Milorad Dodik već mjesecima vodi politiku tvrdog otpora institucijama Bosne i Hercegovine kroz stalne blokade i povlačenje svojih kadrova iz procesa donošenja odluka.
Posljednji primjer je neusvajanje Reformske agende, čime je direktno ugrožen Plan rasta vrijedan gotovo milijardu eura – od čega bi značajan dio završio upravo u Republici Srpskoj.
Najveće posljedice, međutim, osjećaju građani RS-a. Njihov životni standard se urušava, a perspektiva sužava.
Pitanje koje se postavlja jeste: hoće li Dodik popustiti i dati “zeleno svjetlo” za deblokadu institucija ili će nastaviti do kraja – putem separatizma, prijetnji otcjepljenjem i potpunog raskida odnosa s BiH?
Takav scenario vodio bi RS u međunarodnu izolaciju, ekonomski kolaps i dalje osiromašenje naroda. Projekti koji bi donijeli nova radna mjesta, stabilnije finansije i investicije stavljeni su na čekanje, dok Dodik vlastiti politički opstanak stavlja ispred interesa građana.
U međuvremenu, obični ljudi u RS-u postaju taoci političkih igara koje služe samo jednom cilju – da Dodik pokaže kako bez njega nema odluke na nivou BiH.