Leonardo da Vinci, slavni italijanski renesansni genije koji je naslikao Mona Lisu, imao je izuzetno razvijeno geometrijsko razumijevanje koje je daleko nadmašivalo njegovo vrijeme, piše Science Alert.
Kada je 1490. nacrtao Vitruvijevog čovjeka – ilustraciju “idealnog” ljudskog tijela – možda se oslanjao na matematički odnos koji formalno nije bio definisan sve do 19. stoljeća.
Riječ je o jednoj od najpoznatijih slika u historiji umjetnosti, ali više od 500 godina niko nije mogao objasniti zašto je Da Vinci izabrao baš te proporcije za ruke i noge.
No, jedan stomatolog iz Londona misli da je konačno riješio tu zagonetku.
Rory Mac Sweeney je pronašao ključni, skriveni detalj – jednakostranični trougao u predjelu prepona Vitruvijevog čovjeka – koji bi, kako tvrdi, mogao objasniti „jedno od najanaliziranijih, ali i najtajanstvenijih djela u historiji umjetnosti“.
Vitruvijev čovjek je djelimično inspirisan djelima rimskog arhitekte Vitruvija, koji je tvrdio da se idealno ljudsko tijelo može uklopiti u krug i kvadrat.
Na Da Vincijevom crtežu, kvadrat obuhvata pozu s raširenim rukama i skupljenim nogama, dok krug obuhvata pozu u kojoj su ruke podignute, a noge raširene.
Popularna teorija kaže da se Da Vinci vodio zlatnim presjekom, ali mjere se ne poklapaju tačno s tom proporcijom.
Prema Mac Sweeneyju, rješenje ove geometrijske zagonetke bilo je sve vrijeme pred očima.
„Ako raširite noge i podignete ruke dovoljno da vrhovi prstiju dotaknu liniju iznad glave, prostor između nogu tvori jednakostranični trougao“, zapisao je Da Vinci u svojim bilješkama o Vitruvijevom čovjeku.
Kada je Mac Sweeney izračunao proporcije tog trougla, otkrio je da raspon stopala i visina pupka daju odnos otprilike 1,64–1,65.
To je vrlo blizu tetraedarskog omjera 1,633, koji predstavlja savršeno uravnotežen geometrijski oblik, zvanično definisan 1917. godine.
Taj omjer se koristi za optimalno slaganje kugli – ako se četiri kugle spoje u oblik piramide, odnos visine i baze između njihovih centara iznosi upravo 1,633.
Mac Sweeney vjeruje da mu je ova vrijednost bila poznata iz stomatologije, gdje postoji sličan princip poznat kao Bonwillov trougao, korišten još od 1864. za određivanje idealnog položaja vilice – također s odnosom od 1,633.
On smatra da to nije slučajnost.
Baš kao kod minerala, kristala i drugih prirodnih struktura, ljudska anatomija – tvrdi Mac Sweeney – prirodno se organizira prema tetraedarskim geometrijama koje maksimiziraju mehaničku efikasnost.
Ako se ovaj geometrijski odnos ponavlja kroz naše tijelo, Mac Sweeney vjeruje da je to dokaz da se ljudska anatomija razvila prema univerzalnim principima prostorne organizacije.
Ako je Mac Sweeney u pravu, to bi značilo da je Da Vinci nesvjesno otkrio univerzalni matematički zakon prilikom crtanja Vitruvijevog čovjeka.
„Isti geometrijski odnosi koji se pojavljuju u optimalnim kristalnim strukturama, biološkim sistemima i u koordinatnim sistemima Buckminstera Fullera, izgleda da su urezani i u proporcije ljudskog tijela“, piše Mac Sweeney, „što sugeriše da je Leonardo intuicijom dotakao suštinske istine o matematičkoj prirodi stvarnosti.“
Da li će ostali naučnici prihvatiti ovu teoriju, ostaje da se vidi. Ali činjenica da je Da Vinci spomenuo jednakostranični trougao u svojim bilješkama sugeriše da ono što se nalazi između nogu Vitruvijevog čovjeka – ima itekako važnu simboliku.