Ima u Šmitovom političko-pravosudnom konstruktu i Dodikovom sudskom lakrdijašenju niz apsurda političko-pravne prirode koji zaslužuju naučnu, pravnu, političku i moralnu nalazi. Jedan od posljednjih je otkup Dodikove zatvorske kazna.
Na kraju svojih igrokaza o nepriznavanju Suda i zakona, Milorad Dodik je otkupio kaznu zatvora od jedne godine za iznos od 36.500 KM . Toliko je Sud procijenio vrijednost Dodikove slobode za godinu dana. To je, vjerovatno, manje od pet Dodikovih plata. Ili, toliko vrijedi desetak kvadrata stambenog prostora u Banjaluci.
Zaista, otkup liči na dobru društvenu farsu. U njemu su se izgubili svi elementi sudske kazne i društvene pravde. Zatvorska kazna koja se zamjenjuje novčanom kaznom morala bi sadržavati elemente kazne. Drugim riječima, morala bi znatno umanjiti imovinu osuđenog da bi imala obilježja kazne. Ništa se u tome ne može Dodiku pripisati u krivicu. On se u svemu dobro okoristio zahvaljujući lošem zakonodvcu i još gorem sudu.
Zbog čega je Dodik na dobitku? Zbog toga što je platio isti iznos otkupnine koliko plati i sirotinja ove zemlje kada bude osuđena na zatvorsku kaznu od godinu dana, izuzimajući rijetke bijednike čiji se advokati dosjete da izričito traže odmjeravanje novčane kazna prema dnevnim iznosima. Svako ko nije izgubio moć rasuđivanja shvatiće da je Dodikov otkup ozbiljna sudska nepravda i da bi onaj ko je bogatiji trebao da plati više, a onaj koji je siromašniji manje. Ako Milorad Dodik plati otkup zatvorske kazne od godinu dana isto koliko plati i čistačica u Vladi, ili seljak koji živi od svog krvavog rada na posnoj zemlji, BiH, onda su dvije stvari u pitanju: ili je zakon nepravedan ili sudovi griješe!?
Pogledajmo prvo šta kaže Krivični zakon BiH. Zamjena kazne zatvora regulisana je odredbom člana 42a, prema kojoj se “kazna zatvora zamjenjuje se novčanom kaznom tako što se svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačava s jednim dnevnim iznosom novčane kazne ili sa 100 KM ako se novčana kazna utvrđuje u određenom iznosu (stav 2). Dakle, zakonodavac izričito propisuje kao pravilo da se dan izrečene kazne zatvora izjednačava s jednim dnevnim iznosom. Zamjena sa fiksnim iznosom od 100 KM je izuzetak i primjenjuje se samo u slučajevima kada dnevni iznos nije moguće pouzdano utvrditi.
Dodik je imao pravo da se opredijeli za način zamjene i on je to učinio na način koji mu više odgovara. Pravo na opredjeljenje za način zamjene ne obavezuje sud. Naprotiv, sud je dužan da utvrđuje koji način je u skladu sa zakonom. Zbog toga je sud tužiocu dostavio Dodikov zahtjev da se i on izjasni o usklađenosti zahtjeva sa zakonom. Nije poznato zašto se tužilac saglasio sa za zahtjevom koji privileguje Dodika.
Utvrđivanje dnevnih iznosa opširnije regulišu odredbe člana 46.Krivičnog zakona BiH, a iz njih jasno proizilazi da visinu dnevnog iznosa sud određuje tako što uzima u obzir visinu dnevnog dohotka počinioca prema iznosu njegove tromjesečne neto plate i njegove druge prihode, kao i porodične obaveze.
Dakle, nema nikakve sumnje da je Dodiku novčanu kaznu trebalo odrediti prema dnevnim iznosima. Zakonodavac je u razradi mehanizama utvrđivanja dnevnih iznosa u stavu 2. propisao da novčana kazna u dnevnim iznosima može iznositi najmanje pet a najviše tristošezdeset dnevnih iznosa, a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše hiljadu petsto dnevnih iznosa, osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. Prilikom određivanja visine iznosa sud se oslanja na podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od šest mjeseci. Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu šezdesetinu a najviši jednu trećinu zadnje zvanično objavljene prosječne mjesečne neto plate zaposlenih u Bosni i Hercegovini, koju objavljuje Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Prosječna neto plata zaposlnih u Bosni i Hercegovini prema Agenciji za statistiku, za mjesec maj, iznosila je 1.590 KM. Jedna trećina ovog najvišeg iznosa je 590 KM, tako da najviši dnevni iznos (590 KM X 365 dana) iznosi 215.350 KM.
Da se Sud bavio dnevnim iznosom u Dodikovom slučaju, ukupan iznos novčane kazne kao zamjene kazne zatvora od jedne godine mogao je biti određen i u iznosu od 215.350 KM, umjesto 36.500 KM!
Kao što vidimo, Sud je odstupio od namjere zakonodavca i interesa pravde. Nisam siguran da to namjerno učinjeno jer se praksa dnevnih iznosa nikada u našim sudovima nije primjenjivala za osuđene sa velikom imovinom i visokim primanjima. Biće da se izbjegavaju komplikovane procedure pribavljanja dokaza o imovini i redovnim primanjim osuđenih i eventualne žalbe. Najjednostvnije je prihvatiti fiksni iznos, izbjeći žalbu i okončati predmet nego se baviti dokazima.
Fiksni iznos od 100 maraka po danu nema nikakvog pravnog opravdanja kao zamjena kazne. Bolje bi ga bilo zvati aktom sudske amnestije. On je ubačen u zakonski tekst da pokrije troškove izdržavanja zatvorenika kako bi se osigurala likvidnost zatvorskih ustanova.
Ako se ovakva praksa nastavi, kriminaci za bogatstvom nepoznatog porijekla, biznismeni svih vrsta i boja i milijarderi, kojih u BiH ima više od trideset, otkupljivaće zatvorske kazne do godinu dana za smiješne iznose od 36.500 KM!