BiH je iz godine u godinu u sve težoj političkoj krizi, a međunarodna zajednica sve više gubi strpljenje.
Energetska zajednica nije produžila sankcije BiH, iako obaveze zbog kojih su sankcije uvedene nisu ispunjene, a i EU je ponovo smanjila tranšu za BiH iz sredstava iz Plana rasta. Za razliku od ranijeg perioda, kada su evropske diplomate svakih nekoliko sedmica dolazile u Sarajevo i pokušavale motivisati domaće lidere da se dogovaraju, sada stižu hladne poruke da ako ne bude dogovora – neće biti ni evropskih integracija.
Slično je i sa Savjetom Evrope, koji je prije samo desetak godina prijetio da bi BiH mogla biti izbačena iz organizacije ako ne implementira odluku Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci”. Prije nekoliko godina poslali su pismo Parlamentarnoj skupštini BiH tražeći šta je ispunjeno u pogledu ove presude, ali poslije toga sve aktivnosti su zamrle, nakon što su shvatili da se u BiH za to niko ne interesuje.
Posebno je loše za BiH to što se na nju sve više gleda kao na bezbjednosno pitanje, a sve manje kao na ekonomskog i političkog partnera s kojim dijele zajedničke vrijednosti. To će imati dalekosežne efekte na brojne oblasti, a posebno na investicije, jer će područje biti posmatrano kao bezbjednosni rizik.
Podsjećanja radi, Evropska zajednica je, kao što smo pisali, 2022. pustila da isteknu mjere koje su uvedene protiv BiH zbog kršenja obaveza, a Almir Bečarević, stručnjak za energetiku, za “Nezavisne” je potvrdio da gotovo ništa od obaveza koje je BiH preuzela nije ispunjeno, kao što je konstatovano i u izvještaju Evropske komisije o napretku BiH za prošlu godinu.
Faris Kočan, istraživač na Fakultetu društvenih nauka u Ljubljani, za “Nezavisne” je rekao da je okvir svega u činjenici da su EU i SAD preokupirane situacijom u Ukrajini i Gazi, i da je fokus sa zapadnog Balkana prebačen u to područje.
“Međunarodna zajednica zaista više ne zna kako bi u tim okolnostima uopšte pozitivno mogla da utiče na situaciju u BiH. Dobar primjer za to zaista jeste Plan rasta, za koji politička elita nema nimalo političke volje, a u suštini pričamo o tome da nema vizije u državi. Sve se čini da međunarodna zajednica čeka kako će se situacija sad zavrtjeti i kakvi će biti ishodi iz političke krize. U tom smislu je njihovo ponašanje veoma pragmatično”, naglašava on.
Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, smatra da je odgovor na ovo pitanje veoma jednostavan – zašto bi međunarodna zajednica insistirala na stvarima od kojih su donosioci odluka u BiH odavno digli ruke.
“Domaći političari su očekivali da će međunarodna zajednica pokazati više entuzijazma, kao i do sada, te da će ih zarad mira u kući nagrađivati za njihov nerad. Rekla bih da su ovo više nego jasne poruke, nema gledanja kroz prste, što je i logično. Mislim da su ovim potezima međunarodne zajednice BiH zvaničnici izvedeni na čistinu – članstvo u EU je dobrovoljno, vrata su vam otvorena, ali sve dalje je isključivo u vašim rukama”, ističe ona.