List secira Thompsonovu popularnost i sve glasniju fašističku retoriku u Hrvatskoj
Koncerti Marka Perkovića Thompsona koje posjećuju najviđeniji pripadnici hrvatskog državnog vrha, na čije probe osobno s obitelji dolazi i premijer Andrej Plenković i veliki revival ustaštva pod pokroviteljstvom vladajućih struktura tema su velikog članka uglednog New York Timesa (NYT) koji se u nedjelju, nakon što su to ranije već učinili mediji poput Bloomberga i BBC-ja, pozabavio ovim fenomenom.
Američki list u opširnom tekstu donosi izvještaj iz Sinja o glazbeniku čija su dva koncerta ovoga ljeta privukli goleme mase ljudi, ali i izazvali žestoke rasprave u Hrvatskoj i šire zbog korištenja ustaških simbola i sve glasnije fašističke retorike. Novinar Joe Orovic na početku teksta opisuje atmosferu s koncerta: “Stotine dronova osvijetlile su noćno nebo u obliku Djevice Marije, anđela i križa dok je pjevač Marko Perković jurio pozornicom. Pirotehnika je slala plamenove i vatromet u zrak. Zatim je distorzijom ispunjen uvod njegove najpoznatije pjesme počeo dosezati crescendo.”
Brojna publika je urlala, baklje su se palile, a Thompson poveo izvikivanje ratnog pokliča hrvatskih fašističkih vlasti iz vremena Drugog svjetskog rata, režima čija je brutalnost, kako piše NYT, šokirala i njegove nacističke saveznike. “Za dom!”, povikao je on. “Spremni!”, uzvratila je publika, nastavlja se u tekstu.
‘Nepokolebljivi čuvar baštine’
Kako piše NYT, Thompson već tri desetljeća koristi nacionalističku retoriku u svojim pjesmama kako bi sebe i svoje obožavatelje prikazao kao nepokolebljive čuvare hrvatske baštine. Sada privlači najveće mase u karijeri, a nedavno je nastupio, kako tvrde organizatori, pred 500 tisuća ljudi 5. srpnja u Zagrebu.
Na tom koncertu i na drugome, održanome mjesec dana kasnije u Sinju, mnogi Thompsonovi obožavatelji nosili su crne beretke i majice nalik na uniforme ustaša, fašističke grupacije koja je vodila Nezavisnu Državu Hrvatsku, njemačku marionetsku tvorevinu u Drugom svjetskom ratu. Neke su majice bile ispisane riječima ustaškog ratnog pozdrava, piše NYT.
“Brutalnost ustaškog režima bila je toliko ekstremna da je i najviši nacistički zapovjednik u NDH rekao da su ‘pobjesnili’ nakon što je svjedočio scenama masovnih ubojstava, silovanja i mučenja. Povjesničari procjenjuju da su ustaše ubile stotine tisuća civila, uglavnom Srba, kao i Židova, Roma i političkih protivnika”, dodaje u velikom tekstu njujorški dnevni list.
Thompson kao ‘zabranjeno voće’
Nakon Perkovićeva koncerta u Zagrebu, Europska komisija izdala je priopćenje u kojem je osudila “svaki izraz fašizma koji nas podsjeća na najmračnija razdoblja europske povijesti”. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić osudio je koncert zbog promicanja “neonacističkih vrijednosti”. Novinar NYT-a piše da su se mnogi Thompsonovi obožavatelji očito vezali uz idealiziranu viziju Hrvatske koju on izražava u pjesmama kao protutežu sveprisutnom nezadovoljstvu u zemlji, osobito među mladima.
Mladi u velikom broju napuštaju Hrvatsku otkad je zemlja ušla u Europsku uniju 2013. godine. Od 2011. do 2021. godine broj stanovnika pao je za 10 posto jer su ljudi u potrazi za višim plaćama otišli drugdje, bježeći iz politički disfunkcionalne i korumpirane zemlje. Povjesničar Hrvoje Klasić rekao je za NYT da u Perkovićevu imidžu postoji i element “zabranjenog voća” koji privlači obožavatelje. “Desetljećima je Thompson vrlo kontroverzna figura, a kao što to obično biva, osobito među mladima, ali ne samo njima – ono što je zabranjeno postaje posebno intrigantno i zanimljivo”, rekao je.
Perković je na svojim koncertima nastavio gurati dugogodišnji narativ žrtve koji njega i njegove obožavatelje prikazuje kao borce protiv cenzure koja nastoji zabraniti iskazivanje nacionalnog ponosa. Nakon sloma fašističke države i uklapanja njezina teritorija u Jugoslaviju, svi simboli, slogani i pjesme iz ustaškog razdoblja bili su zabranjeni. Prekršitelji su riskirali uhićenje ili zatvor, piše dalje NYT.
Uljepšavanje fašističke prošlosti
Mnogi Hrvati smatraju da su ta “ograničenja” služila za potiskivanje njihova identiteta, dodaje list. “Napadali su nas, proganjali, drugi su nam pokušavali nametnuti nešto što mi nismo”, rekao je u Sinju obožavateljima Thompson koji je popularan desetljećima, ali mu je utjecaj porastao tek posljednjih godina. Njegove pjesme postale su standard na domoljubnim okupljanjima i proslavama diljem Hrvatske, a najupečatljiviji je bio doček srebrnih nogometaša sa Svjetskog prvenstva 2018. na kojem je pjevao. Za obožavatelje, Perković je herojski simbol hrvatskog identiteta. “On je jedini koji ostaje vjeran domovini”, rekao je Marin Bilandžija, koji je na koncertu u Sinju bio sa suprugom i dvoje od troje djece.
Za kritičare, Perković je provokator i nacionalist koji prodaje ploče tako što uljepšava ikonografiju hrvatske fašističke prošlosti i koristi katoličku simboliku koju mnogi Hrvati doživljavaju kao ključni dio svog identiteta. Oni također strahuju da je njegova popularnost znak pomaka Hrvatske udesno, gdje se mnogi mladi osjećaju razočarani glavnom političkom strujom.
No, i mainstream političari u Hrvatskoj iskoristili su Thompsonovu popularnost. Premijer Plenković i njegova djeca fotografirali su se s Perkovićem prije zagrebačkog koncerta, a na koncertu je bio i ministar obrane Ivan Anušić koji je otvoreno priznao da je sudjelovao u izvikivanju pokliča Za dom spremni. Perković se proslavio 1991. godine pjesmom “Bojna Čavoglave”, koju je napisao dok je kao vojnik sudjelovao u obrani Hrvatske nakon raspada Jugoslavije. Pjesma započinje pokličem i odgovorom koje je koristio i na koncertu u Sinju – ustaškim ratnim pozdravom Za dom spremni.
Pitanje slobode izražavanja
Pjesma veliča bitku 1991. između srpskih pobunjenika i mještana njegova rodnog sela Čavoglave. Perković, koji je u toj bitki sudjelovao, uzeo je ratno ime po zastarjeloj strojnici kojom se služio. Kako piše NYT, popularnost pjesme pretvorila je Thompsona vojnika u Thompsona pjevača. Pjesma, koja slavi slabo naoružane hrvatske vojnike na prvoj crti, postala je nacionalistička oda Hrvatima u borbi za neovisnost, a potom, nakon međunarodnog priznanja Hrvatske 1992. godine, i simbol novostečene države.
Pjevač je branio korištenje pozdrava kojim pjesma počinje, pozivajući se na presudu hrvatskog suda da to ne predstavlja govor mržnje ako se koristi za komemoriranje Domovinskog rata, kako on tvrdi da čini. Cijelu je temu pritom sveo na pitanje slobode izražavanja. “Ovo je sloboda. Sloboda kada smijemo izraziti svoj stav, svoje mišljenje. Sloboda za koju su naši branitelji ginuli. Svi koji žive u našoj domovini moraju poštovati hrvatske branitelje i njihove simbole”, rekao je Perković s pozornice u Sinju referirajući se na kontroverzni poklič.
Jež slatkih očiju i oštrih bodlji
Novinar NYT-a navodi da njegova druga dva najveća hita komemoriraju Oluju, vojnu operaciju koja je pomela srpske snage iz današnje neovisne Hrvatske, u kojoj živi 3,8 milijuna ljudi. Ovoga je ljeta u Hrvatskoj proslavljena 30. godišnjica akcije koju Hrvati vide kao dokaz svoje hrabrosti i vojne lukavosti, dok udruge za ljudska prava i Srbija na nju gledaju kao na etničko čišćenje, navodi NYT i podsjeća na nepravomoćne presude hrvatskim generalima za ratne zločine u Haagu koje su u konačnici preinačene u oslobađajuće.
Mnogi obožavatelji kažu da ne vide u čemu je problem s Perkovićem. “Hrvatska voli sve. Volimo Srbe. Volimo Bosance”, rekao je Davor Perkov, branitelj koji je bio na koncertu u Sinju.
Odbacio je ideju da su aluzije i simboli koje Perković koristi u pjesmama fašistički, rekavši da su njihova značenja promijenjena devedesetih kada se i on “goloruk” borio protiv srpskih snaga. “Današnja djeca više ne moraju ratovati. Mi smo to riješili”, rekao je. Kaže da Thompsonova glazba odražava dvoznačnost u prirodi Hrvata. “Mi smo kao ježevi. Pogledaj nas u oči i rastopit ćeš se, ali ako nas napadneš, otkrit ćeš da imamo oštre bodlje”, rekao je Perkov za NYT.