Prije deset je godina autocesta koja vodi od glavnog grada Tbilisija do obližnje međunarodne zračne luke preimenovana u Ulicu Georgea W. Busha. Gruzija je u to vrijeme slovila kao jedan od uspješnih primjera tranzicije u demokraciju na postsovjetskom području. Civilno društvo se razvijalo, u zemlju su ulazile američke investicije. Vladao je optimizam u pogledu budućnosti i smjera kojim zemlja kroči.
Danas su ti dani daleka prošlost, upozorava u članku za CNN izvanredna profesorica na Sveučilištu Georgetown Jill Dougherty, bivša šefica moskovskog ureda CNN-a. Demokracija u zemlji od 3,7 milijuna ljudi na Kavkazu se urušava, a umjesto američkog u zemlji jačaju ruski, kineski i iranski utjecaj.
Sjedinjene Države svjesne su da zemlja klizi u autoritarni oblik vladavine i da su ljudska prava ugrožena. Prošlog prosinca Washington je zbog toga uveo sankcije gruzijskom vladaru u sjeni Bidzini Ivanišviliju, milijarderu koji je bogatstvo stekao u Rusiji 1990-ih. Stranka koju je osnovao, Gruzijski san, danas kontrolira sve grane vlasti. Gotovo svi politički čelnici oporbe su u zatvoru; prema podacima skupina za ljudska prava, iza rešetaka je oko 60 političkih zatvorenika.
Prošle godine pod sankcije je stavljen i gruzijski ministar unutarnjih poslova Vakhtang Gomelauri ,zbog “brutalnih i nasilnih obračuna s pripadnicima medija, oporbom i prosvjednicima”. Prosvjednici su već 200 dana na ulici. No danas sve češće lica kriju maskama da bi se spasili od policijskog progona. Aktivisti tvrde da je razlog sve veći broj kamera za prepoznavanje lica koje je vlada kupila od Kine i instalirala ih na ulice. Prema riječima skupine za ljudska prava Amnesty International, prosvjednicima prijeti novčana kazna i do 2000 dolara, što su tri prosječne mjesečne plaće. Ista udruga tvrdi da su neki prosvjednici nasilno uhićeni i mučeni.
Zastupnici u američkom Kongresu zalažu se za donošenje zakona Megobari. U prijevodu s gruzijskog to znači “prijatelj”. Zakonom bi se, za neke paradoksalno, Gruziji nametnule američke sankcije, zabranilo bi se izdavanje viza i zamrzle bi se imovine dužnosnicima za koje se smatra da su odgovorni za izborne prevare, korupciju i političku represiju. Međutim, prema nekima, ionako je kasno.
Do preuzimanja državnih poluga vlasti došlo je ponajviše nakon opozicijskog bojkota novog parlamenta, nakon što su prošlog listopada međunarodni promatrači rekli da izbori nisu bili ni slobodni ni pošteni. Oporba je odlučila bojkotirati novi parlament i, budući da nitko nije mogao zaustaviti zastupnike Gruzijskog sna, vladajuća stranka progurala je “niz drakonskih zakona ruskog stila koji su duboko polarizirali gruzijsko društvo i zategnuli odnose s ključnim zapadnim saveznicima”, kažu aktivisti.
Europski parlament prošli je tjedan usvojio izvješće u kojem se navodi da su namješteni izbori “označili jasnu prekretnicu prema autoritarnoj vladi u zemlji kandidatkinji za EU”, navodi Dougherty.
Kineski utjecaj u Gruziji sve je jači. Prošle godine vlada je otkazala ugovor s gruzijskim, američkim i europskim konzorcijem za izgradnju dubokomorske luke Anaklia na Crnom moru. Umjesto toga, ugovor je dala kineskim državnim tvrtkama, od kojih su neke pod američkim sankcijama.
Gruzijski san prijatelje je pronašao i u Iranu. U svibnju prošle godine, tada novoimenovani gruzijski premijer Irakli Kobakhidze odletio je u Teheran da bi prisustvovao sprovodu iranskog predsjednika Ebrahima Raisija, pridruživši se vođama Hamasa i Hezbolaha u pogrebnoj povorci. U srpnju se vratio na inauguraciju novog iranskog predsjednika.
Trgovina između Irana i Gruzije cvjeta, prvenstveno zbog uvoza iranske nafte i naftnih derivata u Gruziju. Istraga nevladine organizacije Civic IDEA sa sjedištem u Gruziji tvrdi da “iranski poslovni ljudi koriste Gruziju kao stratešku tranzitnu točku da bi izbjegli međunarodne sankcije i usmjerili sredstva natrag u Islamsku Republiku Iran”.
Odlazeća američka veleposlanica u Tbilisiju Robin Dunnigan osuđuje “antiameričku retoriku” vlade. U intervjuu za RFE/RL rekla je da su čelnici Gruzijskog sna poslali privatno pismo Trumpovoj administraciji koje je bilo “prijeteće, uvredljivo, neozbiljno i izuzetno loše primljeno u Washingtonu”.
Iz Gruzijskog sna za pogoršanje odnosa krive Bidenovu administraciju. “Bili smo jako iznenađeni izjavom bivše veleposlanice. Dobili smo osjećaj da mnogi ljudi jednostavno ne želi da se te veze ponovo ožive i da pokušavaju postaviti što više prepreka. Gruzija je više nego spremna surađivati s Trumpovom administracijom te želi oživjeti veze, bilo da se radi o trgovini, gospodarstvu ili prometu”, poručili su iz stranke.
Unatoč sve većem savezništvu svoje vlade s Rusijom, gruzijski narod u velikoj većini podržava integraciju sa Zapadom. Ipak, nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači prošle godine, Gruzijski san kod birača podgrijava paranoju tvrdeći da Zapad pokušava uvući zemlju u rat. U sjećanju nacije još je svježa invazija Rusije na Gruziju iz 2008. godine. Rusija još uvijek pod kontrolom drži dvije odmetnute regije koje čine oko 20 posto međunarodno priznatog gruzijskog teritorija. Ivanišvili i Gruzijski san tvrde da “svjetski ratni huškači” stoje iza pokušaja da se izazove revolucija u Gruziji.
Oporba je u rasulu i razjedinjena u tome kako nastaviti. U zemlji se uskoro spremaju regionalni izbori. Dio smatra da ne trebaju sudjelovati, da im ne bi dali legitimitet.
No to nije jedini problem. Oporba je pod jakim pritiskom vlasti. Giorgi Gakharia, bivši premijer Gruzije i vođa opozicijske stranke Za Gruziju, na meti je Gruzijskog sna. Vlasti su ga optužile za izdaju, što većina zapadnih promatrača opisuje kao politički motiviran napad. Prijeti mu 15 do 20 godina zatvora i on se trenutačno nalazi izvan Gruzije.
Njegova stranka spremna je za borbu i kaže da su skorašnji regionalni izbori u listopadu “možda i posljednja bitka za demokraciju”, na kojoj će se odlučiti hoće li Gruzija ili neće otklizati prema autoritarnom tipu vlasti. “Zakon Megobari daje nam nadu, ali međunarodni pritisak nije dovoljan da preokrene trend u Gruziji. Režim se agresivno rješava alternativa. Ipak, uvjeren sam da će gruzijsko društvo pokazati odlučnost i hrabrost u otporu i našoj želji da nastavimo na europskom putu. No za to svijet mora ostati budan i angažiran”, poručio je.