnosti – sa posebnim naglaskom na vodnoj saglasnosti, kako bi nastavili sa realizacijom radova’! Šta je onda sporno? Centar za životnu sredinu podsjeća građane na istorijat ovog slučaja i njegove implikacije za Vrbas, ali i naše društvo. Sporni radovi su počeli u junu ove godine, dok su vodne smjernice izdane tek 19. 9. 2025. godine, skoro tri mjeseca nakon početka uništavanja obale i korita rijeke“, rekli su iz Centra za životnu sredinu.
Dodaju da vodne smjernice nipošto nisu kraj procesa, jer one služe tek za dovršavanje projekta na osnovu kojeg se podnosi zahtjev za vodnu saglasnost, a nakon dobijanja tog dokumenta se predaje zahtjev za građevinsku dozvolu.
“Vodnu saglasnost za ovaj poduhvat Gradska uprava je dobila tek 14. oktobra, dakle skoro četiri mjeseca nakon ulaska bagera u korito rijeke. Nezakonitost do sad izvedenih radova je u junu potvrdila i republička inspekcija, tako što je zapečatila ovo improvizovano i nelegalno gradilište. Međutim, pečat i zabrana su potrgani, te su radovi nastavljeni, samo da bi ponovnim izlaskom republičke inspekcije bili ponovo zaustavljeni, sve do prije par dana. Ponovo podsjećamo – uklanjanje pečata republičke inspekcije je krivično djelo”, ističu iz Centra za životnu sredinu.
Napominju da je vodna saglasnost izdata četiri mjeseca nakon početka i zaustavljanja radova, takođe ne mijenja činjenicu da na samom gradilištu i dalje nije postavljena informativna tabla putem koje bi građani mogli da saznaju ko je izvođač radova, koja je vrijednost investicije i koji je početak i predviđeni kraj radova na obali Vrbasa.
“Takođe, radovi su jednim dijelom ušli u zonu prvog stepena zaštite, odnosno područje Srpskih Toplica (banje u Gornjem Šeheru) uključujući i poznatu Vrućicu, koje je odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika proglašeno nacionalnim spomenikom BiH. Ni na jedan dopis i upit vezan za radove na Vrbasu, od juna do danas, od Gradske uprave nismo dobili odgovor. Iz svih navedenih razloga, nastavljamo da pratimo ovaj slučaj i koristimo sve dostupne pravne mehanizme, a podsjećamo da smo podnijeli i krivičnu prijavu zbog sljedećih djela: nezakonitog zauzimanja prirodnog dobra, zagađivanja životne sredine, uništenja ili oštećenja zaštićenih prirodnih vrijednosti, ili dobara, uništavanja staništa zaštićenih vrsta, te skidanja ili povreda službenog pečata, nesavjesnog rada u službi i zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja”, pojašnjavaju.
Aleksandra-Anja Dragomirović, potpredsjednica Centra za životnu sredinu, rekla je ranije za BUKU da ukoliko pogledamo kako su izgledali radovi u prvoj fazi izgradnja staze možemo govoriti i djelimičnom uništavanju prirodne obale (tamo gdje je ista postojala) i obalne vegetacije, te nasipanju velike količine kamena kao podloge, tj. baze kojom se izdigao nivo riječnog dna u samom priobalju, a koji je potom prekriven betonom i time formirana šetačka staza u samom koritu.
“Ono što je i laičkom oku bilo jasno nakon prve faze da će rijeka trošiti i odnositi postavljeni tampon od tucanika pa i krupnijeg kamena, ispirati oslonac gornjem sloju betona (šetačke podloge) – koji će se na taj način brzo trošiti i pucati. To se ovog proljeća već i dogodilo, a manjkavosti planiranja i izvedbe su zakrpane nasipanjem dodatih količina betona i učvršćivanjem rute sa dodatnim kamenjem. Ono što takođe svako ko se bavi ovakvim intervencijama u riječnim koritima zna jeste da stvaranje glatke podloge u obali, podloge sa malo prirodne vegetacije, drveća i žbunja tj. prirodnih prepreka, ubrzava kretanje vode, te Vrbas za vrijeme velikih voda donoseći razni materijal koji kupi uzvodno većom silinom i bez prirodnih prepreke isti transportuje ka samom gradu. Taj maretijal (velika debla, granje i sl.) se pri susretu sa prvom preprekom gomila ili velikom silinom o istu udara i pravi štetu. To smo ovog proljeća mogli vidjeti i na samoj stazi gdje je voda pomjerala krupni, betonski mobilijar, ispirala šljunak i kamen, pa su čak stradale i bandere za javnu rasvjetu od siline udara nosećih predmeta od njih”, rekla je BUKU Aleksandra-Anja Dragomirović.
Ona ističe da ovakva intervencija jasno sa sobom nosi potrebu za svakogodišnjim održavanjima i dodatnim troškovima.
“Ono što prirodne obale još nude, pored čuvanja stambenih objekata u prvoj liniji do vode je i stanište za mnoge vrste. Ovakve grube intervencije svakako unose poremećaj u živote bića koja se napajaju osnovnim uslovima za život baš na ovakvim staništima – a da prethodno nismo utvrdili sa čim raspolažemo od biodiverziteta i koliko ćemo mu ovakvim intervencijama nauditi”, pojašnjava ona.