Činjenica je da su ljudske aktivnosti dovele do istrebljenja stotina vrsta, dok se brojne druge suočavaju s drastičnim padom populacije, no znanstvenici sada tvrde da unatoč alarmantnom gubitku ne svjedočimo kataklizmi poput one koja je izbrisala dinosaure, piše CNN.
Na temelju podataka o nestanku vrsta dio znanstvene zajednice zaključio je da smo ušli u razdoblje šestog masovnog izumiranja, usporedivo s onim prije 66 milijuna godina u kojem su izumrli dinosauri. Razlika je, tvrde, u uzroku – ovoga puta to nije asteroid, već biološko uništenje koje uzrokuje čovječanstvo.
“Stope izumiranja opadaju”
Najnovija studija nudi protuargument. Dok autori navode da je pad bioraznolikosti problem, tvrde da biljke, životinje i kukci ne nestaju brzinom koja bi se mogla okarakterizirati kao masovno izumiranje. Takav se događaj definira gubitkom najmanje 75% svih vrsta u relativno kratkom geološkom razdoblju, a u 4,5 milijardi godina povijesti Zemlje dogodio se pet puta.
Autori studije ističu da su nedavna izumiranja relativno rijetka i uglavnom ograničena na specifična, izolirana staništa poput otoka. Štoviše, podaci sugeriraju da stope izumiranja opadaju, što se djelomično može pripisati pojačanim naporima za očuvanje vrsta, osobito sisavaca i ptica.
“Naglašavamo da je svako izumiranje tragedija i nikada se nije smjelo dogoditi niti se smije dogoditi u budućnosti”, izjavio je autor studije John Wiens, profesor ekologije i evolucijske biologije na Sveučilištu u Arizoni.
“U posljednjih 500 godina izumrla 102 roda”
Analiza, koju su proveli Wiens i koautorica studije Kristen Saban sa Sveučilišta Harvard, obuhvatila je podatke za više od 163.000 biljnih i životinjskih vrsta. Istraživači su se usredotočili na izumiranja na razini roda od 1500. godine do danas.
Rezultati su pokazali da su u posljednjih 500 godina izumrla 102 roda – 90 životinjskih i 12 biljnih. Među najpoznatijim izumrlim rodovima su dodo (Raphus), Stellerova morska krava (Hydrodamalis) te Cylindraspis, rod divovskih kornjača s Mauricijusa.
“Otočna staništa izuzetno su osjetljiva”
Podaci pokazuju da se većina zabilježenih izumiranja odnosi na sisavce (21 rod) i ptice (37 rodova). Ukupno to predstavlja gubitak od 0,45% od gotovo 23.000 procijenjenih rodova, što autori tumače kao relativno rijetku pojavu. Ključan nalaz studije je da se velika većina izumiranja dogodila na otocima.
“Otočna staništa izuzetno su osjetljiva na invazivne vrste koje donose ljudi i stoga nisu nužno reprezentativan pokazatelj globalnog rizika od izumiranja”, pojasnio je Wiens. Iznenađujuće, analiza je pokazala da su stope izumiranja rodova zapravo počele opadati, a vrhunac su dosegnule krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Kriza bioraznolikosti ili masovno izumiranje?
Ovi nalazi u izravnoj su suprotnosti sa studijom iz 2023. godine koja je zaključila da se izumiranja “jako ubrzavaju” te da smo usred šestog masovnog izumiranja.
Wiens, međutim, upozorava da je ta studija isključila ribe, kukce i biljke, čime je uzela u obzir samo malen dio ukupnog života na Zemlji. Autori te studije, Gerardo Ceballos i Paul Ehrlich, ostaju pri svojim tvrdnjama. “Koncept šestog masovnog izumiranja i kriza bioraznolikosti znanstveno su međusobno povezani”, poručili su.
Stručnjaci koji nisu sudjelovali u istraživanju slažu se da je ključno razdvojiti ta dva koncepta. “Trenutna kriza bioraznolikosti postoji, dok je šesto masovno izumiranje interpretativno”, rekao je Conrad Labandeira iz Nacionalnog prirodoslovnog muzeja Smithsonian.
“Rasprava o masovnom izumiranju je distrakcija”
Stuart Butchart iz organizacije BirdLife International raspravu o masovnom izumiranju smatra distrakcijom jer su trenutne stope nestanka vrsta razlog za ozbiljnu zabrinutost.
“Masovna izumiranja događaju se iznimno brzo u geološkom vremenu, ali ipak traju između desetaka tisuća do nekoliko milijuna godina”, rekao je. “Stoga nam je iznimno teško zaključiti predstavlja li posljednjih nekoliko desetljeća ili stoljeća početak još jednog masovnog izumiranja.”