Dok Hrvatska ustrajava u planovima da na Trgovskoj Gori, tik uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, odlaže radioaktivni i drugi opasni otpad, s bosanskohercegovačke strane granice raste zabrinutost, ali i osjećaj nemoći. Mario Crnković, predsjednik organizacije Green Team iz Novog Grada, u razgovoru ističe da iako se slučaj Trgovske gore provlači već decenijama, ozbiljni institucionalni pomaci gotovo da ne postoje. „Dovoljno je pogledati koliko se u Hrvatskoj ulaže u propagandu, a koliko BiH izdvaja za pravnu i stručnu borbu – slika će sama sve reći,“ kaže Crnković. On upozorava da su građani sve više obeshrabreni, dok državne institucije propuštaju prilike da se međunarodno pitanje dignu na viši nivo, podsjećajući da su „dva minuta na sastanku s visokim zvaničnicima EU ponekad dovoljna da se zaštiti 250.000 ljudi“.
Crnković naglašava da je pred nadolazećom sjednicom Narodne skupštine Republike Srpske ključno vidjeti hoće li se pitanje Trgovske gore konačno tretirati kao ono što jeste – pravo na život i zdravu okolinu, a ne samo kao politička tema.
Mario, šta očekuješ od nadolazeće sjednice Narodne skupštine Republike Srpske po pitanju Trgovske Gore?
Stava sam da bi se rasprave ovog tipa trebale voditi daleko češće, ali imajući na umu u kakvom vremenu živimo, dobro je da pravo na život ikako nađe svoje mjesto, između političkih okršaja kojih ne nedostaje. Dobro je što se uvodi praksa da se u radni material prilaže šta je ko od predstavnika iz Republike Srpske radio ili nije radio u okvirima Ekspertskog tima BiH. Bilo kako bilo, činjenica je da taj tim tijelo koje treba ozbiljnu reorganizaciju, da dobijemo na funkcionalnosti, kao i jasnijoj slici o radu i neradu. Što se tiče današnje tačke, nema potrebe imati iracionalna očekivanja, ali moglo bi biti zanimljivo čuti u kom smjeru idu ministarstva pri Vladi Republike Srpske, obzirom da je nedavno utvrđen takozvani multisektorski odgovor, gdje su ministarstva dobila okvire u okviru kojih mogu doprinijeti odbrani interesa građana. Ukoliko se nije krenulo u tom smjeru, imamo razlog za kritiku, ukoliko jeste, imamo razloga za zadovoljstvo kao i dobar primjer za realizaciju sličnih aktivnosti na nivou Unsko-sanskog kantona ili Federacije BiH. Treba imati na umu da nikad niti jedna aktivnost ne kreće u isto vrijeme u Republici Srpskoj i Federaciji BiH i to nije sporno, štaviše otvara nam prostor da učimo na greškama. Na primjer organizovanija mobilizacija akademske zajednice i okrugli stolovi su krenuli prvo u Federaciji BiH, dok terenska istraživanja i šire uključivanje institucija u Republici Srpskoj. Ono što moramo stalno imati na umu je da ne dozvolimo da se aktivnosti realizuju pro forme, gubeći kvalitet i temelje u struci.
Koja je trenutna situacija u Novom Gradu i ostalim opštinama sliva rijeke Une u vezi sa planovima Hrvatske za odlaganje nuklearnog otpada na Trgovskoj Gori?
Trenutno Novim Gradom i dobrim djelom krajiških opština vlada defetizam. U jednu ruku kada građani vide aktuelnu političku situaciju, u drugu ruku kada vide da slučaj traje decenijama a da nemamo značajnih pomaka, pa kada još na to dodamo ljude koji su plaćeni da šire propagandne narative da je stvar gotova, da BiH nema snage ni potrebe da se bori za živote preko 250 000 građana, dobijamo „savršenu oluju“, koja obeshrabruje i melje skoro sve pred sobom. Primjera radi BiH je prošle godine angažovala Francusku pravnu kuću na period od tri godine u vrijednosti nešto preko 600 000 KM, a za isto vrijeme Hrvatska na godišnjem nivou, izdvaja 1 000 000 KM za propagandna djelovanja. Usput rečeno, BiH zbog neusvajanja budžeta nije isplatila ni marku francuzima, koji za sada rade zaista dobar posao, pa smo u realnom riziku da otkažu angažman i tuže nas za neispunjavanje ugovorom definisanih obaveza.
Koji koraci bi po tvom mišljenju mogli dugoročno osigurati da se Trgovska Gora sačuva od odlaganja radioaktivnog otpada?
Ključno je graditi bazu znanja o slučaju. Hrvatska, s namjerom, zanemariju BiH i potrebu istraživanja na našoj teritoriji, iako je ta napuštena kasarna Čerkezovac sa tri strane okružena sa BiH. Pa sam centar Novog Grada je bliži Čerkezovcu, nego što je centar Dvora, male lokalne zajednice u Hrvatskoj u kojoj se sve to nalazi. Potrebna je ozbiljnija podrška akademskoj zajednici, kako finansijska tako i institucionalna. Pored toga, uključivanje međunarodnih eksperata u slučaj je blago rečeno na niskom nivou, skoro i da ne postoji. Potrebni su nam kompetentni ljudi, sa voljom, znanjem i moralnim kompasom, koji imaju hrabrost i kredibilitet da svojim znanjem daju doprinos suočavanju ideji da se radioaktivni i drugi opasni otpadi tek tako mogu gurati na granice.
Da ponovimo – Koji su najveći rizici po zdravlje, vodne resurse i biodiverzitet ako se odlagalište izgradi na Trgovskoj Gori?
Osnova problema je što BiH nije imala nikakve benefite od rada nuklearne elektrane Krško, te je sumanuta ideja da se vrši transfer rizika na BiH u vidu pozicioniranja radioaktivnih otpada na samu granicu. Tu su naravno planirani i drugi opasni otpadi sa teritorije čitave Hrvatske, od onih iz medicine, vojske, nauke, industrije i slično. Trgovska gora je uklinjena u teritoriju BiH ako posmatramo državne granice, ali suštinski to je zajednički masiv koji u literaturi često pronalazimo kao Bužimska gora. Smještati radioaktivne otpade uz rijeku Unu koja je zaštićeno područje, gdje je moguće pronaći skoro 40 vrsta riba i oko 325 životinjskih vrsta, od kojih se 92 nalaze na popisu Dodatka Konvencije o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa. Nije daleko bila 1999. gdje se u Hrvatskoj kao razlozi za odbijanje Moslovačke gore navodili biodiverzitet, vodotoci i slično, ali kada je u pitanju prijetnja za BiH, onda vijede neka druga pravila. Malo je mjesta gdje je biodiverzitet bogatiji, nego što je u Uni i uz Unu. Na kraju krajeva, skoro je nemoguće odvojiti splet uticaja koje pozicioniranje radioaktivnih i drugih opasnih otpada može imati na kompletan život u sjeverozapadnoj BiH, od ekoloških, do društvenih i ekonomskih uticaja.
Koliko institucije Republike Srpske i BiH efikasno štite interese građana u ovom slučaju?
Osnova problema je trenutno na nivou BiH, obzirom da imamo pristojan nivo aktivnosti na nivoima entiteta. Prije svega, Državna regulatorna agencija za radiološku i nuklearnu sigurnost svoje angažmane u vezi slučaja Trgovska gora, na godišnjem nivou uvijek može prebrojati na prste jedne ruke. Razumijem da tamo ima ljudi koji ne bi da se zamjeraju Hrvatskoj, ali pričamo o životima – vjernost rezervnoj domovini neka dokazuju na druge načine. Da stvar bude gora, za 2026. godinu godinu ne žele ni uvrstiti slučaj Trgovska gora u plan rada, uz izgovor da postoji Ekspertski tim BiH. Ljudi bez i malo srama, crno na bijelo, napišu takvo nešto. Tačno nedostaje riječi da se objasni kolika je to nebuloza, pa je potrebno objašnjavati da su institucije dužne da rade svoj posao. S druge strane, imamo problem kada je u pitanju vanjska politika BiH, za koju su zaduženi Predsjedništvo BiH i Ministarstvo vanjskih poslova, jer za sada nemamo niti jednu zemlju da stoji na našoj strani u okviru slučaja Trgovska gora. Nismo upoznali prijateljske zemlje ni članice EU šta nam se dešava, zaista malo šta je urađeno na polju diplomatije. To je nešto što se mora mijenjati, pod hitno. Primjera radi, juče smo imali dolazak visoke predstavnice Evropske unije za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku, koja je i potpredsjednica Evropske komisije, Kaje Kalas. To je bila savršena prilika za domaće političare, da na domaćem terenu istaknu problematiku namjere Hrvatske da na granicu sa BiH smješta radioaktivne i druge opasne otpade. Za predstavljanje problematike u okvirima sastanaka tog tipa, potrebno je okvirno dva minuta, pa se postavlja pitanje, ko ima a ko nema dva minuta za 250 000 građana?