Šta biste rekli ako bi u školama i vrtićima kod nas djecu počeli da uče šta je empatija? To za sada djeluje prilično daleko, ali jasno je da nam, čini se, nikad više, treba tako nešto. Iako ne djeluje kao klasičan nastavni predmet, empatija nesumnjivo treba da se njeguje odmalena da bi djeca spoznala svu moć razumijevanja i tople riječi i da bi potom oblikovala neki bolji svijet.
Danska je toga svesna već dugo. Tamo je obavezni predmet u okviru nastave baš to – empatija. Jedan sat nedeljno tokom časa “Klassens tid” deca uče kako da pomažu svojim školskim drugovima i da se takmiče samo sa samima sobom.
Danska je jedna od najsrećnijih zemalja na svetu. Prema Svetskom izveštaju o sreći Ujedinjenih nacija, važnom istraživanju koje od 2012. godine rangira sreću u preko 150 zemalja sveta, Danska je godinama u vrhu. Toj sreći svakako doprinosi to što je podučavanje empatiji obavezno u školama u Danskoj još od 1993. godine.
Zašto je važna empatija
Empatija pomaže u izgradnji odnosa, sprečavanju vršnjačkog nasilja i uspehu na poslu. Podstiče razvoj lidera, preduzetnika i menadžera. Tinejdžeri koji imaju empatije verovatnije će biti uspešniji jer su više usmereni na ciljeve u poređenju sa svojim narcisoidnijim vršnjacima.
Dakle, u danskim školama jedan sat nedeljno posvećen je času empatije za učenike od šest do 16 godina. To je osnovni deo danskog nastavnog plana. Sat posvećen empatiji jednako je važan kao vreme provedeno, na primer, na časovima engleskog jezika ili matematike, pišu na sajtu Adeccogroup.
Tokom tog časa učenici razgovaraju o svojim problemima, bilo da su vezani za školu ili ne, a ceo razred, zajedno sa nastavnikom, pokušava da pronađe rešenje zasnovano na istinskom slušanju i razumevanju. Ako nema problema o kojima bi razgovarali, deca jednostavno provode vreme zajedno, opuštajući se i uživajući. Ti trenuci se nazivaju hygge, ono što nije moguće doslovno prevesti jer predstavlja fenomen usko povezan sa danskom kulturom.
Hygge bi se mogao definisati kao namerno stvorena intimnost, kao osećaj prijatnosti, sigurnosti i zadovoljstva, a povezan je sa jednim od najvažnijih elemenata srećnog života – osećajem pripadnosti i opuštanja. Hygge je i uživanje u jednostavnim stvarima, druženje i prijatno okruženje.
U zemlji u kojoj se tokom godine rano smrkava, često pada kiša i vreme je sivo, hygge znači unošenje svetlosti, topline i prijateljstva, stvaranje zajedničke, prijatne i intimne atmosfere. To je ključni pojam za danski osećaj blagostanja. Hygge je postao i globalni fenomen: prodaju se stotine i stotine knjiga na ovu temu, a na društvenim mrežama ima više miliona objava sa heštegom #hygge.
Kako u Danskoj decu uče šta je empatija
Američka spisateljica i psihološkinja Džesila Aleksander, autorka knjige “The Danish Way of Parenting: What the Happiest People in the World Know About Raising Confident, Capable Kids”, koju je napisala zajedno sa danskom psihoterapeutkinjom Iben Sandal, a koja je prevedena na dvadesetak jezika, sprovela je terensko istraživanje kako bi razumela na koji način Danci podučavaju empatiju.
Jedan od načina je kroz timski rad, zahvaljujući kom se 60 odsto školskih zadataka obavlja. Fokus nije na tome da budete bolji od drugih, već da imate odgovornost u pomaganju onima koji nisu jednako nadareni. Iz tih razloga Danska se smatra i jednim od najboljih mesta za rad u Evropi.
Takmičenje je isključivo sa samim sobom, a ne sa drugima. Danske škole ne nude nagrade niti trofeje učenicima koji se istaknu u školskim predmetima ili sportu da ne bi stvarale međusobno nadmetanje. Umesto toga neguje se kultura motivacije za napredak, merena isključivo u odnosu na lični razvoj učenika.
Danci daju mnogo prostora slobodnoj igri dece, koja uči empatiji i veštinama pregovaranja. Igranje u prirodi se u ovoj zemlji smatra obrazovnim alatom još od 1871. godine, objašnjava Džesika Aleksander.
Tu je i kolaborativno učenje, koje znači da se deca različitih snaga i slabosti u određenim predmetima okupe da bi se međusobno pomagala na času, radeći zajedno na raznim projektima. Ta metoda uči decu od malih nogu da se ne može uspeti samostalno i da pomaganje drugima vodi do boljih rezultata.
„Dete koje je prirodno talentovano za matematiku, a koje ne nauči da sarađuje sa svojim vršnjacima neće otići mnogo dalje. Biće mu potrebna pomoć u drugim predmetima. To je velika lekcija koju deci treba preneti od najranijeg uzrasta jer niko ne može kroz život ići sam“, kaže Džesika Aleksander.
Ona zatim nastavlja: „Mnoga istraživanja pokazuju da, kada nekome nešto objašnjavate – na primer, matematički zadatak – ne samo da tu temu naučite mnogo bolje nego što biste je naučili pukim pamćenjem već i razvijate svoje veštine empatije. Ta te veštine se dodatno jačaju time što morate da pazite kako druga osoba prima informaciju i da se stavite u njenu poziciju da biste razumeli kako proces učenja funkcioniše.“
Pohađanje časa empatije donosi veliko zadovoljstvo i radost danskoj deci, a priprema ih da postanu srećni odrasli ljudi.