Pola Federacije Bosne i Hercegovine van je tržišta rada. Statistika hladno kaže: od 1.847.000 radno sposobnih ljudi, njih 934.000 nije ekonomski aktivno.
U prevodu, pola stanovništva koje bi moglo raditi – ne radi.
A mi se svaki dan pitamo kako preživjeti, kako podmiriti račune, kako odgajati djecu u zemlji gdje sve više ljudi sjedi kod kuće ili odlazi preko granice.
Priča se da zaposlenost raste za 0,6%, da nezaposlenost pada za 0,3%, da su brojke bolje nego prošle godine. Ali nama to ne znači mnogo. Jer šta vrijedi statistika kad znamo da i oni koji rade jedva spajaju kraj s krajem, dok ogroman broj građana uopće nema posao, niti perspektivu da ga pronađe.
Još više boli kad se pogledaju razlike između muškaraca i žena. Žene čine tek nešto više od trećine zaposlenih, a među nezaposlenima ih je više nego muškaraca. I tako se vrti krug iz kojeg izgleda da nema izlaza.
Građani danas otvoreno kažu: nije nam dobro. Dok se političari prepucavaju i hvale brojkama, ljudi u Federaciji osjećaju svakodnevnu neizvjesnost, bez mogućnosti da planiraju budućnost u zemlji u kojoj pola radno sposobnog stanovništva nema nikakvu ulogu na tržištu rada.