Ovo pitanje iz naslova teksta je otvoreno nakon što je Sud BiH 1. avgusta potvrdio prvostepenu presudu kojom je predsjednik Republike Srpske osuđen na jednu godinu zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika u BiH.
Presuda je time postala pravosnažna, a Centralna izborna komisija BiH bila je dužna da Dodiku oduzme mandat i raspiše prijevremene izbore za predsjednika entiteta.
Reakcija je, međutim, bila brza i snažna. Na Dvadeset četvrtoj posebnoj sjednici Narodna skupština Republike Srpske usvojila je informaciju o odluci CIK-a, te zaključke kojima se odbacuje mogućnost održavanja prijevremenih izbora. NSRS je naglasila da je Dodika na funkciju izabrao narod Republike Srpske na demokratskim i slobodnim izborima i da on treba nastaviti obavljati dužnost predsjednika u punom kapacitetu. Nadalje, parlament je otišao korak dalje: zatraženo je da se sve političke partije i pojedinci uzdrže od kandidovanja i učešća na eventualnim prijevremenim izborima, jer bi to, kako stoji u zaključcima, predstavljalo poništavanje Republike Srpske kao strane u Dejtonskom mirovnom sporazumu.
Još drastičniji dio Zaključaka NSRS odnosi se na prijetnju krivičnom odgovornošću. NSRS je precizirala da bi svaki organ vlasti, institucija ili pojedinac u RS koji bi sarađivao sa CIK-om oko izbora počinio krivično djelo prema članu 278a Krivičnog zakonika RS, koje se odnosi na nepoštovanje ili neizvršavanje odluka institucija Republike. Time je stvoren pravni okvir kojim Dodik i vladajuća većina pokušavaju institucionalno spriječiti bilo kakvo učešće u izborima.
Sam Dodik otišao je i korak dalje, poručujući da se izbori u Republici Srpskoj neće održati „dok je on predsjednik“. Utvrđen je datim održavanja referenduma kojim bi se potvrdio njegov mandat, odnosno odbila presuda Suda BiH, iako takva opcija nema ustavno uporište, jer se referendumsko pitanje bavi pravosudnim pitanjima, mimo svoje nadležnosti. Ovim potezima Dodik pokušava stvoriti svojevrsni paralelni legitimitet u okviru Republike Srpske, iako je na državnom nivou situacija jasna – mandat mu je oduzet i izbori se moraju održati. VLast u Republici Srpskoj se poziva na Ustav Republike Srpske koji ne poznaje oduzmanje mandata od strane CIK-a kao razlog za prestanak mandata.
“Narod je dao mandat, narod ga može i oduzeti” smatraju.
Pravni stručnjaci, međutim, ukazuju na to da bojkot ili zabrana izbora u praksi ne mogu zaustaviti proces. Milan Blagojević, pravni analitičar, u razgovoru za podcast BUKE naglasio je da Izborni zakon BiH jasno propisuje uslove valjanosti izbora. Prema njegovim riječima, dovoljno je da na izbore izađe samo jedan birač i da njegov listić bude važeći kako bi izbori bili pravno valjani. Dakle, čak i potpuni bojkot opozicionih i vladajućih stranaka iz RS ne bi pravno anulirao izbore, jer bi druge partije iz Federacije BiH mogle kandidovati svog kandidata, a mali broj glasova bio bi dovoljan da on postane predsjednik Republike Srpske. Taj kandidat bi, morao biti srpske nacionalnosti, budući da su dva potpredsjednika jož na funkcijama i njima mandat nije prestao.
EU delegacija u BiH, već je poručila da je presuda protiv Dodika konačna i obavezujuća, te da institucije BiH moraju osigurati provođenje odluka suda i izbornih procedura. To dodatno ojačava poziciju CIK-a, koji je zakonski obavezan da sprovede prijevremene izbore, bez obzira na odluke entitetskih institucija.
Ipak, ostaje otvoreno pitanje kako će se izbori u praksi sprovesti ukoliko vlasti RS odbiju saradnju. Biračka mjesta zahtijevaju angažman lokalnih organa, policije i službenih institucija. Ako RS u potpunosti blokira proces, CIK će se naći u situaciji da mora tražiti alternativne modele organizovanja izbora, vjerovatno uz snažnu podršku međunarodnih struktura.
U konačnici, Dodik nema pravne mogućnosti da spriječi izbore, ali može izazvati ozbiljne političke i institucionalne blokade koje bi dovele do eskalacije krize. Na jednoj strani je pravosnažna presuda i zakonska obaveza raspisivanja izbora, a na drugoj strani politička i institucionalna opstrukcija iz Banjaluke. Time se otvara ključno pitanje – hoće li prevagnuti pravna ili politička sila u zemlji?