Kao i svugdje u
svijetu, i ovdje u Bosni i Hercegovini (BiH) djeca s teškoćama su najranjivija i najmarginaliziranija
skupina. Često su ne samo isključeni iz osnovnih socijalnih usluga poput
zdravstva i obrazovanja, već ih se doživljava i kao teret za porodice i
društvo. Mnoge porodice teško mogu odgovoriti na potrebe te djece zbog nedostatka
sistema podrške, a stigma i tabui pogoršavaju ovu situaciju. Kao rezultat toga,
mnoga djeca s teškoćama u razvoju završe u institucijama ili zadržana kod kuće, propuštajući priliku da
razviju svoje potencijale i sposobnosti.
Međunarodna
klasifikacija funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja (MKF) okvir je za
klasifikaciju funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja na nivou pojedinca i
populacije. Kako se funkcioniranje i invaliditet pojedinca uvijek javljaju u
socijalnom kontekstu, MKF također uključuje brojne faktore u okruženju.
Kao vodeći
zagovornik prava svakog djeteta da napreduje, uči, učestvuje i bude zaštićeno, UNICEF BiH radi s
vlastima i relevantnim partnerima na unapređenju odgovora sistema na potrebe djece s teškoćama u razvoju kroz sveobuhvatnu
i multisektorsku prizmu, počevši od ranog otkrivanja razvojne smetnje ili invaliditeta,
kroz ranu intervenciju, uključivši obrazovanje, zdravstvo i socijalnu zaštitu.
Praksa je pokazala apsolutnu nužnost uvođenja MKF-a umjesto postojećeg i široko
primjenjivanog medicinskog modela klasifikacije invaliditeta.
Regulativa o kategorizaciji djece sa
teškoćama koja je na snazi u većini administrativnih jedinica u BiH, zasnovana
je na pretežno medicinskom pristupu, koji djecu kategorizira u odnosu na stepen
i vrstu invaliditeta, a u potpunosti izostavlja komponentu procjene djetetovog
funkcionisanja, kao i procjene faktora okoline koji utiču na razvoj djeteta.
Kako je rekla jedna od majki uključenih u
naše intervencije: “Raniji način procjene mi je slamao srce. Kako se može
procijeniti moje dijete za deset minuta i bilo šta zaključiti?”
Glavne promjene u reformi sistema procjene
djece su pomjeranje fokusa sa dosadašnje prakse otkrivanja invaliditeta i
postavljanja dijagnoza, na osnaživanje djeteta i porodice, utvrđivanje
djetetovih sposobnosti, potreba i interesovanja, te prilagođavanje okruženja
njima.
UNICEF BiH je u 2019. godini proveo analizu
zakonskih rješenja i praksi koja se koristi za procjenu djece sa teškoćama u 10
kantona Federacije BiH (FBiH), kao osnovu za izradu mape puta za reformu, u
bliskoj konsultaciji sa nadležnim vlastima iz oblasti zdravstva, obrazovanja i
socijalne zaštite. Cilj reforme je prilagođavanje procjene djece sa teškoćama u
skladu sa MKF-om u svih 10 kantona u FBiH – od kojih su dva kantona –
Hercegovačko-neretvanski (HNK) i Zeničko-dobojski identificirani kao prvaci za implementaciju novog pristupa. Od sredine
2022.godine i Unsko-sanski kanton se pridružio ovoj inicijativi.
Do sada je
postignut značajan napredak u HNK i ZDK jer su imenovane grupe stručnjaka
uspjele izmijeniti podzakonske akte i izraditi pravilnike i vodiče za
obuku/usmjeravanje stručnjaka iz sektora zdravstva, obrazovanja i socijalne
zaštite. Ova dva kantona su pioniri u tom nastojanju u zemlji i regiji. Ova
reforma podrazumijeva potpuno novi pristup i pozitivan iskorak prema pružanju sveobuhvatne
podrške djeci s teškoćama u razvoju i njihovim porodicama. Novi sistem se
zasniva na uključivanju svih resursa u
zajednici, s ciljem izrade individualnog plana podrške za svako dijete ponaosob.
Izuzetno je važno
da ovaj novi sistem procjene i upućivanja djece istovremeno prati i razvoj usluga jer je procjena
samo prvi korak u procesu. Stoga UNICEF
nastavlja pružati podršku sektorima obrazovanja, socijalne i dječje zaštite te
zdravstva, kroz daljnji razvoj inkluzivnog obrazovanja, ranog razvoja djece i
niza socijalnih usluga u domeni podrške djeci i porodicama. Osim toga, novi
proces procjene invaliditeta i upućivanja bit će olakšan i podržan kroz razvoj
inovativnih digitalnih rješenja, web-baziranog sistema praćenja, koji će biti
dostupan pružateljima usluga koji su uključeni u pružanje podrške djetetu i porodici.
Novi sistem omogućit će razmjenu važnih informacija u realnom vremenu, čime će
se omogućiti pravovremena i koordinirana reakcija, čiji je izostanak prepoznat
kao jedan od najproblematičnijih u dosadašnjem sistemu.
Izvještaji s
terena pokazuju da je ideja vrlo dobro prihvaćena iako nije uvijek lako prihvatiti
novitete. No, dojmovi stručnjaka, pružatelja usluga i porodica, dokazuju da ako
je nešto novo i nepoznato, ne znači da nije dobro i da neće uspjeti.
I dok majka s
početka ove priče, već osjeća razliku u sistemskom pristupu svome sinu i sada
se veseli upisu u školu, od čega je prije samo godinu dana zazirala, mi u
UNICEF-u nastavit ćemo podržavati reformu i zagovarati ključna ulaganja u: generisanje podataka o djeci s teškoćama u
razvoju kroz postojeći sistem upravljanja informacijama i kroz populacijske ankete,
podizanje svijesti o invaliditetu, transformaciju rezidencijalnih ustanova
za djecu s teškoćama u razvoju, prava i usluge za jačanje porodica, veća budžetska
ulaganja u socijalne usluge za djecu, te konačno ulaganje u infrastrukturu kako
bi se omogućio pristup.
Proces reforme je
započeo i svi imamo ulogu u njemu. Formula je jednostavna; svako dijete ima sposobnosti
odnosno funkcije koje se mogu dalje jačati. Potrebno ih je prepoznati i
osmisliti individulani plan podrške koju
će pružiti svaki pojedinačni akter u okruženju djeteta. Rezultat je da djetetu
omogućimo da razvije svoj puni potencijal umjesto prijašnjeg fokusiranja na
dijagnozu odnosno invaliditet.
Kolumna dr.
Rownak Khan, predstavnice UNICEF-a u Bosni i Hercegovini