Slobodna Dalmacija donosi reportažu o gradu u BiH koji prenosimo u cjelosti.
U Republici Srpskoj, u BiH, postoji mjesto gdje vlada harmoničan suživot naroda i narodnosti, a državljani Hrvatske su itekako poželjni gosti.
Zove se Banja Vrućica, kod Teslića, a nedaleko Doboja. Malo tko iz velike umirovljeničke populacije nije čuo za to mjesto; mnogi su Dalmatinci tu bili i rado se vraćaju, a svojima prepričavaju i preporučaju terme u kojima se može vrlo povoljno napraviti “sve moguće” zdravstvene preglede po osjetno nižoj cijeni negoli u Hrvatskoj. K tomu, vrijeme tijekom cijelog boravka gostiju je fino strukturirano.
Puni pansion u Banji Vrućici može se dobiti već za tristotinjak eura za deset dana (!), a umirovljenici na ionako povoljne zdravstveno-turističke aranžmane dobiju dodatnih deset posto popusta.
Dani su u Banji ugodni i po zdravlje blagotvorni, a večeri pune druženja, žive glazbe, smijeha i plesa, što također ima, znamo to svi, terapijski učinak.
Ma Banja Vrućica je Eldorado, “Ultra” za penzionere!
Sam doček je sjajan: posluži se kavica, rakijica…
Istinabog, do tamo treba doći, krenete li autom iz Splita, predvidite nekih sedam sati ceste iako na mobilnoj navigaciji navode manje od šest. Nije baš “apdejtana”, nas je navela u šumu kod Kneževa, izgubili smo cijeli sat dok nas jedna ljubazna lokalna stanovnica nije ispravno uputila k cilju. No, kad stignete u okružje Banje, sve ćete putne nevoljice namah zaboraviti!
Umilan gradić
Naš se posjet zbio ovih dana, u lijepo doba kasnog ljeta. Cijeli je Teslić umilan gradić, središtem dominira velika fontana, preko puta nje velika je katolička crkva, u blizini je i pravoslavna, jednako lijepa. I džamija ima. Svim podjelama koje neki političari potpiruju uprkos, ovdje su svi dobrodošli.
Banja je zavodljiv kompleks smješten u brižljivo održavanom parku, gdje ima dovoljno parkirališnog prostora i sadržaja koji će svih navesti da razmisle o kojem “danu više”, čim zagaze u zonu iza rampe. Tamo vrijeme protječe i sporo i živo, kako kome paše.
Unekoliko kao da je vrijeme i stalo još u doba Rimskog carstva kad su ljudi, zahvalni zbog olakšanja svojih boljetica nakon toćanja u termomineralnom, toplom vrutku, jednom od mnogih, ostavljali, po starom običaju koji, eto, datira još iz antike, kovani novac u vodi. Zahvalnici su “darivali vrelo” novčićima, pa i prstenjem, nakitom. Takve su tople izvore bogate korisnim tvarima u Osmansko doba zvali “Ilidže”, prije su tu bili i hamami.
Nekoć su seljaci vodu u bocama nosili kući, u njoj ukuhavali kruh od kiselog tijesta koji je s tom vodom bio ukusniji i zdraviji, a prve obrise sadašnjeg, organiziranog plodouživanja termalnih izvora, banja je dobila u doba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Nedavno je tako proslavljena stogodišnjica Vrućice. Ime je dobila po toplini tih ljekovitih voda, oko kojih danas ima nekoliko lijepih hotela i bolnica, dva terapijska centra, razni bazeni te kupelji, ugostiteljski punktovi za okrjepu i osvježenje za one koji ne koriste blagodati punog pansiona, a tu je i a la carte restoran. Svega blaga tu ima.
Prve splitske laste
Dobro to zna direktor Banje dr. Dragan Bogdanić, i sam liječnik-specijalist kardiolog, koji radi i u struci u sklopu privatne ustanove. Ipak, većinu radnog vremena provodi u Banji, koja mu je nakon skoro tri desetljeća kao drugi dom.
Bogdanićeva dugovječnost na toj funkciji najbolje govori o postignutim rezultatima; lani je zabilježeno 270 tisuća noćenja, što je oko 80 posto popunjenosti svih kapaciteta Banje tijekom cijele godine! No, nije uvijek bilo tako; početkom tisućljeća korisnika i gostiju bilo je tako malo, da se ravnatelj sjeća prvih lasta iz Splita koje su- najavile proljeće i renesansu…
– Ovdje sam, u banji, od 1998., od toga kao neki rukovoditelj od 2002. godine. Tada smo radili jako loše, pa sam odlučio povući poteze, osobno se povezati s udrugama umirovljenika, najviše po Hrvatskoj. To nam je i danas udarna populacija. Sjećam se kao jučer kad sam upoznao tajnicu Udruge umirovljenika, gospođu Jadranku iz Splita, i kad nam je stigla prva grupa gostiju iz Žrnovnice! One su bile među našim prvim gošćama, žene, nekima se još sjećam imena: Asja Tomin, Justina Korodiš, gospođa Zorka…
Stigle su 2009. godine, i to kombijem kojega im je ustupilo mjesno Vatrogasno društvo. Bile su nam izuzetno važne te naše prve Dalmatinke, koje su onda pronijele dobar glas. I tako nam je krenulo – sjetno se prisjeća direktor, koji tada nije imao puno vremena za sjetu, ali niti lovorike zbog prvog uspjeha. Banju je trebalo istodobno i uređivati; bila je veoma devastirana još od Drugog svjetskog rata, a kasnije brinuti o bukingu.
Hrvati i Slovenci
– Išao sam po Hrvatskoj sa željom da “prepišem” neke ideje i našao se u objektima koji su lošiji od našeg. Pa sam se prebacio u Sloveniju, i drugdje sam išao na studijska putovanja, ono što je bilo dobro aplicirao bih kod nas, učio od boljih. Danas imamo standard koji može zadovoljiti zahtjevno hrvatsko tržište, a dolaze nam i iz Slovenije. Kroz sve ove godine i decenije uspio sam se povezati sa skoro svim udrugama penzionera u Hrvatskoj! To su nam, kažem, udarni gosti, mnogi su nam već došli kao familija… A imamo i dobre cijene, nismo se probahatili, stalno rastemo i ostajemo povoljni: evo, idemo sad sa kirurgijom, imamo već uz rehabilitaciju i estetiku, zubnu protetiku, specijalističke pretrage, ultrazvuk nam je duplo jeftiniji nego u Hrvatskoj. Kardiovaskularna, reumatološka, neurološka rehabilitacija, odličan smještaj, uređaji… Siemens je Siemens gdje god da se nalazi, a ovde su cijene koje miluju hrvatski i slovenski džep. Pa nije li to sjajno? – zaneseno će ravnatelj, agilni dr. Bogdanić, koji je svojim djelovanjem obilježio novi zenit banje čuvene još iz doba Austro-Ugarske.
Kapaciteta je sad više no ikad; pet hotela, tisuću kreveta, 70 hektara zemlje i privatni vlasnik kojemu je itekako stalo da ljudi tu budu zadovoljni, te da se, jasno je – vraćaju.
– Imamo hotel “Kardial” s četiri zvjezdice, hotele “Posavina” i “Srbija” sa po dvije, odnosno tri zvjezdice, hotel-bolnicu “Hercegovina” u dva zasebna bloka. Svi su međusobno povezani podzemnim, grijanim hodnicima, tako da se gosti ne prehlade kad šeću od bazena do bazena, od jednog do drugog sadržaja. Gradimo i novi hotel, zvat će se “Jelena” – ponosno najavljuje direktor.
U Banji Vrućici ne liječe se samo bolesni i rehabilitiraju rekonvalescenti, tu se svake godine odvijaju i likovne kolonije koje okupljaju umjetnice i umjetnike, ugoste ih i daju im materijal, uz uvjet donacije dvije slike za Banju, domaćina. Zato sve prostorije u kompleksu vrve ne samo uređajima u službi zdravlja, nego i krasnim umjetničkim djelima, uglavnom figurativnim uljima i akrilom na platnu tematski vezanim uz lokalno okruženje.
Ne fali im maslinovog ulja
– Drago mi je da se ovdje osjećaju ugodno svi: bolesni i zdravi, stariji i mlađi. Hajde, dobni prosjek nam je “60 plus”, njih je najviše, od šezdeset do preko sto godina! Mnogima smo, siguran sam, život produžili! Ljudi se ovdje oporave, upoznaju, druže, zabave, čak i zaljube… Znamo mi i svadbe organizirat, napravimo i misu, katoličku i pravoslavnu. A tek Nove godine, da vidite koje mi proslave radimo! Kažem vam ja, zrela se populacija zna zabavit često i bolje nego mladi… Neki mi kažu da im se više isplati ovdje bit nego stat kod kuće; kako i ne bi, kad deset dana punog pansiona i ovih finih sadržaja plate oko tristo eura. Svakojakih mi darova hoće donijet, ne fali mi maslinovog ulja, vina, dragih sitnica. Mogao bih do stote besplatno ljetovat gdje hoću! – smije se direktor.
– Najljepše je kad znaš da si nekome pomogao, da ga možeš usrećiti nekim lijepim iskustvom, uspomenom. Sjećam se kad me majka vašeg čuvenog košarkaša Sobina, Gorana, u Splitu trefila, kako se razveselila. Morao sam kod nje kući na kafu otić – osmjehuje se naš sugovornik.
Bili u Vrućici pedesetak puta
Puno su mu, u godinama kad je banju podizao iz pepela, pomogli i sportski novinar Stanko Kučan te bivši novinar “Borbe”, predsjednik udruge umirovljenika Mirko Radak iz Šibenika. Drago mu je, veli, što se povezao s Višnjom Fortunom, predsjednicom Matice umirovljenika Hrvatske, Ljeposavom Bartom, spomenutom Jadrankom Gojak Radman iz Splita. Svi su oni “dali ruke” kad je trebalo, korisnicima preporučili sadržaje, sad se ljudi zadovoljno vraćaju. Neki su dolazili i pedesetak puta!
– Znate, stvarno se trudimo, imamo u blizini i etno-selo s dva bazenčića, Usoru, i katoličko svetište Kondžilo, terapijske staze: ravne i “s naporom”, teniske terene, balote, a najviše radi Dalmatinaca! Odmah ja vidim tko je iz Dalmacije, po veselju i potrošnji. Normalno, svi vole kad je dobro, a povoljno – napominje dugovječni ravnatelj ustanove u koju dolaze svi: od običnih “penzića” do ministara i njihove rodbine. Pohodila je obližnje svetište i Kolinda Grabar Kitarević, prisjetio se sa zadovoljstvom.
I sam direktor, dr. Bogdanić, bio je ministar u Vladi nekoliko godina. No, posao u kontaktu s ljudima je najbolji, veli, dok sjedi ispod niza portreta svojih prethodnika. Kroz prozore njegova ureda smještenog u novom bloku hotela “Hercegovina” sunce mami na pogled kroz prozor, u park. Krasan je, nije ga lako održavati.
Dupke popunjeni
– Puno polažemo na uređenje vrta, a teže je nać radnika u hortikulturi neg doktora – smije se direktor. Kompleks inače ima tristotinjak zaposlenih, svi su iz lokalne sredine. Zasad nema Nepalaca, ali “na rubu su”.
– Puno je ljudi iselilo vani, u Njemačku, Austriju, pa i Italiju i Irsku; nije se lako pokriti s radnom snagom. Evo, mladi su počeli u sezoni više dolazit, to nam dobro dođe u ugostiteljskom sektoru. I puno liječnika nam je vanjskih suradnika – veli doktor i ravnatelj o Banji, koja je i gospodarski bitan segment lokalne zajednica.
Šetnja po kompleksu uzbudljivo je iskustvo: imaju i fine vanjske sadržaje, bazeni su puni jer je ljeto, a i sportske igre Sindikata se upravo održavaju pa su kapaciteti dupkom popunjeni. Termalni izvori su u natkrivenim zonama, neki bazeni izgledaju neobično, voda je žućkasta.
– To je zbog željeza i drugih minerala – pojašnjava nam Željana Blagojević iz marketinga Banje, dok se u bazenima ljudi spokojno “kisele”. Bude i organiziranih vježbi u termalnoj vodi, u bazenima, a ljudi izvana iz šake piju okrjepu na toplim, živim i pitkim izvorima.
Netko ostavi i koji novčić, napune bocu za ponijeti.
Ozračje je multikulturalno, ima korisnika u bademantilima, kupačica i kupača u kostimićima i kupaćima, ima i žena pokrivene kose, s hidžabima, no manje. Banju su najviše oblikovali po europskim uobičajenim standardima.
Povoljne cijene
Cijene hrane su vrlo privlačne: preukusna cicvara, autohtono jelo od sira i palente, može se pojesti u restoranu a la carte hotela “Kardinal” već za pet eura, kava stoji euro i pol, čaša vina manje od dva eura! Jedan od specijaliteta je pečena pastrva s prilogom, i taj užitak stoji deset eura. Pazite, govorimo o restoranu visokokategornika…
Što se tiče drugih cjenovnih aduta Vrućice, evo paketa koji uključuje sljedeće stavke: kardio-vaskularni i fizijatrijsko-reumatološki program po danu sadrži pansion (hotelski smještaj i tri obroka, po potrebi dijetalna), specijalistički pregled doktora, EKG, laboratorijske pretrage na više parametara (krv i urin), svakodnevno korištenje mineralne kupke (kada ili bazen), tri fizikalne procedure dnevno.
Svakodnevni liječnički nadzor stoji već od 33 eura dnevno po osobi u dvokrevetnom smještaju! K tomu, umirovljenici ostvaruju deset posto popusta uz uvjet da borave barem tjedan dana.
Fino i povoljno, tko poživi, pričat će, a tko češće dođe, poživjet će duže. Tako, naime, s koljena na koljeno govori stara predaja, a svjedoče čak i oni koji žive koliko i banja kao takva – preko stoljeća.