Firma TMD Group iz Gradačca već 21 godinu proizvodi autodijelove i komponente u metalnoj industriji, zapošljavajući 800 radnika.
Najveći dio njihovih proizvoda koristi se za transportna sredstva: kamione, automobile, brodove…
Većinu svojih proizvoda plasiraju na tržite Evropske unije, no od nove godine prijeti im pad proizvodnje zbog uvođenja Mehanizma EU za prilagođavanje emisija ugljenika na granicama (CBAM).
“Nećemo biti više konkurentni”, kaže za Buku Adem Hanić, vlasnik TMD Group.
Samjenje konkurentnosti za posljedicu ostavlja mogućnost gubljenja poslova što će se na kraju najviše odraziti na radničku klasu.
“To bi značilo i otpuštanja radnika”, upozorava Hanić čija fabrika koristi prljavu energiju iz Elektroprivede BiH koja iz uglja proizvodi struju.
“Mi smo instalirali sebi nekih pet megavata da bi mogli dio te prljave energije smanjiti i da mi možemo naše proizvode opravdati zelenom energijom, ali ne nadamo se mnogo. Od države ništa ne očekujemo da uradi jer nije ni do sada. Pokušaćemo se održati na tržištu”, dodaje Hanić.
No, to će biti izuzetno teško. CBAM koji je u primjeni od 2023. ali se naplaćuje tek od 1. januara 2026. najviše će pogoditi proizvodnju električne energije, cementa, čelika, željeza, vještačkih đubriva, aluminija i hidrogena.
“Naši proizvođači, koji u velikoj mjeri koriste energente iz uglja i drugih fosilnih goriva, suočit će se s dodatnim troškovima koji će njihovu robu učiniti skupljom i manje konkurentnom na europskom tržištu”, kažu za Buku iz Udruženja poslodavaca FBiH.
Uvođenje karbonskih taksi imaće značajan utjecaj na konkurentnost domaće privrede, posebno izvoznika u EU.
To će, neminovno je, dovesti do smanjenja izvoza, gubitka tržišta, usporavanja privrednog rasta, a moguće i zatvaranje određenih kompanija, ukoliko se ne preduzmu pravovremene mjere prilagođavanja.
Šta je CBAM?
CBAM ili Mehanizam prekograničnog usklađivanja ugljenika (eng. Carbon Border Adjustment Mechanism) je instrument Evropske Unije koji se koristi u borbi protiv klimatskih promjena i zaštite životne sredine.
Nina Vujanović, ekonomistkinja i konsultantica Bruegela, think tanka iz Brisela za Buku objašnjava da je CBAM međunarodni instrument koji funkcioniše kao neka vrsta „takse“ nametnute samo uvoznicima čija proizvodnja šteti životnoj sredini, kroz emisiju ugljenika.
U okviru EU, firme čija proizvodnja ostavlja ugljenični trag, dodaje Vujanović, već dugi niz godina plaćaju tkz. ETS (emission trading system) potvrde (certifikate) a sve sa ciljem motivacije preduzeća-zagađivača na prelazak na zelene vidove proizvodnje.
„Cilj ovog instrumenta EU je da pospješi čistiju proizvodnju, bez tragova ugljenika, i to ne samo unutar EU, već od 2026. i na međunarodnom planu. Takođe cilj je i da se firme-uvoznici tretiraju kao i firme unutar EU koje plaćaju ETS potvrde“, dodaje Vujanović.
Iz Delegacije Evropske unije u BiH kažu kako izvoznici u EU tokom prelazne faze započete 1. oktobra 2023. godine moraju dostavljati kvartalne izvještaje o ugrađenim emisijama CO2. Isto će raditi i od 1. januara 2026. ali uz nadoknadu zbog zagađivanja okoliša.
“Potpuna primjena CBAM-a, uključujući obavezu kupovine CBAM certifikata radi pokrića stvarnih emisija CO2, počinje 1. januara 2026. godine.”
Ogromne posljedice na privredu
Otkazi, smanjenje proizvodnje, nekonkurentnost… To bi mogle biti posljedice na privredu Bosne i Hercegovine budući da država ne radi ništa kako bi se smanjile emisije CO2. No, tačnih procjena još nema.
Karbonske takste odnosno CBAM će, prema uvjerenju Udruženja poslodavaca FBiH, najviše smanjiti konkurentnost proizvođača električne energije, cementa, čelika, željeza, vještačkih đubriva, aluminija i hidrogena, ali neposredno i druge privredne grane.
“Naši proizvođači, koji u velikoj mjeri koriste energente iz uglja i drugih fosilnih goriva, suočit će se s dodatnim troškovima koji će njihovu robu učiniti skupljom i manje konkurentnom na europskom tržištu. To može dovesti do smanjenja izvoza, gubitka tržišta, usporavanja privrednog rasta, a moguće i zatvaranje određenih kompanija, ukoliko se ne preduzmu pravovremene mjere prilagođavanja”, upozoravaju iz Udruženja.
Šta može uraditi država BiH?
CBAM se odnosi na sve države izvoznice u EU, pa i na Bosnu i Hercegovinu koja nema previše mogućnosti da zaobiđe EU pravila.
“Prema zakonima EU, ne postoji pravni osnov za odgađanje navedenog roka do 2027. godine za Bosnu i Hercegovinu ili bilo koju drugu zemlju koja nije članica EU”, pojašnjavaju iz Delegacije EU.
Azra Berbić iz ekološke organizacije “Atelje za društvene promjene” ocjenjuje da je uvođenje CBAM sistema od početka naredne godine jasan pokazuje koliko je neodgovoran i poguban pristup vlasti u Bosni i Hercegovini prema pitanjima koja direktno određuju našu ekonomsku i društvenu budućnost.
Objašnjava da je Evropska unija godinama unazad upozoravala i davala dovoljno vremena da se pripremimo za ovaj proces, da donesemo potrebne zakone i uspostavimo tržišne mehanizme poput berze, koji su preduslov za funkcionisanje sistema.
“Umjesto toga, političke elite su ponovo zakazale, pretvarajući ovo ključno pitanje u puku borbu za kontrolu nad vrećama potencijalnog profita od certifikata, naplate i sistema kontrole, dok su interesi radnika, privrede i cijelog društva ostali potpuno zanemareni”, govori Berbić.
Ocjenuje da se energetski sektor godina urušava, i umjesto njegovog unapređenja, jedini interes vlasti je bogaćenje privilegovanih krugova.
“Ova vlast je imala priliku da pripremi društvo i privredu, ali je izabrala da se bavi političkim kalkulacijama i raspodjelom moći umjesto budućnošću zemlje. Zato će Bosna i Hercegovina ući u narednu godinu nespremna i ponižena na granici Evropske unije, dok će teret pogrešnih odluka pasti na leđa ljudi koji najmanje mogu utjecati na ovakav razvoj događaja”, skeptična je Berbić.
Kada bi političari zasukali rukave BiH bi mogla izbjeći karbonske takse. Otklanjanjem uzroka – odnosno odricanje od prljave energije što je skoro nemoguće u kratkom roku ili da uvede svoje takse.
U prevodu, zemljamože da uspostavi nacionalni sistem trgovine emisijama (ETS), koji je ekvivalentan ETS-u u EU, ili da dokaže da se na njen izvoz primjenjuje cijena ugljika koju EU priznaje kao ekvivalentnu.
“Ako takav sistem bude u potpunosti operativan i zadovolji kriterije EU, tada se CBAM certifikati neće morati kupovati za obuhvaćene proizvode”, kažu iz Delegacije.
Država bi mogla raditi i na smanjenju proizvodnje prljave energije, ali proizvođači u to ne vjeruju.
Dio izvoznika će možda uspjeti da zaobiđe plaćanje ovih taksi jer postoji nekoliko izuzetaka.
„Oni se uglavnom odnose na manje firme koje sporadično izvoze prozvode targetirane CBAM mjerama i ne u velikim količinama“, pojašnjava Vujanović.
Ona dodaje da BiH može pomoći bh. izvoznicima i spasiti ih taksi. Za početak da država postane dio energetske unije EU nakon čega firme izvoznice ne bi morale plaćati CBAM potvrde.
„Plan rasta Evropske komisije koji je donijet još u 2023. a važi do kraja 2027. predviđa integraciju energetskog tržišta EU sa energetskim tržištem Balkana, čime bi se CBAM „carine“ (tj. Sertfikati) izbjegle. U tome BiH takođe treba vidjeti šansu. No, za to je potrebno da se uskladi regulativa, a neki od prvih preduslova su usvajanja i implementacije Zakona o energetici i Zakona o prekograničnoj razmjeni električne energije i prirodnog gasa“, pojašnjava Vujanović.
Šta mogu uraditi izvoznici?
Hanić kaže kako su se poslodavci sastajali sa političarima sa entitetskog nivoa i kako su vidjeli da postoji dobre volje, ali da je ovo pitanje koje se rješava na državnom nivou.
Već sada je jasno da BiH neće uspjeti ispuniti zahtjeve za zaobilaženje karbonskih taksi pa su izvoznici prepušteni sami sebi.
„Firme koje su pogođene CBAM potvrdama bi morale ulagati u čistije vidove proizvodnje, što bi moguće moglo smanjiti otisak ugljenika koji emitiju, a stoga i troškove po osnovu plaćanja CBAM potvrda“, kaže Vujanović.
Glavne prepreke na tom putu su nedovoljne podsticajne mjera države, nedostatak investicija u zelene tehnologije, visoka zavisnost od uglja i fosilnih goriva kao i zastarjele tehnologije i propisi.
Poslodavci apeluju da je država ta koja treba da im pomogne jer je njihova uloga u zelenijem poslovanju ključna.
“Trenutno kantonalne vlade daju poticaje za instaliranje solarnih panela, a i Fond za zaštitu okoliše FBiH daje poticaje. Sredstva nisu velika, ali određeni poticaji postoje. U fazi evaluacije je i javni poziv Ministarstva okoliša i turizma u Vladi TK”, dodaju iz Udruženja psolodavaca.
“Potrebno je napraviti preduslove za uspostavljanje domaćeg ETS sistema i pripremiti potrebne propise i procedure, pružiti firmama obuku, upoznati ih sa procedurama, ali i kreirati subvencije i povoljne kredite za ulaganje u energetsku efikasnost, obnovljive izvore i modernizaciju proizvodnje.
Domaće takse – manji troškovi
Izvoznici će karbonske takse svakako morati plaćati dok njihova proizvodnja ne postane zelena. No, samo je pitanje da li će plaćati punu, evropsku, cijenu ili domaću, manju.
Svaka zemlja ima pravo da uvede svoje takse koje mogu biti niže, ali BiH je daleko od toga.
„U ovom slučaju izdaci po osnovu CBAM-a za firme izvoznice su niže. Svakako je ekonomski isplativije ove namete plaćati domaćim ekonomijama, umjesto uvoznim trazištima“, sugeriše Vujanović.
Od tih prihoda BiH bi mogla davati grantove za uvođenje zelenije proizvodnje.
“Međutim, razvoj nacionalnog ETS-a zahtijeva prethodnu uspostavu funkcionalnog sistema za praćenje, izvještavanje i verifikaciju emisija (MRV), što podrazumijeva usvajanje odgovarajućeg zakonskog okvira i punu operativnu sposobnost – proces koji obično traje najmanje dvije godine. Tek tada se može razviti, usvojiti i primijeniti ETS, što zahtijeva dodatno vrijeme”, pojašnjavaju iz EU delegacije.
Izuzeće od karbonskih taksi moguće je i prilikom izvoza električne energije, ali je zato neophodno da se uspostavi berza električne energije i ispune određeni tehnički uslovi – ali ovaj izuzetak ne važi za druge proizvode obuhvaćene CBAM-om.
“Ukratko, vremenski okvir EU za CBAM ostaje nepromijenjen: Bosna i Hercegovina se mora pripremiti odmah kako bi bila usklađena sa svim obavezama od januara 2026. godine”, poručuju iz EU.
Vrijeme curi, prozivodnja često zagađuje, a to ima svoje cijenu. Za zdravlje, za radna mjesta i smanjenje konkurentnosti.
CBAM će biti primijenjen bez obzira na to koliko je Bosna i Hercegovina nespremna. Posljedice će najviše osjetiti građani i građanke, radnici i radnice, vlasnici kapitala, ali kazna za odgovorne za cijeli proces – političare, ne postoji.