U ovom izdanju BUKA podcasta gost je bio Rik Holcapl, ambasador OSCE-a u BiH. Razgovaralo se o njegovom ličnom i profesionalnom putu od Kalifornije do Balkana, ulozi OSCE-a u BiH, stanju demokratije, izbornom procesu i političkoj stagnaciji. Poseban fokus bio je na izazovima i prilikama koje BiH ima pred sobom, ulozi mladih, povjerenju u institucije i važnosti građanskog angažmana za budućnost zemlje.
BUKA: Gospodine Holcapl, dobrodošli u Buka podcast. Zahvalni smo za svaki interes za našu zemlju, čini nam se da on popušta. Dobro je vidjeti da ljudi koji imaju iskustva sa regionom dolaze u BiH, koji su imali pripremni period da znaju o čemu se ovdje radi. Pošto je podcast neformalna forma novinarskog razgovora, gdje možemo sebi priuštiti opušteniji razgovor, bilo bi dobro da našim slušaocima i gledaocima ukratko kažete ko je Rik Holcapl i kako je tekao vaš put od Kalifornije do BiH?
Holcapl: Hvala na pozivu, zaista mi je čast što sam ovdje. To je odlično pitanje jer dok sam odrastao u Kaliforniji, mi smo smatrali da je Kalifornija centar svemira i zašto bi iko napuštao raj na zemlji. Moja supruga, koja je porijeklom iz ove regije, kaže mi da je Kalifornija sami kraj planete Zemlje i daleko od svega što je bitno. Odrastao sam u porodici koja je bila veoma međunarodno orijentirana. Primali smo studente na razmjeni iz čitavog svijeta koji su boravili kod nas u raznim periodima, iz Etiopije, Argentine, Italije, Finske…Tako da me zainteresirao svijet izvan Kalifornije i SAD-a te sam studirao međunarodne odnose na fakultetu, što me nekako prirodno ponukalo da započnem diplomatsku karijeru koja sada traje već preko tri decenije u američkoj diplomatskoj službi. Službu sam počeo početkom devedesetih godina, a u to doba za američke diplomate jedna od velikih aktivnosti ili jedno od najvažnijih pitanja bio je sukob u Jugoistočnoj Evropi i bivšoj Jugoslaviji. S obzirom na stečeno iskustvo na početku moje diplomatske karijere, jer sam proveo decenije mnogo radeći kako u ovoj regiji tako i na međunarodnoj politici rada i na uspostavljanju mira, posebno u ovoj regiji, bio sam oduševljen što sam dobio priliku da dođem ovdje i predvodim sada Misiju OSCE-a u BiH. Ne predstavljam nužno više direktno američku vladu nego predvodim Misiju Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi, sa 57 država članica, ovdje u BiH, koja je ovdje već 30 godina, ali o tome možemo govoriti u nastavku razgovora.
BUKA: Sami ste rekli, može se izvući zaključak da ste proveli sasvim solidnu količinu vremena ovdje, u našem dijelu svijeta, u Hrvatskoj ste bili skoro sedam godina, govorite naš jezik. Koliko vam činjenica da govorite naš jezik, da poznajete mentalitet, pomaže da razumijete i kulturnu i političku dinamiku. Da li je to neka vrsta opterećenja ili vam olakšava posao?
Holcapl: Samo da potvrdim da govorim lokalnim jezik, samo sa hrvatskim naglaskom, jer sam proveo dugo vremena u Hrvatskoj. Odgovor na ovo pitanje je da nije samo do jezika već i do iskustva i izloženosti, do prijateljstava i odnosa koje sam uspio razviti tokom moje karijere koja traje preko 30 godina i kako sam kazao mnogo vremena sam se bavio ovom regijom i državama bivše Jugoslavije. Poznavanje jezika pomaže mi da produbim te odnose i prijateljstva te da bolje osjetim i shvatim emocije i mentalitet, kao i, naravno, više zbog toga što se 30 godina bavim ovim, da zaista steknem bolje razumijevanje, barem, nedavne istorije ove regije i Bosne i Hercegovine. Smatram da je to veoma važno jer možemo raditi na iznalaženju najboljih načina na koje sada možemo pomoći i koji mogu biti prioriteti našeg rada u sklopu Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini.
BUKA: Vi ste u BiH malo kraće od dva mjeseca. Svijet se mijenja takvom brzinom ovih dana, to ima veze sa izborima u Americi, sa ratom u Evropi, sa dešavanjima na Bliskom Istoku… Imamo toliki broj tektonskih promjena u geopolitici da se pitamo koliko BiH uopšte zauzima mjesto u geopolitici. Vi ste došli u BiH u trenutku kada je opet kriza. Šta ste zatekli? Koji su vaši prvi utisci?
Holcapl: Mnogo toga se trenutno mijenja u svijetu. Možda jedan od utisaka koji sam stekao u ova skoro dva mjeseca jeste koliko vlada neki osjećaj stagnacije u BiH. Čini se da su se stvari mijenjale, razvijale ili su se odluke donosile malo bržim tempom u prvih deset ili petnaest godina od kraja rata, a u zadnjih deset ili petnaest godina čini se da je nekako sposobnost donošenja odluka atrofirala. Mislim da je to stvarni problem. Razgovarao sam s nekima ranije danas o njihovoj zabrinutosti zbog toga što svijet možda više ne obraća mnogo pažnje na BiH i razvoj situacije ovdje. Možda ima istine u tome, ali dio te istine je da, s obzirom na odugovlačenja u unošenju nekih političkih promjena, manje je zahtjeva za to i manje poticaja… Ljudi vole raditi na pitanjima i temama s kojima ostvaruju napredak, gdje vide da donose i pomažu da se donesu promjene. Jedna od stvari koje me brinu jeste kako da ljudi zadrže svijest o značaju političkih dešavanja ovdje, ako sve izgleda kao da je stalo, na neki način. To je ono čime ću se, nadam se, dijelom baviti na ovoj novoj poziciji, a to je osjećaj da postoji mogućnost za poboljšanje situacije i mogućnost za promjene. Moramo ponovo razviti svijest da postoje načini za poboljšanje, za djelotvorniji rad institucija vlasti, za povećanje uticaja građana na lokalnu politiku, kako na državnom tako i na entitetskom nivou. Mnogo je raznih dešavanja trenutno u svijetu, mnogi ljudi izvan ove regije zahtijevaju da im se posveti pažnja. Mislim da najbolji način da se zadrži pažnja jeste da se ljudima pruži neki osjećaj nade i pozitivnog zamaha.
BUKA: Zadržaćemo se malo na tim pozitivnim stvarima. Mimo politike, ljudi u BiH žive obične živote, druže se jedni s drugima. Na linijama na kojima se odvijao rat, sada se odvija život. Od Dejtonskog sporazuma naovamo, nije bilo ozbiljnijih incidentnih situacija. To dokazuje da je ovaj prostor sposoban da živi normalno, da su ljudi ovdje solidan ljudski materijal. Kako nam se onda desilo da smo u permanentnoj krizi? Ja lično smatram da je ta kriza dirigovana, da političari svjesno kreiraju krizne trenutke da bi sakrili svoj nerad. To ja sebi mogu dozvoliti da kažem, vi kao diplomata ne možete. Ali iz vašeg višegodišnjeg iskustva u diplomatiji, kakvo je vaše mišljenje, da li postoji način da se ovakve situacije riješe i da stvari krenu nabolje?
Holcapl: To je teško pitanje. Da je lako stvoriti takav pozitivan zamah i dinamiku ovdje, drugi bi to davno već postigli. Svi mi u životu reagujemo na podsticaj. Kako ste opisali, ovdje se odvija normalan život. Na isti način na koji u normalnom životu reagujemo na podsticaj gdje dobijamo nagrade ili gdje ćemo uživati, tražimo takve prilike, tako izbjegavamo situacije koje su nam neugodne ili manje prijatne. Nekako se ista ta dinamika može primijeniti i na politiku. Radi se o stvaranju strukture podsticaja, ako želite, gdje političari, zvaničnici vlasti, lideri i intelektualni lideri, i ne samo ljudi koji se direktno bave politikom, već i intelektualni lideri, mediji, novinari, ljudi od uticaja poput vas koji imaju jasnu ideju o tome kakvu budućnost žele i zahtijevaju je od svojih političkih lidera. A mislim da postoji i jedan dio svega toga koji doprinosi ovom osjećaju stagniranja. Ne bih to opisao kao stalnu krizu, već više kao osjećaj zastoja, gdje jedna od stvari koja vodi do toga jeste to što postoje neki ljudi koji se potpuno ugodno osjećaju u trenutnoj situaciji te ne vide nužno mnogo lične koristi u promjenama koje možda ja ili vi vidimo kao nešto pozitivno za državu u cjelini. Radi se o stvaranju tog podsticaja gdje ćemo tome reći ne, nego da ovakvu budućnost želimo, ovakve odluke je potrebno donijeti i dobićete priliku da to učinite do mjere do koje možete pružiti podršku i biti konstruktivni i raditi na kompromisu, a ne baviti se opstrukcionizmom ili blokiranjem.
BUKA: Kompromis je najskuplja riječ u bh. politici. Svaka vrsta kompromisa za političare ovdje znači gubitak kredibiliteta nekoga ko kontroliše krizu. Ako bi kriza ovdje bila manja, bilo bi manje posla za političare koji znaju da rade samo u političkim krizama. Vi ste došli usred jedne političke krize u BiH, mnogo ranije nego što ste mislili čeka vas posao. Tek ste došli u BiH, a čekaju vas izbori za predsjednika RS. Da li će i kava uloga OSCE-a biti u izborima koji su pred nama?
Holcapl: Dakle, kao što možda znate, OSCE je tradicionalno, od samog svog početka, igrao važnu ulogu na izborima ovdje, svakako mnogo centralniju ulogu u ranim godinama Misije od kasnih 90-ih do ranih 2000-ih, u smislu da je zapravo služio kao izborna administracija koja je provodila neke od izbora. Mislim da je zapravo jedna od stvari koju ne bismo trebali izgubiti iz vida, kao što sam rekao, u prvih 10 ili 15 godina, postojao je taj veći osjećaj napretka, dio toga, na primjer, bila je uspostava izbornih vlasti u Bosni i Hercegovini koje su zapravo vrlo, vrlo efikasne i mislim vrlo hrabre u načinu na koji obavljaju svoj posao. Nastavićemo tijesno sarađivati s Centralnom izbornom komisijom i drugim tijelima izborne administracije, podržavajući ih u njihovom radu i pružajući im i tehničke savjete i određenu tehničku pomoć. Iskreno, manje za predstojeće prijevremene izbore za predsjednika RS-a, jer su to, istina, prilično jednostavni izbori. Na glasačkom listiću je samo jedna stavka. Postoji samo određeni broj biračkih mjesta, ne onoliko koliko bi ih bilo, recimo, u oktobru iduće godine za izbore na nivou cijele zemlje. A tada, na izborima na nivou zemlje, naravno, biće mnogo komplikovaniji glasački listići, procedure glasanja, procedure brojanja i slično. Dok nastavljamo pružati određenu podršku i podsticaj Centralnoj izbornoj komisiji za ove predstojeće izbore, naša Misija značajan dio pažnje je zapravo usmjerila na pripreme za opće izbore sljedeće jeseni, posebno kroz neke od projekata koje provodimo. Uradili smo pilot projekat u Brčkom za lokalne izbore prošle godine gdje smo uveli određenu izbornu tehnologiju kako bismo smanjili mogućnost izborne prevare, a takođe i pružili biračima veća uvjerenja da se, kada glasaju, njihov glas broji i da se broje samo legitimni glasovi. Dakle, nastavićemo saradnju sa Centralnom izbornom komisijom, pomažući im u nekim nabavkama ove tehnologije, obučavajući osoblje o tome kako koristiti ovu tehnologiju, educirajući birače o tome kakvo će biti njihovo iskustvo na biračkom mjestu i kako bi se ono moglo razlikovati od onoga na što su navikli na prethodnim izborima. A takođe im pomažemo da shvate zašto ova promjena u postupku zapravo predstavlja značajno poboljšanje izbornog procesa. Dakle, veoma smo angažovani u tom procesu, ali kao što kažem, s fokusom, iskreno, više na ono što dolazi sljedeće godine, za razliku od izbora koji se održavaju za samo nekoliko sedmica.
BUKA: Biću iskren, vjerovatno ste upoznati sa tim podatkom, oko 50% ljudi u BiH uopšte ne izlazi na izbore, apstiniraju. Nepovjerenje građana u izborni proces, da on može išta da promijeni, je veliko. Nepovjerenje u poštenje izbornog procesa, da se glasovi ne kradu, je ogromno. Ljudi misle da je veoma lako prevariti na izborima, a da je to teško dokazati. Šta OSCE može da uradi po tom pitanju? Koliko kao organizacija imate moć da utičete da izborni proces i sam dan izbora bude pošten?
Holcapl: Mislim da upravo takav uticaj pokušavamo postići ovim projektom na kojem radimo, usmjerenim na uvođenje novih izbornih tehnologija, uključujući i procese nabavke i druge aktivnosti s Centralnom izbornom komisijom. Radi se o većem povjerenju – da svako ko ima pravo glasa može glasati, da se ti glasovi broje i, bez obzira na izlaznost, da se broje glasovi onih koji su izašli na glasanje. I zato mislim da postoji velika prilika za poboljšanje, gdje se ne radi samo o nabavci opreme i obuci izbornog osoblja za rad s tom opremom, već i o radu s biračima kako bi razumjeli u čemu je razlika i zašto ovo čini tu fundamentalnu razliku, a posebno se odnosi na zastrašene birače, kako bi imali povjerenja u rezultate izbora. Mislim da će biti nekih izazova. To je veliki poduhvat. Već je bilo nekih kašnjenja, i to je jedna od posljedica ovakvih stagnacija, sporosti ili ometanja procesa donošenja odluka, poput isplata finansijskih sredstava koja omogućavaju izbornoj komisiji da nastavi s nabavkama. Sve ovo zvuči kao vrlo dosadni tehnički administrativni detalji, ali oni imaju vrlo praktičan uticaj u političkom smislu. To je jedan od razloga zašto je moj fokus da pozovem političke lidere da zaista donose odluke i da dozvole vladajućim tijelima da takođe obavljaju svoj posao. Mislim da to pruža izglede za stvarno poboljšanje. Svakako se nadam da će svi politički lideri podržati taj napor, zbog osnovne stvari a to je da se biračima stavi na znanje da se njihovi glasovi računaju te se nadam da bi to takođe moglo imati određeni uticaj, kao što ste naglasili, u vezi s prilično niskom izlaznošću koju smo vidjeli na izborima jer su ljudi bili obeshrabreni u smislu da li su njihovi glasovi zaista važni ili ne. Dio naših napora je usmjeren na to da promijenimo to raspoloženje kod velikog dijela stanovništva.
BUKA: Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, prisustvo međunarodne zajednice je bilo ogromno u BiH. Broj stranih organizacija, diplomata, vojnika… sada je taj broj značajno manji. Međutim, kritičari okolnosti, možda i ja spadam među njih, često komentarišu da međunarodna zajednica uglavnom posmatra situaciju u BiH, a da ne djeluje. Možda će političari iz RS reći da to nije tačno, ali visoki predstavnik je već godinama usamljena figura međunarodne zajednice, bez neke velike podrške kakva je bila ‘97-‘98. Koliko organizacija kojom predsjedavate u BiH danas realno ima šanse i mogućnosti da pomogne u okviru svoje misije, koje su granice vaše misije, gdje prestaju vaše nadležnost? Ljudi ponekad imaju pogrešna očekivanja da su međunarodne organizacije svemoguće, a to često nije tako.
Holcapl: Ne, to uopšte nije slučaj, da smo mi svemogući u bilo kom smislu, naročito kada je u pitanju Misija OSCE-a u BiH. Mislim da je jasno, kao što ste sugerisali u Vašem komentaru, da mi konkretno u Misiji OSCE-a u BiH nemamo nikakva izvršna ovlaštenja. Nemamo pravno ovlaštenje niti smo u poziciji da možemo da donosimo odluke za bilo koji nivo vlasti u Bosni i Hercegovini, bilo da se radi o kantonu, opštini, entitetu, državi ili distriktu. Međutim, kao što ste rekli, igrali smo veću provedbenu ulogu, naročito u oblasti izbora u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom, gdje smo kao Misija OSCE-a u BiH imali odgovornost u sprovođenju prvih nekoliko ciklusa izbora, ali je vremenski okvir za to bio ograničen. Iskreno, mislim da to i treba da bude svrha moje Misije, da rezultat našeg rada bude da za nas više nema posla. Ono što jeste naš posao u ovom trenutku, bez tih izvršnih ovlaštenja, je da pružamo tehničke savjete i stručno znanje, smjernice o tome koji su to međunarodni standardi i najbolji primjeri iz prakse 57 država članica naše organizacije u oblastima poput sprovođenja izbora, pravosuđa, procesuiranja ratnih zločina, predmeta borbe protiv korupcije, a mnogo radimo i na sistemima obrazovanja i unapređenju nastavnih planova i programa. Mislim da u svim tim oblastima još uvijek igramo uticajnu ulogu i možemo da pružimo pomoć, ali to je savjetodavna uloga, uloga pružaoca pomoći, a ne uloga donosioca odluka. Kao što ste rekli, poput mnogih drugih međunarodnih misija, ali je vjerovatno najdramatičniji primjer Misije OSCE-a u BiH, mada nisam zapravo siguran koliko su osoblja imali prije 30 godina, prešli smo put od hiljada ljudi do sadašnjeg broja od tri stotine. Dio razloga leži u tome što mi ne sprovodimo izbore, tako da nema potrebe da osoblje Misije bude prisutno na svakom biračkom mjestu u državi. Međutim, ono što imamo među tih tri stotine ljudi je enormno iskustvo i stručno znanje koje možemo da ponudimo našim partnerima ovdje u Bosni i Hercegovini, u svim oblastima kojima se bavimo. Tako da smatram da je uspostavljena odgovarajuća ravnoteža i nadam se da imamo zapravo otvoren put ka tome da u narednim godinama prosvjetni radnici, Centralna izborna komisija, Visoki sudski i tužilački savjet ili Sud Bosne i Hercegovine u osnovi steknu sva znanja koja možemo da im ponudimo te će tada naš posao ovdje biti završen, a mi ćemo otići dalje.
BUKA: Zvuči idealno.
Holcapl: Da, a smatram da je bilo i onih koji su mislili da ćemo mnogo ranije stići do ove tačke, no šta je tu je.
BUKA: Kako vidite prioritete u okviru misije, već ste rekli da se pripremate za opšte izbore naredne godine, a ovdje su svaki izbori sudbonosni, tako se barem predstavljaju građanima, ali na ovima se treba odlučiti i o evropskom putu BiH, koliko je on siguran, izvjestan, da li će partije koje osvoje zbore biti u stanju da sprovedu taj put do kraja, što je ključno pitanje za sve ljude koji žive ovdje, neka vrsta nade, da se vide neke promjene. Koji su vaši konkretni zadaci kojima realno možete doprinijeti na političkom i društvenom nivou?
Holcapl: Dakle, što se tiče prioriteta, mislim da postoji jedan središnji dio našeg mandata koji igra glavnu ulogu u našem radu, a odnosi se na ono o čemu smo ranije razgovarali u vezi sa raspoloženjem u državi, u smislu stagnacije u institucijama vlasti i donošenju odluka. Glavni cilj našeg cjelokupnog djelovanja, bez obzira na konkretnu oblast, je da pokušamo da pomognemo i opremimo institucije vlasti Bosne i Hercegovine, a pod tim podrazumijevam institucije na državnom nivou, podrazumijevam institucije Republike Srpske, institucije Federacije BiH, Brčko distrikta BiH, kantona, opština, kako bi sve te institucije vlasti mogle da zapravo funkcionišu djelotvorno i da budu u mogućnosti da donose odluke koje bi građani ove države trebalo da očekuju od svojih lidera, bez obzira da li se radi o rukovodiocima organa vlasti ili političarima. Takođe, mislim da je od temeljne važnosti da građani budu uvjereni da su odluke koje donose njihovi politički lideri zapravo u interesu države, a ne samo u interesu političara ili donosilaca odluka. To je ideja vodilja svih naših aktivnosti. Očigledno, unutar tog mandata, kao što smo spomenuli, trošimo mnogo vremena i energije na izborni proces i pružanje podrške njegovom poboljšanju kroz projekat uvođenja novih izbornih tehnologija. I dalje mnogo sarađujemo sa pravosuđem, na svim nivoima u ovoj državi, i u smislu praćenja procesuiranja predmeta, i osiguranja nepristrasnosti kao i prijavljivanja imovine i osiguranja transparentnosti. Mnogo radimo u oblasti reforme obrazovanja, da pokušamo da nastavni planovi i programi u cijeloj državi razvijaju više vještina kritičkog mišljenja i da budu više orijentisani ka učeničkim dostignućima nego ka ulaznim informacijama, u smislu „ovo su datumi koje učenici treba da zapamte“. Ne radi se samo o tome, već da se učenici osposobe da razmišljaju i da primjenjuju ono što nauče iz istorije na sadašnjost ili na budućnost. Ima mnogo posla. Nastavićemo vrijedno da radimo na slobodi medija i na jačanju parlamenata, u smislu određenih zakonodavnih napora. Promovišemo osnovna ljudska prava sa mnogim od naših zakonodavnih partnera, u pogledu nekih zakona koji se mogu usvojiti, a iskreno, neki zakoni možda predstavljaju veći rizik i opasnost i možda ih ne treba usvojiti. Potom smo, naravno, takođe mnogo radili i zapravo postigli priličan uspjeh u pružanju pomoći uspostavljanju različitih antikorupcionih programa. I preventivnih, sa jedne strane, i kaznenih, sa druge strane. Dakle, pokušali smo i da spriječimo korupciju putem veće transparentnosti kroz učešće građana, prijavljivanje imovine zvaničnika, i slično, ali i sa kaznenog aspekta, osiguravajući da otkriveni predmeti korupcije budu pravilno istraženi i da postoji odgovornost te da sudovi mogu da djelotvorno vode takve postupke. Još uvijek smo aktivni. Tri stotine ljudi nije malo, tako da još uvijek imamo mnogo kadrovskih resursa koje možemo usmjeriti na projekte. Tako da se nadam da smo, po mišljenju Vaših slušalaca i gledalaca, i dalje veoma aktivni i da radimo na mnogim pitanjima koja su im od važnosti, čak i ako ne pokrivamo sva ta pitanja. Takođe bih trebao da spomenem da promovišemo veću saradnju između opština sa obje strane entitetske linije, u vezi sa temama kao što su odgovor na prirodne katastrofe ili požare, ili upravljanje otpadom, ili u vezi sa drugim zaista praktičnim uslugama koje vlasti treba da pružaju svojim građanima, uslugama čije je pružanje bolje kada se odvija u koordinaciji sa komšijama i organima vlasti susjednog entiteta ili opštine. Tu smo takođe postigli određeni uspjeh u smislu saradnje načelnika različitih opština/općina. Pokušavamo da izgradimo određeno povjerenje i takođe radimo sa mladima, da bismo više povezali zajednice, gradove i opštine. Dakle, radimo mnogo toga, a nadam se da oni sa kojima sarađujemo osjećaju da dajemo pozitivan doprinos.
BUKA: Zamislili ste popriličan broj aktivnosti, to je puno posla za relativno malu misiju.
Holcapl: Najveći mi je izazov da pokušam da sve to zapamtim. Mislim da zapravo nisam izričito spomenuo, među osnovnim ljudskim pravima, napore usmjerene ka promovisanju slobode govora i slobode medija, koji predstavljaju, po mom mišljenju, jedan od elemenata od vitalnog značaja za svaku demokratsku državu.
BUKA: Sve što ste rekli su ključni problemi našeg društva. To su stvari koje opterećuju naš napredak i našu svakodnevnicu već godinama. Rješavanje tih problema je naše približavanje normalnom životu, nije to nikakav ekskluzivitet, niko to ne traži od nas, a da nije tražio od nekog drugog. Ako želimo biti u klubu normalnih država u kojima se poštuju ljudska prava, slobode medija, u kojima je korupcija mala, mi ćemo se kao društvo morati potruditi .
Holcapl: Vjerujte mi, kao što sam ranije rekao, mnogo sam vremena proveo radeći za vlasti SAD-a na tom pitanju, u Hrvatskoj, ali je to bila vrlo slična lista poslova, zadataka i programa na kojima smo i tamo radili.
BUKA: I čini se da se u Hrvatskoj, ako ništa, sve više ljudi hapsi zbog korupcije, neke stvari su se promijenile nabolje. Situacija u medijima je tako-tako, pratim hrvatske medije i neke stvari se mijenjaju nabolje. Te male pobjede država iz regiona i nama mogu biti primjer da bismo i mi trebali da unaprijedimo svoje živote… Počeli smo s tim da ste neko ko je iz Kalifornije došao ovdje, pa bih da time i završimo. Ne bih se složio sa vašom suprugom, meni je Kalifornija predivna, bio sam više puta. Mislim da je vožnja autom od Los Anđelesa do San Franciska nešto najljepše što se može doživjeti.
Holcapl: Divno je, kada put nije poplavljen.
BUKA: Imao sam sreću da putujem po sunčanom vremenu…Za sami kraj razgovora, šta poručiti građanima koji žive u BiH, a da oni to već ne znaju. Nisam vam dao lak zadatak. Šta poručiti mladima koji ne vide nikakavu šansu u ovoj zemlji. Većina mladih razmišlja da ovu zemlju zauvijek napusti. Taj postotak je prije deset godina bio 70% mladih koji su u jednoj anketi rekli da, kada bi im se pružila prilika, napustili bi BiH odmah. Mi živimo te postotke. Možda ne mogu svi da odu, ali ako razmišljate o svojoj budućnosti u nekoj drugoj zemlji, to je veliki gubitak za ovu zemlju. Zašto vrijedi ovdje ostati i boriti se?
Holcapl: Dozvolite mi da prvo kažem da i moja supruga misli da je Kalifornija divna. Međutim, takođe bih rekao da sam u ovih sedam sedmica koliko sam ovdje već mnogo vremena proveo u vožnji širom Bosne i Hercegovine. Mislim da sam prešao nekoliko hiljada kilometara, a na putevima u Bosni i Hercegovini to nije nužno lagan zadatak, ali je ljepota ove zemlje jedno od velikih iznenađenja. Prolazio sam ranije ovuda nekoliko puta, ali je sama dramatičnost pejzaža koju osjećate svuda u Bosni i Hercegovini predivna. Tako da mislim da se zaista, na mnogo načina, može uporediti sa ljepotom prirode u kojoj sam odrastao u Kaliforniji. Kada je riječ o poruci mladima Bosne i Hercegovine, a na neki način to nije poruka samo mladima, već poruka svima u Bosni i Hercegovini, ona bi bila sljedeća: Treba dobro da razmislite i da razumijete kakva želite da bude Bosna i Hercegovina. Šta je vaša vizija budućnosti Bosne i Hercegovine? Potom to aktivno zahtijevajte od vaših političkih lidera i rukovodilaca organa vlasti, kao i lidera vaših zajednica, a ako ne vidite političke lidere koji imaju stvarnu viziju o tome kakva bi ta budućnost trebala da bude, možda je to onda razlog, ako vi znate šta želite za državu, da se aktivnije angažujete. Kao što sam već rekao, ljudi reaguju na podsticaje, a do građana ove države je da podstaknu svoje političare. To nije nužno lako, a ponekad će osjećati da se sistem urotio protiv njih, ali jedini način da vidite promjenu je da zahtijevate promjenu, a jedini način da zahtijevate promjenu je da imate zamisao o tome koje su to konkretne promjene koje želite i očekujete. To bi bilo moje ohrabrenje, moj savjet, kako god ga nazvali, sigurno usmjeren ka mladima, za koje se nadam da još nisu zauzeli stav koji ste opisali kao „ništa se ne može promijeniti, propali smo“, već da imaju entuzijazam i ponešto od optimizma mladosti. A za one možda malo starije koji se osjećaju prezasićenim nakon godina iskustva, pokušajte da vratite taj optimizam. Međutim, to u osnovi zavisi od toga da li znate kakvoj promjeni težite? Morate da imate neku zamisao o tome kakva želite da vam država bude te, shodno tome, kakva vlast bi to ostvarila i kakvi političari bi te organe vlasti pretvorili u realnost. Dakle, nastavićemo da se trudimo i, kao što sam rekao, da kroz neke naše aktivnosti u zajednici pokušavamo da promovišemo tu vrstu političkog angažmana i angažmana zajednice, te se nadam da ćemo dobiti pozitivan odgovor od javnosti. Rekao bih da imamo mnoštvo odličnih programa u kojima učestvuje mnogo izuzetnih ljudi, naročito mladih. Nadam se da nam to svima daje nadu.
BUKA: Poprilično solidan odgovor.
Holcapl: Da li je uvjerljivo? Vjerujete li da to može da se dogodi? Sada je moj red da postavim pitanje.
BUKA: To je ta logika koju lično zagovaram. Vizija šta želimo i participacija. Ključno je učestvovanje. Promjena neće doći ako ne budemo učestvovali, izbori su samo jedan način. Postoji mnogo načina, nakon izbora, da utičemo na naše politike, da zainteresujemo i druge za našu zemlju i sami sebe. Ako mi nismo zainteresovani za našu zemlju, zašto biste vi bili zainteresovani više od mene.
Holcapl: To je opravdano pitanje.
BUKA: Dobro je da imate interes, da želite da nam pomognete, ali na kraju ćemo mi morati riješiti sva svoj otvorena pitanja i hvala vam što želite da nam pomognete u tome. Hvala vam na razgovoru, bilo je zadovoljstvo.
Holcapl: Hvala vam. Zaista sam uživao.