Je li Bisera Turković sastankom s iranskim ministrom probila moralno dno bh. diplomatije i demokratije?

Prije dvije sedmice, Delegacija Evropske unije i Ambasada SAD-a u Bosni i Hercegovini izrazili su žaljenje što BiH nije osudila upotrebu sile nad ženama i djecom u Iranu tokom glasanja o rezoluciji UN-a. Nije trebalo dugo vremena da saznamo zašto – mi nasilnike ne osuđujemo, mi ih ugošćavamo. Tako se ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković danas sastala sa ministrom vanjskih poslova Islamske Republike Iran Hosseinom Amirom Abdollahianom. Umjesto osude, topla dobrodošlica čovjeku koji predstavlja vlast države u kojoj je ubijeno 300 ljudi tokom vala demonstricaja nakon ubistva Mahse Amini djevojke koju je pritvorila “moralna policija” jer nije nosila hidžab. Iranske vlasti zatvarale su aktiviste, demonstrante, srušile porodičnu kuću sportiskinje nakon što se takmičila bez hidžaba. Diktatura, represija, nasilje.

I umjesto da se založi za djevojčice, djevojke i žene Irana, Bisera Turković, stavljajući maramu preko glave, sumanuto grdi bh. građane da su puni predrasuda.

“Smatram da ljudska prava uključuju i pravo odjeće i neka svako oblači ono što hoće i nekad bude jednako tretiran”, rekla je Turković obraćajući se novinarima, kao da nije svjesna šta govori. Ili je licemjerna, bahata, bezobrazna ili koji već problem ima da tu rečenicu izgovori osobi sa svoje desne strane – iranskom kolegi. Kao da kritikuje žrtvu pred zlostavljačem.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Akademik Slavo Kukić za BUKU kaže da je poziv u goste iranskom ministru vanjskih poslova višestruko upozoravajući.

„On, prije svega, demaskira gospođu Turković i kao osobu i kao dužnosnika na jednoj od najisturenijih državnih pozicija. Nakon poziva u goste šefu iranske diplomacije, naime, i oslovljavanja istog dragim gostom i prijateljem, ne ostaje ni trunka sumnje da je i Alkalajeva suzdržanost u UN-u, u vezi s rezolucijom kojom se osuđuje Teheran za kršenje ljudskih prava u toj zemlji, rezultat naloga koji je dobio od gospođe ministrice. Dobra strana skandala u vezi s prijemom iranskoga „dragog gosta i prijatelja“ je činjenica da se na poziv za sastanak s istim nije odazvao najveći dio pozvanih – nažalost, prema onom što mediji objaviše, samo pozvani državni dužnosnici iz SNSD-a i HDZ-a“, rekao je Kukić.

S druge strane, dodaje akademik Kukić, diplomatski skandal u vezi s posjetom iranskog ministra vanjskih poslova svjedoči svu bijedu bosanskohercegovačke etnopolitike.

„Gospođa Turković, drugim riječima, usprkos osudama koje na račun iranskog režima dolaze sa svih strana svijeta, u prijateljsku posjetu prima šefa diplomacije zemlje koja krši ljudska prava svojih građana, ne preže ni od masovnih ubojstava onih koji se suprotstavljaju ataku režima na ista, a koliko jučer je bila u prvim redovima osude agresije Rusije na Ukrajinu. Kako to shvatiti? Isključivo kao politiku koja ne počiva na univerzalnim principima nego se pozicionira od slučaja do slučaja, u konkretnom slučaju radi li se o islamskoj  zemlji ili zemlji koja ne počiva na islamskim zakonima“, rekao je akademik Kukić.

Mali glas razuma stigao je od, inače nerazumnih, funkcionera SNSD-a, te HDZ-a BiH.

„Ista je, nažalost, priča i iza odbijanja Radmanovića i Špirića da se odazovu pozivu na prijem s iranskim ministrom vanjskih poslova. Da je, drugim riječima, iole principijelnosti u njihovom postupanju siguran sam da, kao što nisu danas bili spremni teferičiti s „dragim“ iranskim gostom, ne bi aplaudirali ni ruskom režimu nakon onoga što je učinio i još uvijek čini građanima Ukrajine. A oni to, kao i njihov šef uostalom, čine tako srčano i gotovo pa svakodnevno. Sve u svemu, dakle, i posjeta iranskoga zvaničnika pokazuje sav jad i bijedu bosanskohercegovačke etnopolitike kojoj su potpuno nevažni interesi države a na razini svetosti religijske i ine, u svakom slučaju necivilizacijske, ideologije i politike“, navodi Kukić.

Kazaz: Bisera Turković je najveća politička štetočina u BiH

Govoreći za BUKU, univerzitetski profesor Enver Kazaz kaže da je njen potez za svaku osudu, te kako nema nikakve razlike između njene podrške iranskom režimu i Dodikove podrške Putinovom režimu.

„Ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine je najveća moguća politička štetočina u ovom trenutku na političkoj sceni. Njeni odnosi sa Iranom i režimima u arapskom svijetu pokazuju da ona uopće nema zapadnoevropske liberalne vrijednosti u vidu. Da se tu nalazi u njenoj političkoj djelatnosti puka islamocentrična kvaziideologija. Inače, sve vezano za tu ministricu možemo označiti prefiksom kvazi: ona je kvazipolitičarka, ona je kvaziintelektualka, ona je tipična skorojevićka koja ima ogromno bogatstvo i ona je sebi dozvolila da legitimira iranski režim i njegovo nasilje nad građanima, uvlačeći na taj način BiH u igru koja u ovom trrenutku u globalnom kontekstu podrazumijeva mrtve ljude na ulicama iranskih gradova“, oštar je Kazaz. Podsjeća da je Turković, umjesto da vodi diplomatsku akciju, u korona krizi nabavljala hurme.

Po tome će ostati upamćena ministrica Turković, koja često posjećuje zemlje u kojima nema demokratije, koje su primjer ugrožavanja ljudskih prava i sloboda. To je i ministrica koja javno priznaje da bez stranke nema napredovanja u karijeri. To govori o njoj i partokratijskom sistemu koji predstavlja, ali, nažalost, i o državi i njenim građanima.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije