BioAwaking bio je ovogodišnji poseban segment Pecka Outdoor Festivala, koji je nastao kao rezultat međunarodne saradnje umjetnika, naučnika i kulturnih radnika koji istražuju veze između prirode, umjetnosti i savrijemenih tehnologija.
U okviru festivala, BioAwaking je organizovao instalacije, radionice i diskusije koje brišu granice između nauke i umjetnosti, posmatrajući prirodu ne kao pozornicu, već kao aktivnog učesnika u stvaranju. BioAwaking je iskustvo susreta sa živim materijalima, biomaterijalima i idejama koje oblikuju održivu budućnost.
Boro Marić iz Visitor centra Pecka i direktor Pecka Outdoor Festivala, kaže da se BioAwaking savršeno uklopio u ono što u Pecki gradimo već deset godina kroz spoj prirode, zajednice, znanja i kreativnosti.
„U malom i inspirativnom selu kao što je Pecka, razvoj ne može biti zasnovan samo na turizmu, niti mi želimo da se bavimo isključivo turizmom. Vjerujem da pravi razvoj mora uključiti i obrazovanje, umjetnost, nauku i inovativne ideje. Pecka stalno donosi nove pristupe i nove načine razmišljanja, pa je tako i izložba bio-umjetnosti bila novitet. Na jedinstven način povezala je umjetnost, nauku i prirodu kroz instalacije, radionice i susrete umjetnika, dizajnera, biologa iz nekoliko država i uz učešće lokalnih ljudi“, rekao je za BUKU Marić.
Dodao je da Festival svake godine oživi čitavo selo i to je, po njemu, najvažnije, jer iz te činjenice dolaze i društvene, i ekonomske, i kulturne promjene.
„Selo koje je nekada bilo brojno, u vrijeme festivala ponovo vrvi od ljudi i energije. Ljudi na selu nisu željni ničega toliko koliko drugih ljudi i života u zajednici. Svi žale za starim vremenima i punim selima. Za dio mještana festival znači dodatni prihod jer žene iz sela prezentuju i prodaju svoju hranu i rukotvorine, gosti spavaju u nekim seoskim kućama, kupuju lokalne proizvode. Ljudi su uključeni na različite načine. Pomažu u organizaciji, kose travnjake, pomažu oko transporta opreme i svi zajedno doprinose da se ljudi u Pecki tih dana osjećaju dobrodošlo“, istakao je Marić i dodao da je Pecka postala mjesto prvog predstavljanja bio-umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
Saradnja s međunarodnim partnerima iz Slovenije (Kersnikova), Hrvatske (UR Institut) i Srbije (Reaktor – Novi Sad i Centar za promociju nauke – Beograd) donijela je Pecki novu dimenziju.
Prisutni su uživali u dvogodišnjem radu sa svim uključenim partnerima, a predstavljanje projekta na festivalu bilo je kruna te saradnje. Pecka Outdoor Festival, do tada prepoznat prvenstveno po prirodi i outdoor sportovima, postao je hibridni događaj: uz penjanje, biciklizam i planinarenje, dobili su kuriranu izložbu i otvorene bio-lab radionice koje spajaju umjetnost, nauku i ekologiju.
U Pecki su doveli autore i radove koji su standard evropskih festivala:
Saša Spačal, dr. Mirjan Švagelj i Anil Podgornik – Mycophone_unison;
Robertina Šebjanič – Echinoidea future – Adriatic sensing;
Vana Gaćina – The Sound of Salt;
Milica Rukavina – Box of Realities;
Mateja Marković – Kill Count;
Vesna Opavsky – The Herbarium of Encounters.
„Time je festival dobio međunarodnu vidljivost i identitet mjesta gdje se ekologija istražuje kroz umjetnost, eksperiment i učešće publike u samom pejzažu“, pojašnjava Marić.
„Povratne informacije su izuzetno pozitivne. Umjetnici i naučnici kažu da je Pecka za njih rijedak prostor gdje se osjećaju istinski povezano s prirodom i ljudima. Zbog toga planiramo da BioAwaking preraste u stalni program kroz Outdoor BioLab, rezidencije i međunarodne saradnje tokom cijele godine, a ne samo u vrijeme festivala. Ove godine imamo dva rezidencijalna programa sa Likovnom akademijom iz Banjaluke i mrežom visokih umjetničkih škola École(s) du Sud sa juga Francuske“, ističe Marić.
On smatra da je potencijal festivala ogroman .
„Pecka je pokazala da selo može biti laboratorija budućnosti i mjesto gdje se eksperimentiše s održivim modelima života, energijom, hranom, umjetnošću. Ako u selima postoji otvorenost i ako se povežu lokalna znanja i bogatstva s novim idejama, takva mjesta mogu postati magnet za ljude koji traže smisleniji način života. To je pravac kojim idemo. Da Pecka ne bude samo ‘lijepo selo u prirodi’, nego selo budućnosti u kojem bi rado živjeli i mladi ljudi. Umjesto da budu mjesta odlaska, takva sela postaju prostori susreta, istraživanja i stvaranja“, smatra Marić.
Maja Halilović, biodizajnerka, koja je učestvovala u Bio Awaking projektu kaže da rad sa biomaterijalima otvara širok spektar izazova, a oni se mogu posmatrati na dvije ravni, tehničkoj i estetskoj.
„Tehnički, ključna prepreka je u činjenici da biomaterijali nisu inertni, već su rezultat bioloških procesa i time nose određenu nestabilnost u strukturi, vlažnosti i trajnosti. To znači da sam morala razvijati specifične metode obrade, od kontrolisanog sušenja i stabilizacije, do površinskih tretmana koji omogućavaju njihovu dugoročnu upotrebljivost u realnim uslovima. S druge strane, estetski izazovi proizilaze iz same prirode materijala. Biološki procesi često rezultiraju teksturama i oblicima koji ne odgovaraju standardima savremenog dizajna ili očekivanjima tržišta. Pronaći balans između autentične, organski nastale estetike i sofisticiranog dizajnerskog izraza bio je zahtjevan proces. Prevazilaženje ovih prepreka nije došlo preko noći. Ono je rezultat godina eksperimentalnog rada, interdisciplinarne saradnje i stalnog povratka prirodi kao uzoru. Svaki neuspjeli eksperiment pružao je dragocjene uvide, a svaki napredak otvarao nova pitanja. Vremenom su upravo ti izazovi postali prostor inovacije jer u biodizajnu prepreka nikada nije konačna barijera, već prilika da se pronađe novo rješenje“, rekla je Halilović za BUKU.
Ona smatra da je bitan segment Bio Awakinga jeste edukativna dimenzija, odnosno novih generacija u svijet biodizajna i bioumjetnosti, te širenje svijesti da su to globalno još uvijek vrlo nove i pionirske prakse.
„Obrazovanje je, po mom mišljenju, ključni alat kojim se građani i donositelji odluka mogu uključiti u ovakve procese. Bez razumijevanja šta biodizajn zapravo jeste, niti društvo, niti institucije ne mogu zauzeti aktivnu poziciju. Projekti poput ovog stvaraju upravo taj most između naučnog istraživanja, kreativnog izraza i društvene svijesti, što je neophodno kako bi se nove biotehnologije i biomaterijal prihvatili i na širem društvenom nivou“, napominje Halilović.
Maja kaže da bioumjetnost/biodizajn podiže svijest o očuvanju prirode upravo time što materijalizira principe održivosti.
„Kada ljudi vide da se od organskog otpada ili mikroorganizama može stvoriti materijal koji je estetski vrijedan i tehnički upotrebljiv, tada se mijenja način na koji percipiramo prirodu, više je ne doživljavamo kao resurs koji iscrpljujemo, već kao partnera s kojim gradimo zajedničku budućnost.U vremenu klimatskih promjena, to je od presudne važnosti. Biodizajn ne djeluje samo na racionalnom, već i na emotivnom nivou: on pokazuje da priroda nije problem koji treba riješiti, nego rješenje koje treba prihvatiti. Svaki proces u biodizajnu, od fermentacije do biološke razgradnje, podsjeća nas na cikluse života i smrti, obnavljanja i transformacije, koji su u srži ekosistema“, napominje ona.
Pojašnjava da se primjena bioumjetnosti i biodizajna u javnom prostoru na Balkanu suočava se s višeslojnom mrežom ograničenja koja su istovremeno regulatorna, društvena i klimatska.
„Regulatorni okvir još uvijek nije u potpunosti prilagođen inovativnim biotehnološkim materijalima, biomaterijali koji nastaju kroz procese bioumjetnosti ili biodizajna često spadaju u ‘novi’ ili ‘nespecificirani’ pravni segment. To stvara pravnu nesigurnost i otežava implementaciju u urbanim sredinama, naročito kada je riječ o javnim prostorima, infrastrukturnim projektima ili institucionalnim narudžbama“, pojašnjava naša sagovornica i dodaje da bioumjetnost djeluje kao katalizator, vizualno i konceptualno angažira publiku i potiče razmišljanje o integraciji novih materijala u svakodnevni život.
„Klimatski izazovi dodatno definiraju granice primjene. Prema podacima Svjetske banke i UN-ovih analiza za Balkan, region se suočava s povećanom učestalošću suša, poplava i ekstremnih temperatura, što zahtijeva otpornu i prilagodljivu infrastrukturu. Biodizajn, posebno kroz materijale razvijene iz mikroorganizama ili biorazgradivih simbioza, nudi inovativna rješenja koja mogu doprinijeti ekološki osjetljivom urbanom planiranju, smanjenju otpada i kreiranju cirkularnih ekonomija. Stoga, granice primjene bioumjetnosti i biodizajna u javnom prostoru Balkana nisu samo tehničke, nego strateške i društveno-političke. Uspjeh implementacije zavisi od tri ključna faktora: razvoj jasnog regulatornog okvira, kontinuirana edukacija i osnaživanje javnog razumijevanja, te uključivanje klimatske i ekološke otpornosti u svaki projekt. Kada se ovi elementi spoje, biodizajn može postati sustavno primjenjiva i društveno prihvaćena praksa, a bioumjetnost pritom funkcioniše kao intelektualni i vizualni alat koji inicira promjenu paradigme“, kaže Halilović.
Ona kaže da je u Bosni i Hercegovini i regionu reakcija na biodizajn izuzetno pozitivna.
„Interesovanje nije ograničeno samo na građane, svi nivoi našeg društva, uključujući institucije, fakultete i državne organe, pokazuju istinski interes za mogućnosti koje biodizajn nudi. To je veoma ohrabrujuće, jer pokazuje da inovativni biomaterijali i održive prakse nisu apstraktna ideja, već konkretna rješenja koja imaju društvenu, edukativnu i industrijsku vrijednost. Ono što posebno cijenim jeste podrška koju sam imala od različitih aktera, od akademske zajednice do državnih institucija, što je rijetkost i na šta se zaista mogu pohvaliti“, ističe bidizajnerka.
Na kraju Maja kaže da je projekat Bio Awaking za nju bio snažna inspiracija, ne samo kroz tehničke aspekte i materijale, već i kroz model edukacije, suradnje i kreativnog umrežavanja.
„Upravo taj pristup motivisao me da kod nas razvijemo udruženja i inicijative fokusirane na obrazovanje i interdisciplinarnu suradnju u biodizajnu, gdje bi mladi, stručnjaci i institucije mogli razmjenjivati znanja i razvijati inovativne projekte. U međuvremenu, nedavno sam i formalno oformila vlastiti biznis, kroz koji već primjenjujem svoja istraživanja: od mog patentiranog biomaterijala izrađujemo funkcionalan i nagrađivani namještaj, demonstrirajući da biodizajn ima konkretan, tržišno primjenjiv potencijal. Bio Awaking je u tom kontekstu ključan jer pokazuje kako obrazovanje, zajedništvo i inovacija mogu funkcionisati zajedno i što je najvažnije, pruža viziju koja nas inspirira da kontinuirano širimo granice prakse na Balkanu. Moji sljedeći koraci uključuju dalje istraživanje biomaterijala s fokusom na industrijsku primjenu, razvoj platformi koje povezuju dizajnere, istraživače i zajednice, te edukativne i pilot-projekte u javnom prostoru, gdje biodizajn postaje vidljiv, funkcionalan i inspirativan. Ideja je stvoriti održive modele suradnje koji pokazuju da inovacija i održivost mogu ići ruku pod ruku, i učvrstiti poziciju biodizajna kao strateške discipline sa stvarnim društvenim, ekološkim i ekonomskim utjecajem“, zaključuje naša sagovornica.