Posljednji podaci institucija u Federaciji BiH nisu optimistični kada je riječ o ekonomskoj situaciji. Podatak koji zabrinjava još od početka godine je onaj koji govori o gubitku radnika u ovom entitetu.
Od početka ove godine do sredine septembra Federacija BiH je ostala bez nešto više od 6.500 radnika. Na kraju augusta bilo je skoro 10.000 radnika manje, ali je povratak na posao radnika u obrazovanju učinio da se ovaj broj smanji.
Osim smanjenja broja radnika, problem koji se u Federaciji ne može zanemariti jeste da entitet završava godine u budžetskom deficitu. Istovremeno, Vlada FBiH se sve više zadužuje.
O ovim temama za Buku je govorio profesor na Ekonomskom fakultetu u Zenici Jasmin Halebić.
Posljednja dva izvještaja Porezne uprave Federacije BiH kažu kako je na kraju augusta bilo skoro 10.000 radnika manje nego na početku godine, a da je 17. septembra preko 6.500 radnika manje. Zbog čega smo, profesore Halebiću, ostali bez ovoliko radnika?
– Pored sezonskih utjecaja koji su prisutni u kretanju broja (ne)zaposlenih, nekoliko faktora će vjerovatno nastaviti vršiti pritisak na broj zaposlenih. Jedan od tih faktora je zabrana rada nedjeljom za trgovine u FBiH. Naprosto, kada se tržište smanji, a ono se smanjuje u oblasti trgovine, jer umjesto sedam radnih dana sada ih je šest, jedan dio zaposlenih u trgovačkim subjektima se pojavljuje kao višak. Drugi faktor je tehnološki razvoj, nove tehnologije su sve manje radno-intenzivne i određenim preduzećima neće biti potreban isti broj zaposlenih. Sljedeće što je važno imati na umu jest transformacija nekih industrija u FBiH poput rudarstva u kojem se događa smanjenje proizvodnje i praktično zatvaranje rudnika. Budući da poslovno okruženje u FBiH nije jači adut kao ni efikasnost javne administracije programima restrukturiranja rudnika, prekvalifikacije i zbrinjavanja radnika, ukoliko se dogodi značajno kašnjenje, se neće moći ublažiti rast nezaposlenosti u FBiH.
Prethodnih mjeseci su nas predstavnici sindikata i poslodavaca u ESV-u ubjeđivali da je broj radnika “skoro identičan kao prošle godine”, a neki su čak i kritikovali ekonomiste jer su upozoravali na posljedice. Mogu li radnici do boljeg položaja s ovakvim stavovima ESV-a?
– Zdrava i konstruktivna kritika je uvijek dobrodošla jer ukazuje na to kako se stvari mogu poboljšati u nekoj oblasti.
U ESV-u se ne trebaju plašiti konstruktivne kritike
Stoga se nijedna strana u ESV-u, ali ni ekonomski stručnjaci, ne treba plašiti konstruktivne kritike. Mi sada ulazimo u posljednji kvartal 2025. g. i efekti na tržištu rada u FBiH će se objektivno moći sagledati nakon isteka jedne godine. Na nivou godine se i inače svode računi u biznisu, pa i u javnoj administraciji. Da bi se moglo ocijeniti da li je broj radnika isti kao prošle godine ili ne, očigledno ćemo morati sačekati kraj godine. Međutim, lično ne bih se zadovoljio istim brojem radnika, očekivanja javnosti su da se broj radnih mjesta poveća. Podsjećam da je nivo zaposlenosti u BiH ispod nivoa zaposlenosti u EU. Iz perspektive domaćinstava napredak u životnom standardu bi se mogao postići ako bi u domaćinstvima bile zaposlene dvije osobe. To nas dovodi do potrebe stalnog povećanja broja zaposlenih. Prema tome, mislim da bi prema ovom pitanju trebali imati jedan proaktivan stav i pitati se šta je to bolje, šta je unaprijeđeno i da li je to dovoljno, u ovom slučaju na tržištu rada, u odnosu na prošlu godinu.
Da li je minimalno smanjenje doprinosa od sredine ove godine ublažilo ranije nastale posljedice i na čemu bi trebao biti fokus do kraja godine kada je riječ o fiskalnoj reformi?
– Fiskalna reforma koja se provodi u FBiH bi iz jedne faze deskriptivnog predstavljanja trebala bi preći u fazu kvantificiranja i izražavanja brojevima, koliko je to moguće.
Doprinosi su znatno viši od najavljenih 28%
Sjetit ćete se da je u početku najavljivano da bi se doprinosi mogli kretati oko 28%. Svjedoci smo da su oni sada ipak znatno viši, odnosno rasterećenje rada nije provedeno u mjeri u kojoj je u početku najavljeno. Da li to znači da se doprinosi neće dalje smanjivati? Tu informaciju bi trebalo komunicirati sa poslodavcima i sa sindikatima. U javnom prostoru ali i u stručnim krugovima fiskalna reforma nije predstavljena kao jedan kompletan paket reformi koji bi bio potkrijepljen podacima, brojevima i rokovima. Na taj način bi zainteresovane strane, poslodavci i sindikati, imali potpunu sliku o tome kako će ekonomija u FBiH izgledati, ili bi barem trebala izgledati, nakon provedene reforme. Nedostatak informacija naravno donosi neizvjesnost koja nije dobra niti za jednu stranu u ekonomskom dijalogu. U stanju izražene neizvjesnosti manji je broj onih koji će se, na primjer, odlučiti na pokretanje vlastitog biznisa ili zapošljavanje novih radnika jer im budućnost donosi potencijalne rizike. Dakle, otvaranje novih preduzeća i novih radnih mjesta će vjerovatno biti manje nego u slučaju da je fiskalna reforma provedena kao jedan koherentan paket ekonomskih mjera.
Je li pravedno da se obrtnicima doprinosi vežu za prosječnu a ne za minimalnu platu?
– Svaka ekonomska politika ima određene efekte. Često je rezultat takav da određena kategorija građana ili biznisa dobiva neku korist a da druga kategorija doživljava smanjenje svojih dotadašnjih benefita. Ekonomska teorija kaže da je opravdano kreirati mjere koje donose korist jednoj kategoriji i pritom obeštetiti drugu kategoriju stanovništva ili biznisa. U slučaju da se obrtnicima obaveze koje plaćaju prema fondovima određuju prema minimalnoj, a ne prosječnoj plati očigledno je da bi takva mjera donijela direktne koristi obrtnicima u smislu smanjenja njihovih troškova poslovanja. Indirektne koristi koje bi se mogle očekivati su eventualno smanjenje cijena roba i usluga koje obrtnici isporučuju na tržište ili povećanje isplativosti biznisa, veća profitabilnost. Budući da su obrtnici sa svojim biznisima uglavnom usmjereni na domaće tržište, a vrlo rijetko izvoze, niže cijene njihovih proizvoda bi itekako dobrodošle domaćim potrošačima u vrijeme inflacije koja je prisutna u BiH. Jedan od efekata takve mjere bi bio smanjenje punjenja budžeta i fondova koji bi tada imali izazov kako nadoknaditi izgubljene prihode i osigurati finansiranje svojih korisnika.
Podržavate li ideju da se u okviru cjelokupne fiskalne reforme uvede oporezivanje dividende?
– Takva porezna politika u kojoj se oporezuje i dohodak od kapitala doprinosi smanjenju dohodovne nejednakosti u društvu.
Federalni revizori su objavili da je FBiH prošlu godinu završila s budžetskim deficitom od 180 miliona KM, što je više za 131 milion KM u odnosu na godinu ranije. Također, u 2024. godini Vlada se zadužila za 533 miliona KM. Kako ocjenjujete ovakvo ekonomsko planiranje i rukovođenje javnim novcem?
– U vezi sa upravljanjem javnim finansijama, i posebno zaduživanjem, ključno je pitanje za šta su namijenjena sredstva iz zaduženja.
Ako zaduženja idu na plate i naknade, to je dugoročno neodrživo
Ukoliko se FBiH zadužuje za kapitalne projekte koji imaju svoju ekonomsku računicu i donose dugoročne benefite građanima i biznisima u FBiH, kao što je izgradnja infrastrukture, tehnološki razvoj itd, onda su takva zaduženja opravdana. Ako je namjena zaduženja tekuća potrošnja (plate i naknade, tekući transferi, itd.), onda takva politika zaduženja ne može biti dugoročno održiva. Mislim da bi se građanima u FBiH trebalo sasvim jasno kazati koliko je planirano zaduženje u jednoj godini i u koje svrhe se namjerava utrošiti.
Vlast u Kantonu Sarajevo kaže da je situacija izazovna nakon što je ovaj kanton zbog smanjenja pondera ostao bez 350 miliona KM u posljednje tri godine. Vlast u KS-u tvrdi da je ova odluka Parlamenta FBiH bila nepravedna. S obzirom da ste bili ministar finansija u KS-u, kako Vi gledate na smanjivanje prihoda ovom kantonu?
– KS je daleko najrazvijeniji kanton u FBiH. U poređenju sa drugim kantonima ta razlika je višestruka. Na primjer, KS je u odnosu na USK razvijeniji pet puta, a u odnosu na prvi sljedeći kanton po razvijenosti, a to je ZHK gotovo dva puta. Ako se želi postići uravnoteženi razvoj onda su fiskalna izravnanja neophodan alat kojim dio javnih prihoda u manje razvijenim sredinama dolazi od onih koji su razvijeniji. Promjene zakona o pripadnosti javnih prihoda nisu umanjile nivo razvijenosti u KS kada se posmatra 2024. g. u odnosu na period prije izmjena zakona. U kratkom i srednjem roku efekti izmjena tog zakona nisu prisutni, premda će u dugom roku KS morati povećati neke druge javne prihode ukoliko želi održati ovaj nivo budžetske potrošnje. U protivnom, neminovno je smanjenje rashoda što bi moglo utjecati na nivo razvijenosti u KS u smislu njegovog smanjenja, odnosno manje razlike između razvijenosti KS i drugih kantona u FBiH.